Neovisni novinarski portal
22.7.2018.
POLITIKA
Drniš ponovo suočen s opasnim otpadom u GIRK Kalunu? Ministarstvo zaštite okoliša dozvolu nije ni poništilo!

Drniš ponovo suočen s opasnim otpadom u GIRK Kalunu? Ministarstvo zaštite okoliša dozvolu nije ni poništilo!

Kalun – foto: Google

Nisu u Hrvatskoj problem ni zakoni ni pojedinci koji su ih radi profita spremni kršiti. Problem su institucije koje zakone interpretiraju prilagođavajući ih interesima kapitala, umjesto da štite javni interes radi kojega i postoje. Drniš je najbolja ilustracija za to. “Bandićev” mulj iz zagrebačkog prečistača koji je kamionima potkraj prošle godine dolazio u drnišku Tvornicu vapna GIRK Kalun, zaustavljen je zahvaljujući medijima i presudi Visokog Upravnog suda RH kojom je Kalunu poništena dozvola za gospodarenje otpadom izdana od Ministarstva zaštite okoliša 5. listopada 2015. Drnišani su odahnuli. Bitku su dobili. Ali, bogme ne i rat, jer GIRK Kalun upravo je na dohvat nove dozvole za zbrinjavanje i oporabu opasnih i neopasnih otpada…

Da čovjek ne povjeruje! Sjećate se “drniškog slučaja” iz prošle godine kada su mediji razotkrili kako Milan Bandić zagrebački mulj iz prečistača transferira drniškoj Tvornici vapna GIRK Kalun na termičku obradu, a Kalun umjesto zbrinjavanja i spaljivanja , otpad iskrcava na međimurska polja jer, navodno, ima svojstva prirodnog gnojiva. Digla se velika buka, na teren je izašla inspekcija, zaprijetila oštrim kaznama, a u finalu Kalun ostao bez dozvole za gospodarenje otpadom. Lakovjeran narod radosno je pomislio kako je izborio pobjedu i trajno se riješio opasnosti koja mu je prijetila. Drniš je spašen, govorili su, ako je provincija, neće biti ničiji deponij. Ali, vrag nikad ne spava, a niti privatni interesi miruju.

Kamenolom i pogon GIRK Kaluna (lijevo) nije daleko od središta Drniša (desno) – foto: Google

Kalun zatražio novu dozvolu za spaljivanje opasnog otpada!

Saznajemo kako je GIRK Kalun ponovo zatražio od Ministarstva zaštite okoliša i energetike dozvolu za gospodarenje otpadom, ali i kako Ministarstvo zaštite okoliša ne vidi nijednu zakonsku zapreku za to (?!)
O zahtjevu Kaluna drniški gradonačelnik Josip Begonja doznat će početkom lipnja kada je u Ministarstvu organiziran uvid u čak dva Kalunova elaborata o gospodarenju otpadom. U jednom je popis isključivo opasnih otpada ( s količinama koje bi se zbrinjavale), a u drugom od 28 deklariranih vrsta otpada samo su dvije vrste neopasne! Dakle, GIRK Kalun ima ambicije postati najveća hrvatska “spalionica” opasnog otpada, iako se radi tek o tvornici za proizvodnju vapna, a ne o postrojenju s modernom tehnologijom i svim ekološkim osiguračima koja ničim ne bi ugrožavala zdravlje ljudi i prirode. A svi znamo da nema unosnijeg biznisa od biznisa s otpadom…

Zanimljivo, u dva priložena elaborata ne spominje se mulj iz prečistača, ni zagrebačkog ni bilo kojeg drugog, a proizvodi ga svaki prečistač u svakom gradu sa sustavom odvodnje. Ali, to ne znači da je GIRK Kalun odustao od spaljivanja mulja, jer, kako nam reče gradonačelnik Begonja, mulj će biti u trećem elaboratu. Sam po sebi mulj od fekalnih voda ne bi bio problem i doista bi se mogao koristiti, nakon isušivanja, u poljoprivredi, ali, “Bandićev” mulj iz prečistača sadrži i inudstrijski otpad koji zapravo predstavlja najveću ugrozu za zdravlje ljudi i okoliša.
S ova dva elaborata, vjeruje Begonja, GIRK Kalun samo kupuje vrijeme, jer nema logike da otpad, a gotovo je isključivo opasni, razdvaja u dvije zasebne studije.

Drniš-  Svjetska zelena destinacija

Nemoć i neka vrst rezignacije, miješaju se kod drniškog gradonačelnika koji još nije bacio koplje u trnje, ali čini se da mu manjka vjere kako ovaj “rat” može dobiti. Jer, pojedinac protiv institucija obično nema šanse.

