Antun Vrančić, jedan od znamenitih Šibenčana, obnašao je za svog života mnoge dužnosti, međutim, samo upućenijima u povijesne okolnosti poznata je njegova velika uloga pregovarača i voditelja diplomacije Habsburškog carstva u službi cara Ferdinanda I.

Za Vrančića se zna da je bio crkveni prelet, patricij, nadbiskup, kardinal, pisac, istraživač… Zna se i da je studirao u Padovi, Beču i Krakovu, kao i to da je rodni Šibenik napustio vrlo rano i otisnuo se u svijet u kojem je pokazao  sva svoja umijeća i za sobom ostavio brojna djela koja su danas na slavu Šibenika i Europe.

Oglas

Poznato je, također da ga je kralj Ferdinand I, čiji je bio savjetnik, poslao 1553.g. u Carigrad kako bi u pregovorima sa sultanom Sulejmanom, postigao sporazum o miru. U Carigradu je ostao četiri godine, a da je bio uspješan diplomat svjedoči nagrada u vidu postavljanja za biskupa jegarskog.

O ovom zatajnom Šibenčaninu i njegovim diplomatskim uspjesim, u svom novom djelu-monografiji naziva „Biranj-Danilo-Kraljice“ piše i dr. Ante Kljaić. Između ostalog, dr. Kljajić donosi priču o Osmanlijskim prodorima u naše krajeve, ratnim osvajanjima i porazima. Tako spominje našeg Vrančića koji je, rame uz rame, vodio duge i mučne pregovore s Mehmed pašom Sokolovićem koji je u ono vrijeme bio voditelj diplomacije i zastupao Tursku stranu i sultana Sulejmana čiju ekranizaciju života (ljubavnu priču nadahnutu poviješću) još pratimo na malim ekranima.  Dvojac Vrančić-Sokolović usklađivali su pitanja „rata i mira“, te politička i vjerska pitanja uključujući i obnovu Pećke patrijašije 1557.g. kada je sultan Sulejman izdao ferman o obnavljanju Pećke patrijaršije.

Autor monografije podsjeća na pad sultana Sulejmana Veličanstvenog Kanuni (1495.-1566.) koji je umro prilikom bitke kod Sigeta u osvajanju tvrđave Siget koju je branio Nikola Šubić Zrinski. I dr. Kljajić podsjeća na porijeklo Rustem paše Opukovića za kojeg navodi da je Hrvat iz Skradina. Sulejman ga je postavio za velikog vezira, a nakon njegove smrti zamijenio ga je Ali-paša, rodom s otoka Brača. Poslije Ali-pašine smrti sultan Sulejman je za velikog vezira postavio Mehmed pašu Sokolovića čija je majka bila Hrvatica, a otac Srbin iz Hercegovine. Mehmed paša Solokolić je kao veliki vezir oženio unuku sultana Sulejmana, dok je Rustem paša oženio sultanovu kćerku Mihri Mah koja ga je nadživjela za 17 godina.

Kljaić podsjeća  da je 1557.g,, u vrijeme vladanja turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, Rustem paša (Hrvat iz Skradina) bio veliki vezir, a Mehmed paša Sokolović najprije treći vezir, a kasnije i veliki vezir, dok je Antun Vrančić bio izaslanik cara Ferdinanda I. Kao značajnu godinu navodi 1557. kada je sultan  fermanom dozvolio obmovu rada Pećke patrijaršije. Na njeno čelo postavio je patrijaha Makariju, inače brata velikog vezira Mehmed paše Sokolovića. Sa sultanom Sulejmanom, Rustem-pašom i kasnije s Mehmed-pašom Sokolovićem, Šibenčanin Antun Vrančić je, kao poslanik i savjetnik kralja Ferdinanda I. (1527.-1564.) i kralja Maksimilijana (1564.-1576.), vodio brojne carske poslove i sklapao ugovore o miru između turskih sultana i habsburrških vladara, podsjeća dr. Kljaić.

Ovo je još jedna priča o ljudima rođenim na podučju Šibenika i otoka koji su ostvarili velike životne uloge na carskim dvorovima. Jesmo li se Antunu Vrančiću dostojno odužili? Nismo.