Domaća ‘srećonoša’
– Gle, bubamara… sreća! – poviču mnogi kada ugledaju simpatičnog sićušnog kukca s crvenim krilima i crnim točkicama. Bubamaru tko zna otkad čovječanstvo smatra svojevrsnim simbolom sreće, pa ga i različite tvrtke koje se bave ‘igrama na sreću’ uvrštavaju u svoje logotipe ili ih smještaju na srećke i tikete. Neki drže kako je bubamara proglašena srećonošom još u prapovijesti, kada su drevni prapoljoprivrednici shvatili da crveno-crvena buba rado jede biljne uši i druge nametnike koji su uništavali prinose o kojima je ovisilo ondašnje preživljavanje.
No, kao i obično, čovjek je nešto zabrljao i oko te vesele predrasude: od nedavno, pa i posljednjih dana, iz Hrvatske, susjednih zemalja, SAD-a i od drugdje stižu uznemirujuće vijesti o svojevrsnim ‘invazijama bubamara’.
Točkasti kukci u rojevima ulaze u kuće, škole, stanove, sobe i ne daju se istjerati. Ljudi se brane kako znaju, šmrkovima vode, usisavačima, ventilatorima, no – ne ide. Kako se zna, usmrćivanje bubamare ne donosi sreću, pa se ljudi snalaze svakojako i uglavnom – bezuspješno.
O čemu se radi? Nadiru skakavci, ose… a sada i bubamare?
Kung-fu bubamare
Naime, bubamare ili božje ovčice, latinskog naziva Coccinellidae su obitelj kukaca koja ima brojne podvrste. Ona koju mi u našim krajevima smatramo bubamarom je ona crveno-crna tzv. sedmotočkasta (Coccinella septempunctata). Samo u Europi ih ima gotovo 80 vrsta, a na drugim kontinentima još puno više. No, one koje se sada smatraju problematičnima su bubamare iz Azije, koje sada obično nazivaju harlekinskim bubamarama (lat. Harmonia axyridis), a koje su višebojne. Ima ih tako i crnih i žutih i narančastih i ljubičastih, a broj točkica varira. No izuzev po višebojnosti, pozate su i po naglašenoj proždrljivosti, pa tako dnevno pojedu višestruko više biljnih ušiju nego domaća bubamara.
Ali, odakle azijske bubamare u Europi? Odgovor je – čovjek. Još početkom prošlog stoljeća su u SAD-u zaključili kako azijska bubamara brže čisti polja od nametnika nego njihova autohtona bubamara, pa su uvezli azijske ‘tigrove-bubamare’. Malo po malo, te su se bubamare zbog svoje prirode potisnule domaće, a isto se dogodilo i diljem svijeta. Za sličnim su se primjerom poveli i poljoprovredni industrijalci iz Europe, pa se desilo što i preko oceana: jadne domicilne crveno-crne su gotovo iščezle ispred ‘kung-fu bubamarama’, kako ih neki nazivaju.
Ostatak je povijest, odnosno – sadašnjost, budući da i u ovim trenucima ljudi od Slavonije do Kanade vode bitku s točkicama. No, postavlja se pitanje je li to jedina nevolja koju donose azijske ‘srećonoše’.
Alarm: ‘točkaste’ mijenjaju okus vina?
Naime, časopis Science je nedavno pisaoo tome kako su azijske bubamare nositelji svojevrsnog biološkog oružja, jer njihove tjelesne tekućine, posebice onda kada su napadnute ili ozlijeđene, sadrže parazite koji su otrovni za druge kukce. Istovremeno je njihov imunološki sustav izrazito snažan jer u tjelesnim tekućinama sadrže izuzetno učinkovite ‘antimikrobne peptide i prirodni antibiotik harmonin’, kako se ističe. Zato je mogućnost njihova preživljavanja i opstanka daleko veća nego kod nekih drugih kukaca, a posebice nego li kod ‘naše’ bubamare.
Stručnjaci predviđaju kako će se vrlo vjerovatno proširiti po cijelom svijetu, jer trpi vrlo veliki raspon temperatura i klimatskih uvjeta, te smatraju kako se više ništa ne može učiniti da bi se takvo što spriječilo.
‘Problematična’ bubamara
A sve je krenulo američkim uvozom buba koju su preporučili neki drugi ‘stručnjaci’, Dakako, radi veće zarade od uzgoja voća i povrća u staklenicima.
I dok neki smatraju kako su samo dosadne, drugi upozoravaju kako izazivaju alergije i asmatične probleme, pogotovo kada se ubijaju. No neke je posebno zabrinuo i kao alarm zazvonio podatak kako azijske bubamare vole jesti grožđe, pa zato u posljednje vrijeme često posjećuju vinograde. Kako mljevenjem grožđa dospiju i u vino, događa se da vino može izgubiti uobičajeni okus, miris i neka druga poželjna svojstva. Alarmantno: možda kung-fu bube potjeraju i vinske mušice.
‘Narančaste bubamare u službi NATO-a protiv Srbije’
U Hrvatskoj su azijske bubamare u proteklih nekoliko godina viđaju posvuda od otoka do Slavonije, a stariji žitelji uglavnom ne pamte da se ikada događalo da najesen viđaju tolike rojeve božjih ovčica.
Kako to obično biva, bubamare ne poznaju ni EU granice, pa slične nevolje uzrokuju i u Srbiji. A tamo su se našli oni koji su ponešto radikalnije ‘objasnili’ pojavu. Među njima je i Nikola Aleksić, predsjednik Ekološkog pokreta Srbije, kako se predstavlja. On tvrdi da su bubamare ‘ubačene’, te da NATO zapravo vodi specijalni rat protiv Srbije.
– Biološki rat protiv Srbije se nastavlja. Narančaste bubamare, koje su se u velikom broju pojavile u nekim beogradskim naseljima, ubačene u namjeri da se poremeti prirodna ravnoteža i uništi autohtona i korisna crvena bubamara. Narančasta bubamara je agresivna i uklanja korisnu “domaću” bubamaru. To je samo jedan od insekata i gmizavaca u rukama NATO-a i onih koji žele njihovim djelovanjem uništiti Srbiju – istakao je Aleksić, povlačeći paralelu s najezdom puževa golaća.
Puževi ‘beskućnici’ su dosad bili nepoznati, no uništili su pronose u vrtovima dilje Srbije i u okolnim zemljama, a nešto slično se događalo i sa skakavcima koji su ovog ljeta opustošili borski kraj, veli on.
– Bor su tokom čitavog ljeta opsjedali oblaci skakavaca, koji su išli samo cestom, tako da su automobili klizili po njima, a čuli su se takvi zvuci da je ljude podilazila jeza – prisjetio se N. Aleksić prizora poput onih koji se opisuju u Bibliji kada se govori o pošasti skakavaca.
Nikola Aleksić se ljuti jer nailazi na podsmijeh i ignoriranje kod dijela javnosti i vlasti, premda smatra kako se protiv zemlje ‘vodi otvoreni rat, a vlasti dopuštaju da se ljude zaprašuje, nelegalno se uvozi genetski modificirana hrana i legalizira njezina proizvodnja’.
Bilo kako bilo, činejnica je kako je čovjek itekako zaslužan za ‘slučaj bubamara’. Vidjet će se donosi li bubamara sreću ili nešto drugo, a u međuvremenu se možda može strahovati od neke slične pošasti.
Primjerice, invazije djeteline s četiri lista.
