Zoran Malenica i Anđelko Milardović o pojmovima lijevo i desno, danas i jučer
Što je nama danas „lijevo“, a što „desno“? Je li ovi pojmovi uvijek bili istoznačni ili je duga povijest utjecala na promjenu njihova poimanja i zašto? Kakva su predviđanja budućeg značenja i koliko će globalni procesi i društveni „potresi“ utjecati na njih? Ovo su samo neka od pitanja koja će, nesumljivo golicati maštu svakoga od nas bez obzira na to koliko jesmo ili nismo opterećeni ovim pojmovima i njihovom značenju u datom trenutku.
Što je za njega danas lijevo i desno, a što su ovi pojmovi značili kroz prošlost, pitali smo mr. sc. Zorana Malenicu, višeg predavača na Pravnom fakultetu u Splitu.
Ovo pitanje se treba razmatrati na dva nivoa. Prvi je teorijsko-filozofski, a drugi više politički. U svojim sam predavanjima pokušao pokazati u kojem je smislu, na filozofsko-teorijskoj razini, došlo do „miješanja“ nekih sadržaja koji su ranije bili pripisivani „desnici“, odnosno „ljevici“. To je posljedično utjecalo i na „miješanje“ tih sadržaja na praktično-političkom planu.
Međutim, zadnjih godina došlo je do ponovnog isticanja podjele na desnicu i ljevicu, ali sada više na području nekih kulturnih i svjetonazorskih pitanja kao što su to, primjerice ona o zabrani pobačaja, priznavanju istospolnih brakova, ulozi religije u društvu itd. Te se podjele događaju i u SAD-u i u većini europskih država, posebno u onima koje donose zakone u kojima se pokušavaju regulirati ta pitanja. To se zadnjih godina događa i kod nas, a vezano je uz uvođenje zdravstvenog odgoja u školama, kao i aktualno održavanje referenduma o definiciji braka.
Međutim, kada je riječ o našoj situaciji smatram da su se održale i neke tradicionalne podjele na desnicu i ljevicu što se očituje u različitosti stavova o odnosu religijskih organizacija i države (pitanje sekularne države), odnos prema pobačaju i pitanje prava seksualnih manjina, zatim pitanju priznavanja prava nacionalnih manjina u hrvatskom društvu i drugo.
Malenicu smo zamolili za komentar aktualnih stranačkih određenja po pitanju „lijevo-desno“, posebice činjenicu da se stranke na vlasti ne ponašaju u skladu sa proklamiranim načelima koje, inače zagovaraju dok su u oporbi.
Što se tiče pojedinaca ili političkih stranaka i ideološkim stajalištima koje proklamiraju, a vjerovatno mislite na SDP i vrlo prisutnu kritiku te stranke zbog toga što se po dolasku na vlast ne pridržava svojih stajališta, bez namjere da branim SDP, moram reći da je u trenucima kada je stranka došla na vlast, dakle 2000.g.,kao i 2011.g., bila suočena s takvom gospodarskom i društvenom situacijom u kojoj je teško mogla ostvariti neke svoje programatske ciljeve. Ako se oslonimo na neke javne istupe vodećih ljudi SDP-a, onda više i nije jasno da li SDP uopće više zastupa lijeve političke ideje (odnos prema socijalnoj državi, pitanje povezanosti s radničkom klasom i drugim nižim slojevima u hrvatskom društvu). Trebalo bi analizirati socijalno podrijetlo i profesionalni status članova SDP-a pa bismo na osnovu tih nalaza mogli objasniti zašto SDP više ne inzistira na nekim lijevim političkim idejama.
Ugledni politolog Anđelko Milardović kaže da su podjele tipa lijevo-desno oduvijek bile tehničke naravi.
To je naprosto bio pokušaj simuliranja s naglaskom na neke ideologije, a s vremenom su se i nekad izražene podjele, naprosto pogubile. Da je tako potvrđuje i aktualni primjer SDP kojemu se proklamirana socijaldemokracija izgubila ili je pravo pitanje što je od nje uopće ostalo. Dakle, upravo na pitanju vladajućih može se vidjeti da se izgubila veza sa socijaldemokracijom.
