Zagrebački mulj iz prečistača otpadnih voda digao je na noge Drnišane. Kako je otpad iz Zagreba dospio u Drniš? Zašto? Tko je dozvolio da se zagrebački otpad spaljuje u drniškom GIRK Kalunu i je li ikome još stalo do zdravlja malobrojnih građana koji tamo žive i do opstanka toga starog grada? Sve to su se ovih dana pitali zajedno i gradska vlast i građani, a sazvana je i izvanredna sjednica Gradskog vijeća s koje je Ministarstvu zaštite okoliša, dakle, Vladi, upućena poruka da opasnom otpadu nema mjesta blizu kuća i Nacionalnog parka Krka.
– Grad Drniš nema ništa protiv da tvrtka GIRK Kalun obavlja svoju djelatnost po ranijoj dozvoli i njezinim uvjetima, ali je nedopustivo gospodarenje otpadom na svega par kilometara od kuća u kojima žive ljudi i svega 5-6 kilometara od NP Krka- poruka je Gradskog vijeća koje je odlučilo pokrenuti postupak revizije, po njima sramotne, dozvole koju je Kalunu izdalo resorno ministarstvo.
Za reviziju su glasali vijećnici pozicije i opozicije, s izuzetkom suzdržanog HSLS-ovca i vijećnika s liste “365 Bandić Milan”.
Dobar posao za GIRK Kalun
Sasvim razumljivo. Jer sporni otpad koji se spaljuje u drniškom GIRK Kalunu kamionima stiže iz Zagreba, temeljem ugovora koji je Milan Bandić, nakon javnog nadmetanja, potpisao s upravom drniške Tvornice. Za GIRK Kalun je to veliki posao, vrijedan čak 40 milijuna kuna, i dok su oni zadovoljno trljali ruke nakon sklopljenog posla, Drnišani su ogorčeno protestirali.
– Sve je tu jasno. Kalun ima legalne dozvole izdane od Ministarstva zaštite okoliša za spaljivanje otpada. Dosad su dobili četiri takve dozvole, a asortiman otpada kojeg su spaljivali samo se proširivao. Na kraju, čini se da imaju dozvolu za oporabu i nespecificiranog opasnog otpada- revoltirano tvrdi HNS-ova vijećnica Vlatka Duilo, napominjući kako je svojedobno u Kalunu spaljivan i opasni otpad iz šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, a pričalo se i o medicinskom otpadu, željezničkim pragovima itd.
– U Kalunu se otpad palio i dok nisu imali Studiju utjecaja na okoliš, kao da živimo u Zimbabveu, a radi čega su 2012. Drnišani, još u mandatu gradonačelnika Ante Dželalije, potpisivali peticiju, protiveći se zagađivanju iz Kaluna i prikupili 740 potpisa. Ali, to nije ništa promijenilo – kaže Duilo.
– Nitko ni da zastane zbog činjenice da se takva djelatnost obavlja unatoč tome što na toj lokaciji nije predviđena ni prostornim planom Grada, ni županije, a osim toga, sve se to događa na vodozaštitnom području. Pisala sam i Ministarstvu graditeljstva i Ministarstvu zaštite okoliša, jedva da mi je nešto odgovorio ministar Zmajlović, ali je bilo evidentno da nikoga nije briga. Kruna svega je da sad, uz sve, imamo i otpad iz zagrebačkog prečistača…
– Doduše – kazat će Vlatka Duilo – od svega što se dosad spaljivalo u Kalunu, taj muljeviti otpad iz metropole još je najmanji problem. Navodno se nakon termičke obrade na 800-850 stupnjeva, kad sagore svi opasni elementi, može koristiti i u poljoprivredi. Ali, problem je što Kalun od svih preduvjeta za oporabu takvog otpada može osigurati samo odgovarajuću temperaturu. A cijelo brdo pepela, koje ostaje nakon sagorijevanja mulja, je uz samu Tvornicu, koja služi za proizvodnju vapna, a ne za spaljivanje otpada. Što će nama spalionica – ljuti se Vlatka – uz ruralni turizam koji promoviramo, ili brendirani pršut kojega , navodno, na čistom zraku sušimo. To što je Gradsko vijeće zatražilo reviziju dozvola, ne odgađa provođenje ugovora između Grada Zagreba i Kaluna. Ljudi su u strahu, a osjećaju se i jadno, kao da nikoga nije briga za njih i njihovo zdravlje. Iz Kaluna, pak, tvrde da imaju zatvoreni sustav, najsuvremeniju tehnologiju, da nema opasnog otpada, da je to neopasni otpad… I dok nisu imali Studiju utjecaja na okoliš, još 2012. imali su dozvole Ministarstva za spaljivanje opasnog otpada- tvrdi Duilo.