Drniš je jedan od četiri hrvatska grada koji su članovi Svjetske zelene destinacije, a ja vas pitam kako možemo zadržati taj status sa spalionicom opasnog otpada u gradu? Kako ćemo razvijati ruralni turizam, koji se taman začeo na ovim prostorima kao šansa ljudima da ovdje ostanu i opstanu, a imamo već 40 OPG-ova koji se bave ruralnim turizmom? Prema podacima Turističke zajednice Drniš koja tek od 2010. vodi statistike noćenja i dolazaka, broj noćenja je od 2010., kad ih je evidentirano samo 280, lani narastao na preko 15 tisuća! Kako će naših 16 registriranih pršutara proizvoditi brendirani drniški pršut koji ima EU markicu posebne, autohtone vrijednosti, dimeći ga na zraku zagađenim izgaranjem opasnih otpada u Kalunu? Zar su u Ministarstvu zaboravili da je ovo i vodozaštićeno područje? Dobije li Kalun dozvolu za gospodarenje otpadom Drniš definitivno postaje besperspektivan, obična kanta za smeće- demoralizirano će gradonačelnik koji i bez obrade opasnih otpada u svojoj gotovo raseljenoj “kući” ima problem kako stanovništvo uvjeriti da taj mali, ali stari, grad ima perspektive svim udarima na njega usprkos.

Begonja najvaljuje prijavu DORH-u

-U Drnišu, statistički, živi 7450 stanovnika ( stvarno ih je znatno manje), a u novije vrijeme 250 ih je otišlo na rad u inozemstvo, trbuhom za kruhom. Ranih 70-ih godina prošlog stoljeća bivša drniška općina bilježila je i 32 tisuće žitelja, osamdesetih ih je još uvijek bilo oko 25 tisuća, a danas… Danas se Drnišani rađaju u Irskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Islandu…- malodušno će Begonja. Ne pomažu puno u tome ni potpore iz gradskog proračuna koje su doista solidne, ni besplatni vrtić ni besplatne knjige za školarce ( njih 118 u o.š.). Iako se u gradu iz godine u godinu rađa sve manje djece, ove godine Drniš ide s dva nova vrtićka projekta, uz pomoć EU sredstava, jedan u Drinovcima, vrijedan 6,5 milijuna kuna, a drugi u Radonjiću, u staroj zgradi škole, gdje će Ministarstvo demografije i Grad participirati sa 467 tisuća kuna svaki, a pohađat će ga 22 djece iz Pakova sela, Pokrovnika, Radonjića, Goriša i Brnjice.
Drniš čini sve da svome malobrojnom stanovništvu osigura standard kao i drugdje. Trenutno imaju 11 spremnih projekata za EU fondove u ukupnoj vrijednosti od 30 milijuna kuna ( tržnica, reciklažno dvorište, prirodna baština, vatrogasni dom, ceste, poduzetnička zona, dječji vrtić Drinovci, kanalizacija ). U gradu je 1730 zaposlenih s prebivalištem u Drnišu, a recesiji i svim kušnjama uspjeli su se odhrvati i Drnišplast, i Mikrosiverit i TOF, a kako vidimo na svaki način to pokušava i GIRK Kalun, pa i po cijenu zdravlja Drnišana.

I na uvidu u elaborate GIRK Kaluna u Ministarstvu zaštite okoliša, Begonja je dao do znanja da će ponovo pokrenuti upravni spor dobije li tvrtka dozvolu za gospodarenje otpadom od Ministarstva. Upozorio je Ministarstvo na prostorno –plansku dokumentaciju kojom nije predviđena lokacija za zbrinjavanje i oporabu otpada, na činjenicu da postrojenje za proizvodnju vapna, a to Kalun jest, ne može biti građevina za gospodarenje i obradu otpada. Naposljetku, Begonja je otvoreno najavio kako će tražiti od DORH-a preispitivanje osnovanosti prethodne ali i nove dozvole za gospodarenje otpadom, bude li Ministarstvo tu djelatnost odobrilo Kalunu.

