Slučaj je htio da se s kninskom gradonačelnicom, Josipom Rimac, nađem baš istog dana kada su u njezin ured, dok smo mi sjedile na Tvrđavi i razgovarale, stigla dva djelatnika splitskog USKOK-a. Zbog neke dokumentacije nazvala je za trenutak svoju tajnicu, ali vijest koju je od nje čula, nagnala ju je da samo nevoljko kaže: Evo mene za minutu! Diskretno sam je upitala što se događa, a Josipa će pomalo zbunjeno:” Došao nam je USKOK. Morat ću brzo ići.” – I što sad – upitam, više da neutraliziram neugodnu napetost. ” Ništa, neka rade svoj posao, ja nemam što kriti, nisam nikome pogodovala, nisam Grad oštetila, koliko mogu, pomoći ću”. Razgovor smo nastavile, ali, nekako pod pritiskom, u žurbi, iako je Josipa, nakon dugo vremena tijekom kojega smo imale “prekid na vezama”, spremno odgovarala na sva neugodna pitanja. Tako je na neki način, i prije USKOK-a imala neku vrst testiranja. Čini se, kako naknadno saznajem, da je USKOK u kninsku gradsku upravu stigao “po istim pitanjima” koja su i mene dovela…
Bivši direktor TVIK-a, poduzetnik Ivica Barišić, prijavio vas je DORH-u zbog “zloupotrebe položaja i ovlasti”, i tvrdi da ste mu nanijeli veliku poslovnu štetu pogodujući na njegov račun poduzetniku, Ledenku Lapčiću. O čemu se tu radi?
Lapčić i Barišić su zajedno kupili, po pola, poslovni prostor u vlasništvu grada, u Preparandiji. Međutim, to je bila još neriješena parcela, grad je bio izvanknjižni vlasnik i oba su znali da se mora naknadno napraviti parcelacija te da bi prije uknjižbe moglo doći do promjene u gabaritima njihovih čestica. Ali kad smo te čestice prodavali, dogovorili smo da će se naknadno napraviti izmjera, da će zatim biti čestice usklađene s katastrom i zemljišnikom, pa da ćemo ili mi vratiti sredstva onome tko je platio više, ili kome je u naknadnoj izmjeri pripalo više, morat će doplatiti. Dogovorili smo još nešto: tri godine zabrane uknjižbe i zabrane opterećenja i otuđenja. Kada se svi uvjeti iz natječaja ispune, dakle, pogon stavi u funkciju, zaposle radnici itd. Poglavarstvo može i ranije skinuti zabranu, što smo nekima i napravili. Ali, Barišić do danas nije ništa napravio, hala je, izuzev stakala, ista kao i kad ju je kupio.
Barišić nije uspio s projektom, i sad su mu svi krivi
Barišić tvrdi da nije mogao raditi jer se na svoj poslovni prostor koji je kupio i platio, nije mogao uknjižiti.
Kako nije mogao raditi? Svi su imali isti problem, i svima je omogućeno da se uknjiže kad su obnovili i uredili prostor. Točno je, ulagali su, ali se nisu mogli knjižiti i nisu mogli dignuti kredit za obnovu. No, većina ih je u drugoj godini podnijela zahtjev za skidanjem zabrane, pokazali su da su investirali, ljude zaposlili i da rade. Jedino Barišić to nije učinio. Ni Lapčić nije mogao dobiti uporabnu dozvolu za svoj dio, jer je imao problem protupožarnih puteva, pa su se njih dva našla i u građanskoj parnici, koju je Barišić izgubio. A parnicu je vodila predsjednica Općinskog suda.
U toj činjenici Barišić vidi spregu pravosuđa i politike…
Kako ne?! Nas dvije ne komuniciramo nikako zadnjih pet godina. Grad je od Barišića tražio da vrati halu i da nas obešteti, jer u tri godine nije pokrenuo proizvodnju, ali sad ta hala više ne stoji 5 ili 7 kuna po kvadratu, nego ima tržišnu cijenu, prema procjeni službenog vještaka. Dakle, Barišić nije realizirao svoj projektni zadatak, i sad smo mu krivi svi.