Kamenolom i pogon GIRK Kaluna (lijevo) nije daleko od središta Drniša (desno) – foto: Google
Begonja: Ne želimo na svom području spaljivanje otpada!
Gradonačelnik Drniša Josip Begonja ističe da je Grad tužio Ministarstvo okoliša zbog spornih dozvola.
-Ne želimo opasni otpad u gradu, jer za to nema pretpostavki ni u planskim dokumentima Grada ni Županije, ni u Strategiji razvoja, što nam je potvrdila i dožupanica Darija Puljić, koja je sudjelovala na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća Drniša. Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, stranka u postupku izdavanja dozvola je jedinica lokalne samouprave, a mi smo se jasno očitovali da smo protiv dozvola Kalunu za spaljivanje tog otpada, ali se naš stav nije uopće uvažio. Zbog toga vodimo postupak na Upravnom sudu, a iskoristili smo i mogućnost da unutar pet godina od izdavanja dozvole, pokrenemo postupak revizije. Pretpostavite samo kako se osjeća ravnatelj NP Krka kojem se to događa na pet kilometara od granica parka, ili zapovjednik vojarne pune vojnika koja je na samo 800 metara od Tvornice, ili OPG-ovac koji je digao kredit da bi napravio bazenčić pred kućom i iznajmljivao. Bez obzira na filtere ili najsigurniju moguću tehnologiju, mi ne želimo na svom području spaljivanje otpada- poručuje sasvim decidirano Begonja. Drnišani, kaže, ne prigovaraju ni Zagrebu, ni Rijeci, ni ma kome koji pokušava riješiti svoj problem s otpadom, nego onima koji su na uštrb stanovnika Drniša to rješavali. Temeljno je pitanje, veli Begonja, gdje si taj otpad doveo! Problem je, nekako će rezignirano, i senzibiliziranje javnosti.
– Mi u gradu imamo Ligu za borbu protiv raka, imamo Planinarsko društvo itd., i svejedno je li nam šuma izgorjela u požaru ili od kiselih kiša, pa se pitam zašto nitko od njih nije došao na sjednicu GV i dao nam potporu. K tome, mi spadamo i među sto top-svjetskih zelenih destinacija, a uz spalionicu otpada to sigurno više nećemo biti- reći će drniški gradonačelnik, ogorčeno napominjući kako postoji intencija da se u drniškom i koprivničkom bazenu grade spalionice otpada. Vodeće ljude Kaluna, dometnut će, ne zabrinjava razina zagađenja zraka i okoliša jer nitko od njih – ističe Begonja – ne živi u Drnišu…
Barišić: Mi nismo spalionica ( !?)
A red je da o svemu pitamo i “optužene”, upravu GIRK Kaluna i Ministarstvo zaštite okoliša.
– Javno nadmetanje za taj posao je trajalo 11 mjeseci i na kraju se Grad Zagreb odlučio za nas. Ne vidim gdje je problem. Laž je i objeda da spaljujemo opasni otpad, jer se radi o apsolutno neopasnom mulju iz zagrebačkog prečistača. Nema štetne emisije u zrak, nema otrova, nema otpada, jer sve to nakon termičke obrade prelazi u energiju- uvjerava nas predsjednik Uprave Kaluna Ivica Barišić.
Tvrdi, također, da nisu spalionica, ali imaju tehnologiju za termičku obradu otpada, a takvih je u Hrvatskoj još 21 firma koje se bave istim poslom.
– Zanimljivo je- kaže Barišić- da se Gradsko vijeće sastaje gotovo incognito, a nitko iz gradske uprave nas ni da nazove, konzultira ili išta o svemu tome pita. Tko im na njihove dvojbe može odgovoriti bolje od nas iz Kaluna? Saznali smo slučajno za izvanrednu sjednicu Gradskog vijeća , a kako su sjednice otvorene, došli smo s namjerom da odgovorimo na sva pitanja koja ljude muče. Međutim, odmah je na početku rečeno da nema rasprave. Očito je namjera bila da se nas ponizi, a ljude drži u zabludi i nastavi obmanjivati. Zbog čega nam nisu dali govoriti? Zašto građanima moramo davati objašnjenja na njihove upite i strepnje po kafićima, a ne u gradskoj vijećnici gdje je pravo mjesto za to?- pita se Barišić.
S indignacijom odbacuje insinuacije i glasine o preregistraciji tvrtke u Kamenolom Kalun kako bi, navodno, imao gdje odlagati pepeo koji ostaje nakon spaljivanja otpada, a o čemu Drnišani u kuloarima govore.
-Ma kakve su to gluposti!?- obrecnuo se Barišić, sad već dobrano ljut. O tome nema ni govora! Počinjem misliti da su se u ovu priču uplele neke konkurentske tvrtke i interesi, pa namjerno podmeću i ljude drže u strahu lažima o opasnom otpadu. Uvjeravam vas o opasnom otpadu nema ni govora- podvukao je predsjednik uprave GIRK Kaluna.
Ipak, činjenicom ostaje da se opasni otpad u Kalunu spaljivao, makar onaj iz šibenskog TEF-a.
Činjenica je i da ova drniška Tvornica vapna sve više funkcionira ( i zarađuje) kao spalionica, iako predsjednik Uprave tvrdi: Mi nismo spalionica!
Dio postrojenja – foto: Google
Ministarstvo je uvijek u pravu…
A što kažu u Ministarstvu zaštite okoliša?
Trgovačko društvo GIRK Kalun podnijelo je 16. siječnja 2014. zahtjev Ministarstvu za izdavanje /usklađenje dozvole za gospodarenje opasnim otpadom ( postupak termičke oporabe otpada) sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, jer su već posjedovali dozvolu za gospodarenje otpadom prema prethodnom Zakonu o otpadu. Proveden je upravni postupak i izdana im je dozvola za obavljanje djelatnosti za gospodarenje otpadom na lokaciji tvornice za proizvodnju vapna u Drnišu, 5. listopada 2015. Tvornica se nalazi u prostornom planu grada Drniša u zoni određenoj za gospodarsku namjenu ( a djelatnost oporabe i skupljanja otpada spada u gospodarsku djelatnost) i posjeduje uporabnu dozvolu za proizvodnu namjenu te je, sukladno službenom zajedničkom objašnjenju ovog ministarstva i Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 23. svibnja 2014., koje je upućeno svim jedinicama lokalne samouprave, navedeno da ukoliko je izdan akt kojim se dozvoljava uporaba građevine u smislu proizvodne namjene i koja se nalazi u navedenoj gospodarskoj zoni, da se tada, uz ispunjenje ostalih propisanih uvjeta iz Zakona , može izdati dozvola za gospodarenje otpadom takovoj građevini ( ?!) – odgovorili su nam iz Ministarstva okoliša.
GIRK Kalun posjeduje i okolišnu dozvolu kojom je obuhvaćena i djelatnost gospodarenja otpadom, kao i uređaj za kontinuirano mjerenje svih propisanih graničih vrijednosti emisija u zrak kada se obavlja postupak termičke oporabe otpada u pećima za proizvodnju vapna i ne postoji- tvrde u Ministarstvu okoliša- nikakva mogućnost nekontroliranog onečišćenja zraka.
Kadija te tuži, kadija ti sudi…
Upozoravaju i da je Grad Drniš, nakon izdavanja dozvole 2. studenoga 2015., iskoristio svoje pravo sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom kao stranka u postupku izdavanja dozvole i pokrenuo upravni spor tužbom protiv Ministarstva Upravnom sudu u Splitu, osporavajući valjanost dozvole i tražeći da se poništi. Postupak je proveden, a Upravni sud u Splitu je 24. veljače 2017. donio presudu kojom odbija zahtjev Grada Drniša i presuđuje u korist Ministarstva okoliša, potvrđujući da je dozvola valjana. Navodi se i da je sukladno Zakonu ( u čl. 96., stavci 2. i 3. ) propisano da postupak revizije dozvole po službenoj dužnosti provodi tijelo nadležno za izdavanje dozvole, dakle Ministarstvo okoliša, a provodi se najmanje jednom u pet godina. Prema tome, zaključuju, predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave nisu u mogućnosti pokretati postupak revizije dozvola za gospodarenje otpadom (!!!)
Zaludu je Drnišanima trud, zaludu izvanredne sjednice Gradskog vijeća i zahtjevi za revizijom. Sasvim legalno, dakle, prema slovu zakona, kad je o gospodarenju otpadom riječ – “kadija te tuži, kadija ti sudi”. Ministarstvo okoliša dozvolu izdaje i jedino je ono može revidirati. Ma koliko građani Drniša protestirali i alarmirali javnost zbog ugrožavanja njihova zdravlja i okoliša, ergo, gospodarskih i razvojnih perspektiva toga kraja…