U zadnjih stotinu godina, pojašnjava, dogodile su nam se dvije snažne transformacije pa otuda i gubljenje nekadašnjeg značenja ovih pojmova. Riječ je o transformaciji iz agrarnog društva u industrijsko i iz industriojskog u postindustrijsko ili informacijsko društvo. Prema tome, danas je teško govoriti o tim pojmovima kad se na posve drugačiji način doživljava demokracija nego prije stotinu godina. Promjene u društvu, dakle dokinule su i strogu podjelu na lijeve i desne, te na centar. Danas niti jedna stranka u svom političkom životu više ne svjedoči svoju odabranu poziciju. Život naprosto takve promjene nosi sa sobom. Doživjeli smo transformaciju društva, a netko nas je gurnuo u neoliberalizam uvjeravajući nas pri tomu da toj opciji nema alternative. Svi oni koji se ne mogu snaći u toj igri, ispadaju jer su njezini akteri toliko snažni i moćni pa promiču bajke o odabranoj opciji.
U 21.st. nemoguće je vraćati se na pojmove iz 19.st. i interpretirati ih u duhu vremena iako se to čini zbog čega postajemo zarobljenici prošlosti.
Nema sumnje da je podjela desno-lijevo, povijesna priča, kaže Milardović, ali je, dodaje, nepobitno da se priča mijenjala, a političke opcije rezultat su socijalne konstrukcije koje se, također mijenjaju, a izrasle su iz potrebe za boljim i bržim prepoznavanjem. Kad nekoga svstamo u ovu ili onu „škatulu“ lakše nam je prepoznati o čemu se ili komu radi. Dakle, ponovo je riječ o socijalnoj kategoriji, a svijet uvijek ima potrebu da nas negdje i u nešto svrstava.
Danas je, naglašava, više nego ikad upitno što je lijevo, desno ili centar. Svjedočimo kako se političari i stranke svrstavaju na neku od tih strana, a da u stvarnom životu tu orijentaciju ne žive. Ne stoga što oni to ne bi htjeli, već zbog toga što su globalne prilike tako determinirane da moraju prihvatiti igru globalnih igrača. A takvi igrači nameću svoju opciju i još tvrde kako ona nema alternativu. I Margaret Tacher je svojedobno govorila kako neoliberalna ekonomija nema alternativu. Zašto Zoran Milanović danas kad je na vlasti ne provodi u djelo proklamiranu socijaldemokraciju? Da politiku koju vodi on danas vodi HDZ razapeli bi ga na križ ko Isusa Krista. O dvostrukim kriterijima je riječ, zaključuje Milardović.
Mrtvima se na pokopu stvaljala pločica s natpisom u kojem smjeru trebaju krenuti
Da bi odgovarajuće shvatili poimanje termina „desno“ i „lijevo“ valja nam zaviriti duboko u prošlost, u vrijeme stare Grčke ili čak i ranije, u vrijeme Starog Egipta od prije 3 tisuće godina prije Krista kada je nastala Knjiga mrtvih. O tome u svojoj knjizi „Novo doba“ govori dr. Ante Kljaić. Spominje grčkog slikara Polignota (470.-440. g. pr. Krista) koji je u Delfima izradio veliku zidnu sliku nazvanu „Pakao i njegove kazne“ koja prikazuje kako se mrtvima na pokopu stavlja pločica na kojoj je bio icrtan neki oblik zemljopisne karte Podzemlja. Postojala je, naime uputa da umrli pri ulazu u Podzemlje krene desno, a ne ulijevo, jer se raj nalazi desno.
U starim kulturama ljudi su vjerovali u zagrobni život i uskrsnuće, a mnogi u život poslije smrti vjeruju i danas. U davna vremena ljudi su se nadali da će u Podzemnom svijetu biti među bogovima, dok će duše nevjernih, vjerovalo se, otići u Had i ondje ležati u blatu.
Bogati i moćni išli su lijevo, a siromašni desno
Poznato je da su bogati i moćni imali posebna ukopišta i način pokapanja koji je bio vezan za odgovarajuće troškove, društveni položaj i čast, navodi u svojoj knjizi dr. Kljaić. Na pokopu su bogati i moćni imali pločicu na kojoj je, pogađate, pisalo . „kreni desno“. Siromašni nisu imali pločicu s uputom kamo trebaju krenuti. Za njih nije bilo ni ceremonije ukopa pa su nakon smrti mogli krenuti kamo su god htjeli. To se povijesnom predajom sačuvalo kroz minula tisućljeća pa su bogati i moćni, aristokracija i vlast, dugo bili orijentirani „desno“, a sirotinja „lijevo“.
U poznatom epu, Homerovoj „Odiseji“, podsjeća nas ekonomist dr. Ante Kljaić, također se nalazi puno opisa podzemnog svijeta poginulih junaka u Trojanskom ratu koje je na svom lutanju obilazio Odisej. Homer, međutim nije opisao niti jednog običnog borca, već samo poginule kraljeve-vojskovođe, borce i junake. Svi su oni otišli „desno“. Nameće se logični zaključak, kaže dr. Kljaić, da su „obični“ vojnici otišli redom u „lijevo“. Riječ je dakako o mitologiji koja je u takvim dimenzijama imala svoj vijek trajanja.
“Srp i čekić”– simbol plodnosti i tehnike
Zanimljivo je što se kroz prošlost događalo s mitološkim pojmovima „srp i čekić“. Kad je u doba trojanskih ratova Hefest- bog vatre i tehnike, inače kovač po struci kako bi mi to danas rekli, svojim čekićem skovao srp darovao ga je Demetri, božici plodnosti polja i usjeva. Od tada znak srpa i čekića predstavlja jedinstvo poljodjelstva i tehnike. Čak ni s protekom tisuća godina, ni danas u poljoprivredi nije moguća proizvodnja bez tehnike, međutim od toga znaka i danas zaziru svi oni koji su orijentirani „desno“ ne znajući pravu pozadinu priče o mitološkim pojmovima srpa i čekića.
U političkom životu prošlih vremena na „desnoj“ strani su bile društveno-političke snage koje su predstavljale aristokraciju, veleposjednike, vlast i moćnike. Na suprotnoj strani bili su sitni siromašni slojevi..
“Desničari” na strani kapitala, a “ljevičari” uz radnika (nekada)
U Francuskoj, u doba revolucije 1789.g., političke stranke- jakobinci i žirondinci, prema mjestu sjedenja u parlamentu nazivali su se desničarima, tj. riječ je bila o pristašama aristokracije i krupnog kapitala. S druge strane, ljevičari su bili pristaše sitnih obrtnika, rada i radnika-puka što je kasnije bilo uobičajeno i u mnogim europskim parlamentima. Ne valja smetnuti s uma da tragovi lijevo-desno sežu još od stare Grčke i prije Polignota, što su francuzi, očito znali. Od njih je do danas ostalo opće prihvaćeno načelo da su politički desničari na strani vlasnika kapitala, a ljevičari na strani rada i radnika, ili bi barem tako trebalo biti.
Ako danas, npr. u Hrvatskoj, neka „pučka“ stranka u politici stoji i djeluje na desnoj strani, a javno se deklarira kao socijalna „pučka“, tada je u suprotnosti s onim što ispovijeda i onime što radi.
Tragovi pojmova „desno i lijevo“ vezani su i uz Sunce koje, gledano sa sjeverne polutke, izlazi, odnosno dolazi s lijeve strane, a zalazi na desnoj strani. To je možda moglo utjecati na kasnije poimanje lijevo-desno kako su to prakticirali stari narodi.