Tvornica vapna nije postrojenje za obradu otpada

Što Ministarstvo smjera u ovom kontroverznom slučaju koji upravo prolazi kroz repriznu situaciju? Zar nikakve pouke nitko nije izvukao iz prve epizode kada je Gradsko vijeće Drniša poručilo jasno i glasno Ministarstvu , dakle, Vladi, da opasnom otpadu nema mjesta uz drniške kuće i zaštićeni Nacionalni park “Krka”. Kada je Županijska skupština, unatoč pojedinačnom zagovaranju gospodarske djelatnosti GIRK Kaluna, podržala zahtjeve Drnišana za revizijom dozvole Ministarstva, a Visoki Upravni sud dozvolu na kraju balade i poništio. Zar sve to ne znači ništa, i zar opet Drniš mora na noge?
Prema očitovanju Ministarstva zaštite okoliša koje smo dobili, čini se da će morati…

U Ministarstvu podsjećaju kako je do izdavanja dozvole Kalunu za sakupljanje i oporabu otpada na lokaciji tvornice za proizvodnju vapna u Drnišu došlo nakon što je u postupku utvrđeno da tvrtka ispunjava propisane uvjete za izdavanje takve dozvole.

– Stranka također posjeduje Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša od 24. ožujka 2014. godine izdano od ovoga Ministarstva za navedeno postrojenje za proizvodnju vapna koje uključuje i aktivnosti gospodarenja otpadom koje potpadaju pod obveze propisane u Rješenju, a za koje aktivnosti je izdana i osporavana dozvola za gospodarenje otpadom kao i uređaj za kontinuirano mjerenje propisanih graničnih vrijednosti emisija u zrak onečišćujućih tvari koje nastaju prilikom postupka termičke oporabe otpada iz dozvole- navode u očitovanju iz Ministarstva. No, također kažu da je u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom propisano da djelatnost oporabe i skupljanja otpada spada u gospodarsku djelatnost, ali da se tvornica za proizvodnju vapna GIRK Kalun u kojoj se obavlja djelatnost oporabe otpada ne smatra građevinom za gospodarenje otpadom, ta građevina posjeduje uporabnu dozvolu za postrojenje za proizvodnju vapna i u prostornom planu Drniša se nalazi u zoni određenoj za gospodarsku namjenu.

 

Formalno-pravni razlozi suda (?!)

Ministarstvo je Kalunu izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom 5. listopada 2015., a Grad Drniš je zbog toga pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu 24. veljače 2017. Upravni sud je dozvolu proglasio zakonitom i odbacio zahtjev Grada za njezinim poništenjem. Grad se, međutim, žalio na presudu Visokom upravnom sudu koji je 9. studenog 2017. svojom presudom poništio i presudu Upravnog suda u Splitu i dozvolu za gospodarenje otpadom.
No, to je tek kronologija događaja koja nam je bila poznata i bez ove repeticije iz Ministarstva. A sada dolazi najzanimljiviji dio.
Dozvola je ukinuta iz formalno-pravnih razloga, kako interpretira “mišljenje Visokog upravnog suda” resorno Ministarstvo i zbog toga ono nije poništilo spornu dozvolu!!!

-Razlog ukidanja presude i poništenja dozvole se sastoji u činjenici da Upravni sud u Splitu u svojem tumačenju valjanosti dozvole nije uzeo u obzir i odredbe Prostornoga plana Šibensko-kninske županije kao plana višeg reda u odnosu na PP grada Drniša sukladno odredbama Zakonu o prostornom uređenju kao i obzirom da se tvornica sa svojim pogonom i građevinama nalazi na više katastarskih čestica (na 19 katastarskih čestica) koje su navedene u dozvoli za gospodarenje otpadom i koje se sukladno dostavljenom mišljenju nadležnog ureda Grada Drniša zajedno sa izvatkom katastarskog plana područja tvornice sve nalaze u zoni proizvodne -gospodarske namjene dok je samo jedna rubna čestica 1863/404 cijeloga područja na kojem se nalazi tvornica samo dijelom u području proizvodne namjene u PP Grada Drniša, a ostalim dijelom u području građevinske namjene ( iako je u katastarskom planu koji sadrži čestice na kojima se nalazi tvornica sa svojim pogonom i građevinama razvidno da je upravo taj dio čestice 1863/404 koji se nalazi u proizvodnoj zoni sadrži određene manje dijelove tvornice tako da se djelatnost gospodarenja otpadom iz dozvole obavlja u cjelini u pogonu ,i građevinama na svim katastarskim česticama koje se nalaze u proizvodnoj zoni PP Grada Drniša ,a na dijelu ove jedine k.č. koja nije u zoni nema tvorničkih sadržaja) nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti koji se odnose na katastarske čestice- potanko i krajnje zakučasto se obrazlaže razloge ukidanja dozvole iz 2015. Kao da je cilj i namjera da se što teže razumije…

Kamenlom i pogon – foto: Google

Javni i privatni interesi

GIRK KALUN je nakon presude Visokog upravnog suda ponovo pokrenuo novi zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom prema Ministarstvu i priložio propisanu dokumentaciju iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Zahtjev se sada nalazi u postupku rješavanja u ovom Ministarstvu uvažavajući sve prethodne postupke i radnje- zaključno će u svome očitovanju Ministarstvo.