Svakako, prijavu je DORH zaprimio, postupak je u tijeku.
Nije prvi. Ali, dobro, pitat će nas kao što su nas pitali za sve predmete u postupku DORH-a ili policije, kao i kod one prijave iz 2009. godine kada ste pisali “Bajić istražuje gradonačelnicu”, a gdje je bilo svega: od putnih naloga, reprezentacije, dnevnica, kupnje vozila. Netko je sve stavke proračuna iskomentirao i napisao prijavu. Istraga je trajala oko godinu dana, i na kraju je prijava odbačena. Inače, sve prijave DORH-u protiv mene, ili Grada, su odbačene, i pitanje zemljišta obitelji Tonković, i Bille, i DIV-a. Kad smo išli s natječajem za prodaju zemljišta DIV-u, a koje je država darovala Gradu Kninu, dali smo nižu cijenu od službeno procijenjene i tražili smo suglasnost DORH-a na tekst natječaja s obrazloženjem zašto idemo sa smanjenom cijenom. I to nam je Državno odvjetništvo odobrilo.
Za “slučaj Tonković” odgovarat će i pravnik, pročelnik i odvjetnik Grada
” Slučaj Tonković” nikad nije do kraja razjašnjen. Grad je privatnom vlasniku zemljišta, na kojemu je trebao biti postavljen uređaj za pročišćavanje, platio dupli iznos ugovorene cijene zemljišta. Kako je to moguće?
Procijenjena vrijednost zemljišta je bila 12 kuna, vlasnici su bila dva brata, jedan je umro, naslijedile su ga kćeri koje žive u Sloveniji, a drugi je u Beogradu. Pročelnik Grada je pregovarao s obitelji i dogovoreno je da se na dva računa, sestrama u Sloveniji i njihovu stricu u Beogradu, ukupno uplati 360 tisuća kuna. Međutim, iako tako stoji u ugovoru, kojega su sastavljali pravnik , pročelnik i odvjetnik Grada, dogodilo se da je na svaki račun otišlo po 360 tisuća kuna! Revizija je to utvrdila i mi smo odmah krenuli u postupak tužbe obitelji radi povrata novca. Pokušali smo razgovarati, ali prošlo je šest mjeseci, “prošla baba s kolačima” i to više ne ide. Zato smo ih tužili, ali smo tužili, i tražili odgovornost, i onih koji su ugovor sastavljali.
Nakon toga, pročelnik Rimac je otišao iz gradske uprave.
Da, ali samo zato što je naučio na jedan drugi sustav rada, na veću samostalnost. A ja sam od njega tražila odgovornost, da se taj dio razriješi, i on je onda otišao u sustav Hrvatskih voda, odakle je i došao u Grad. Ali, ne možemo mi reći da tu nema njegove odgovornosti. Postupak je u tijeku, sada smo osim tužbe prema Tonkovićima, išli i tužbom prema pravniku, pročelniku i odvjetniku. Još nije bila nijedna rasprava…A nama zbog toga uređaj za pročišćavanje kasni 1,5 godinu. Morate znati da je mene, kad sam došla za gradonačelnicu, dočekala ta lokacija za prečistač, već su bili započeti pregovori s Tonkovićima za kupnju zemljišta i ja tu nisam mogla ništa promijeniti. A mi tamo danas ne možemo graditi uređaj jer na 21 metar dubine nemamo čvrstog tla. Danas je pitanje je li struka dobro odabrala lokaciju?!
Nisam pogodovala Milanu Fehiru, a s Kirom sam bila i sad sam dobra
Postoji li mogućnost da nije slučajno baš ta lokacija odabrana, ili da duplo plaćanje nije baš nemar?
Postoji. Ali ako se to u postupku dokaže, netko će za to morati odgovarati. Ja samo znam da nisam imala nikakve osobne namjere, niti sam osobno u tome sudjelovala.
“Slučaj Billa” također je jedan od onih što opterećuju vaš mandat gradonačelnice. Mnogi misle da zemljište na najatraktivnijoj gradskoj lokaciji nije slučajno prodano za samo 1,2 milijuna kuna poduzetniku Milanu Fehiru, direktoru propale drvne industrije GAJ, bliskom prijatelju predsjednika HVIDR-e Josipa Đakića i bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Pogotovo što je Fehir vrlo brzo zemljište preprodao Billi za 6,8 milijuna kuna!
Ne mogu reći da nisam bila dobra s Kirom, i danas sam. Mi smo stranački kolege. Ali, mogu reći da Grad nije zemljište prodao Fehiru ispod sudske procjene službenog vještaka, koja je bila 800 tisuća kuna, a mi smo parcelu prodali za 1,2 milijuna kuna. O tome se vodila istraga i tada sam po prvi put od policijske službenice vidjela komu je i za koliko Fehir prodao to zemljište, dakle tvrtki Minaco – Billa. Prema Gradu je Fehir ispoštivao sve obveze, pribavio lokacijsku i građevinsku dozvolu, i sad se može postaviti pitanje je li on prodao zemljište ili građevinsku dozvolu. Vjerojatno je s njima imao dogovor. Jesu li oni istu takvu kombinaciju imali i u nekom drugom gradu, da je jedan rješavao dozvole, drugi ostalo, ne znam. Ali, Grad u tom poslu nije oštećen. Natječaj je bio za trgovački centar, tamo jest trgovački centar. Problem je što to sustav dopušta. Jer na ovakve natječaje nijedan se trgovački centar nije javio, na takve natječaje se javljaju samo građevinari koji grade za nekoga. Njima je čak referenca da su već desetak-petnaest centara napravili za Konzum, Plodine, Billu itd. To je nažalost praksa u cijeloj Hrvatskoj.
I zbog toga ste bili predmet istrage DORH-a.
Da, i taj je predmet odbačen.
Neki kažu, zbog toga što su dva ključna aktera slučaja, Fehir i jedan djelatnik gradske uprave, umrli…
Ne znam da li je to razlog, ali vam mogu reći da nisam ni znala kad je Fehir umro.
Tolo je smijenjena jer je u kampanji otvoreno radila protiv mene!
Nedavno je buru izazvala i smjena bivše tajnice Grada, pročelnice, zadužene za odnose s javnošću, Cecilije Tolo. U kontaktu s nekim lokalnim medijima, otvoreno je kazala da su se godinama i od nje , a ne samo medija, skrivali dokumenti i predmeti koji su bili u njezinoj isključivoj nadležnosti , ali su presignirani nenadležnim osobama. Zašto je smijenjena?
Devet godina sam na čelu Grada i valjda imam pravo reći da je netko dobar ili loš suradnik. Da sam to učinila u prvoj godini mandata, netko bi mogao reći da je to politički motivirano. Cecilija je u kampanji otvoreno radila protiv mene. Mogu li je nakon toga zadržati za svoju blisku suradnicu? Pa, ne mogu! A bila je jedina pročelnica imenovana bez natječaja. Takav mi je akt pripremila i jedina nije išla na natječaj. Dakle, razišle smo se kao suradnice.
Zar nije i ona u HDZ-u?
Bila je, ali više nije. Priključila se, mislim ne i formalno, Hrvatskoj zori Milana Kujundžića.
I kakav je njezin status danas?
Smijenjena je s pozicije na kojoj je bila, ali je dobila radno mjesto u skladu sa svojom stručnom spremom, VSS. Ma gledajte, pa nije u redu da ona kao službenik gradske uprave iznosi medijima interne stvari. Ako je bila nezadovoljna, ako je imala neki prigovor na zakonitost postupanja, ima službenički sud, upravni sud i tu smo mogli riješiti sve eventualne konflikte. Napisala sam joj opomenu pred otkaz jer je odbijala radne zadatke koje sam joj davala, i onda taj neprimjereni istup u medijima. Vjerujem da je upravo ona Grad prijavila USKOK-u, jer je i rekla da će to napraviti. Ali, dobro, neka ljudi rade svoj posao, a moje je da kažem što imam.
Prislušni uređaji u gradskoj upravi? Bože sačuvaj!
Što kažete? Da se govori kako su u gradskim uredima postavljeni prislušni uređaji i da se službenici konstantno prisluškuju? Nedaj bože ikada! Nikada se ne bi time služila. To su infišacije. Pa mi nemamo niti uvezani sustav, nismo riješili u Gradu ni informatizaciju. Kod nas svatko ima svoj laptop i bežićni internetski stik, čak ne idu ni na server. Toliko o tome da ih netko prati i nadzire. To je baš ispod svake razine.
EU parlament? Ne, ne zanima me!
Nisam zainteresirana za EU parlament. Logično je da idu oni koji su bili ovih godinu dana, ali možda neće redoslijed biti isti. Naša EU-zastupnica Ivana Maletić odradila je izvrstan posao, i rekla bih da je najprepoznatljivija od svih naših parlamentaraca u Bruxellesu.
Spornim videom htjeli su me ucjenjivati
Video snimku s lanjske proslave izborne pobjede HDZ-a, koju su objavili neki portali, napravili su ljudi s braniteljskog portala koji su došli s nama slaviti. Nisam imala potrebu zabranjivati im snimanje. Pjevačica je inače Hrvatica iz Jajca, članica HDZ-a, a ne nikakva cajka. Znamo da je jedan od članova udruge snimku prodao da bi zaradio, a mi smo mu čak pomogli za liječenje bolesnog člana obitelji jednokratnom pomoći koju sam potpisala dva dana prije nego što je to prodao. Toliko o tome i toliko o moralu. Nemam se tu čega sramiti, radila sam proslavu sa svojim stranačkim kolegama, sa svojim biračima, počevši od predstavnika braniteljskih udruga nema tko nije bio tamo, da se razumijemo. Mi znamo tko je to napravio, njemu na dušu. To nije bilo skriveno snimanje. A bilo je čak i ucjena prema meni, i tek kad na ucjene nisam pristala, onda su snimku pustili. Nakon deset dana. Navodno su tek tada vidjeli što smo mi slavili. Zapravo su ostali bez novaca, trebalo im je malo financijski pomoći, a ja na to nisam pristala i rekla sam: Vi to obavite gdje hoćete, ali mene neće nitko ucjenjivati!
Nemam ni stan u Zagrebu, ni vikendicu na Kupresu…
– Govori se da ste u dva gradonačelnička mandata multiplicirali imovinu. Što stvarno imate?
“Ništa od toga što se priča nije istina! Imamo obiteljsku kuću u Vodicama koju je još 2003. kupio moj ćaća, dakle prije mog prvog gradonačelničkog mandata koji je počeo 2005. Stan u Kninu moja svekrva je kupila te iste 2003.g., gdje smo živjeli muž i ja, dok moj suprug nije ostvario pravo na darovanje nekretnine kao branitelj, a to pravo u Kninu uživa preko dvije tisuće ljudi. Zamijenili smo stan i dobili dio kuće u kojoj smo sestra i ja s obitelji jer su naši muževi kao branitelji imali pravo na darovanje nekretnine. Za obnovu kuće smo digli kredit koji uredno vraćam. Nemam stana u Zagrebu niti vikendice na Kupresu, kako se govori. Imam dva automobila i oba su na meni, oba su prijavljena u mojoj imovinskoj kartici. Nema nikakvog nesrazmjera u mojoj imovini, i nadam se da će to i Porezna uprava, ako jednog dana netko bude tražio provjeru, vidjeti. Sretna sam što imam četiri sestre, i da smo u većem gradu, kao što su Zagreb, Rijeka, Split, sigurno bi im mogla više pomoći nego ovdje. Jedna moja sestra radi od 1995. na HE Miljacka i ja tu nisam ništa učinila za nju. Muž mi radi na INI-noj crpki, nije nikakav direktor niti menadžer, nego radi u smjenama i nema nikakvu posebnu poziciju.