Na naš upit što se dogodilo novo u Kalunu da tvrtka koja je potkraj prošle godine dobila zabranu oporabe i zbrinjavanja (opasnog) otpada u svom drniškom postrojenju sada ponovo podnosi zahtjev za izdavanje takve dozvole, i je li možda Kalun nabavio novu, modernu i ekološki sigurnu tehnologiju za obradu otpada, što znači da više neće biti prijetnja zdravlju ljudi i okolišu, iz Ministarstva nam nisu ni slovom odgovorili. Kao da je to za njih irelevantno. Nisu se osvrnuli ni na pitanje kako je moguće da Ministarstvo zaštite okoliša ( država) javni interes ( zdravlje građana i zaštitu prirode) stavlja u drugi plan u odnosu na interese i potrebe privatne tvrtke, koja čak nije ni opremljena za gospodarenje otpadom, nego je tek tvornica za proizvodnju vapna, također se nisu ni osvrnuli.

A u Kalunu se opasni otpad spaljivao i ranije. Ako ništa drugo, ono iz šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, a kako je svojevremeno upozorila javno HNS-ova drniška gradska vijećnica Vlatka Duilo, govorilo se i o spaljivanju medicinskog otpada, željezničkih pragova itd.

V.Duilo: Što će nama spalionica?!

– U Kalunu se otpad palio i dok nisu imali Studiju utjecaja na okoliš, kao da živimo u Zimbabveu, a radi čega su 2012. Drnišani, još u mandatu gradonačelnika Ante Dželalije, potpisivali peticiju, protiveći se zagađivanju iz Kaluna i prikupili 740 potpisa. Ali, to nije ništa promijenilo. Nitko ni da zastane zbog činjenice da se takva djelatnost obavlja unatoč tome što na toj lokaciji nije predviđena ni prostornim planom Grada, ni županije, a osim toga, sve se to događa na vodozaštitnom području. Pisala sam i Ministarstvu graditeljstva i Ministarstvu zaštite okoliša, jedva da mi je nešto odgovorio ministar Zmajlović, ali je bilo evidentno da nikoga nije briga. Kruna svega je da sad, uz sve, imamo i otpad iz zagrebačkog prečistača… – upozoravala je lani Duilo, napominjući kako je “od svega što se dosad spaljivalo u Kalunu, taj muljeviti otpad iz metropole još najmanji problem. Navodno se nakon termičke obrade na 800-850 stupnjeva, kad sagore svi opasni elementi, može koristiti i u poljoprivredi. Ali, problem je što Kalun od svih preduvjeta za oporabu takvog otpada može osigurati samo odgovarajuću temperaturu. A cijelo brdo pepela, koje ostaje nakon sagorijevanja mulja, je uz samu Tvornicu, koja služi za proizvodnju vapna, a ne za spaljivanje otpada. Što će nama spalionica – ljutila se Vlatka – uz ruralni turizam koji promoviramo, ili brendirani pršut kojega , navodno, na čistom zraku sušimo!

Zašto se ne investira u ekološke tehnologije za obradu otpada?

-Nema štetne emisije u zrak, nema otrova, nema otpada, jer sve to nakon termičke obrade prelazi u energiju- uvjeravao nas je tada Ivica Barišić, predsjednik Uprave GIRK Kaluna upozoravajući da nisu spalionica, ali imaju tehnologiju za termičku obradu otpada, kakve ima još 21 tvrtka u Hrvatskoj. Insinuirao je čak da se u cijeli slučaj umiješala, ili ga čak iskonstruirala, konkurencija koja je izgubila taj unosni posao ( sa zagrebačkim muljem) pa podmeće i drži ljude u strahu lažima o opasnom otpadu.

A ipak, ma što Barišić govorio, poznato je, ako ništa drugo, da je opasni otpad makar iz TEF-a ovdje spaljivan. Iako GIRK Kalun nije spalionica. Nego tvornica vapna. I nije sporno da se za svoj otpad moramo pobrinuti. Ali zato treba investirati u suvremene, ekološke tehnologije koje štite od ugroze zdravlje ljudi i čuvaju prirodu i okoliš. Kao što je to davno prije uredio razvijeni svijet. Nedaleko od nas.  Je li moguće da to ne zanima one čiji je posao da upravo nad time bdiju, da poduzmu sve kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš?! Zar je zbilja biznis ispred života samog? Ili samo dok je u pitanju tuđi život…?

Kalun – foto: Google

.

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI