Neovisni novinarski portal
4.8.2020.
INTERVJUI
Interview/Radimir Čačić, predsjednik Reformista: Neven Mimica je bio ključni čovjek Milanovićeve vlade

Interview/Radimir Čačić, predsjednik Reformista:
Neven Mimica je bio ključni čovjek Milanovićeve vlade

Radimir Čačić u Šibeniku (Foto H. Pavić) 027Radimir Čačić, oporavljen, smiren, ležeran, sasvim drugačiji negoli smo navikli, uhvatio se svoje druge političke bitke. S Narodnom strankom- Reformisti kreće od početka, osniva ogranak po ogranak, okuplja članstvo, cirkulira hrvatskim gradovima i općinama ne bi li dokazao da u njegovoj „svići još uja ima“. Nakon izbacivanja iz Hrvatske narodne stranke, odsluženja kazne u  Valturi kod Pule zbog nesreće koju je skrivio u Mađarskoj, i relativno kratke adaptacije na „civilni“ život, Čačić je ponovo  ušao u politički ring. Doima se kao netko tko zna što hoće i kako to postići, a ne opterećuje se ni ideologijskim ni što bi se reklo, moralno-političkim skrupulma. Ima li Ratko Čačić realno šanse za povratak u politiku na velika vrata, ili kuca na krivu portu, jerbo, ona se nikomu dvaput ne otvara? O tome prosudite sami nakon što pročitate ovaj friški intervju s bivšim potpredsjednikom u Milanovićevoj vladi, bivšim liderom HNS-a i aktualnim čelnikom Reformista.

– Kontaktirate li još sa Zoranom Milanovićem? Kad ste se zadnji put čuli?
Ne, nisam s  njim komunicirao u zadnje vrijeme. Ono što sada radim je mukotrpan operativni posao na izgradnji stranačke infrastrukture, a kako znate,  imamo preko 500 lokalnih jedinica , i da bi ozbiljno odradili pretpostavke za politički rad morate kapilarno pokriti prostor barem u pola, ili dvije trećine jedinica. To je žderač vremena, ali morate biti prisutni. I onda jednostavno nije bilo prilike. Čuli smo se nakon moga povratka iz Valture. Inače, imam sasvim korektan, normalan i prijateljski odnos sa Zoranom. Mi nemamo nikakav problem.
– Da se dogodi da nekim čudom na parlamentarnim izborima za godinu dana Milanović ponovo dobije priliku sastavljati Vladu, da li biste htjeli biti u njoj?
Pa gledajte, nemamo mi nikakav problem ni s Milanovićem ni s Karamarkom.
–  Ne mislim na  ideološke zapreke, nego efektivne. Činjenica je da se ova Vlada  nije iskazala nekim pozitivnim rezultatima niti sposobnošću za „krizno djelovanje“, a ni vi je niste štedjeli od kritika.
Meni nije bila neka nepoznanica ono što će se događati.  Bilo bi naivno to reći, a ne bi bilo ni istinito.  Bilo mi je potpuno jasno u kojim okvirima se krećem, što je moj dio u toj priči, ili što je Linićev dio. Komponenta razvoja i donošenje odluka o gospodarstvu je bilo na meni, a  komponenta kontrakcije, sređivanja stanja i držanje kuće u financijskoj stabilnosti, to je bila Linićeva zadaća. Ne samo u ovoj Vladi, nego generalno, političke elite su jedan vrlo tanki politički sloj u ovoj zemlji, i nažalost, nemamo neku veliku dubinu toga kadra. Tu i tamo iskoče ljudi koji imaju neki kapacitet,  recimo, Nikica Valentić, u jednom trenutku. Ali to se rijetko dešava i nije pravilo nego izuzetak. Imamo vrlo negativnu selekciju u politici.

Cilj: U vladu s Milanovićem ili Karamarkom !

– Naša je politička scena prepuna skorojevića koji su jučer ušli u politiku i sve što ih zanima su njihovi osobni probici koje žele ostvariti odmah i sada potpuno neovisno o socijalnom i ekonomskom stanju u društvu. Ali su poslušni…
Fascinira i šokira ta nevjerojatna činjenica da ljudi trenutkom dolaska na funkciju zaista počinju misliti o sebi kao bogom danima, kao da su otkrili „kamen mudraca“, koji sve znaju i sve mogu , sve ih pripada, a ništa im ne treba od pameti, znanja, savjeta…
– Dakle, cilj vam je da po treći put uđete u Vladu, pa bio joj na čelu Milanović ili Karamarko?
Trebamo biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Svi bi željeli da bude drugačije, svi bi htjeli kompetentniju političku elitu, ali je nemamo. Hrvatska je užasno centralizirana zemlja u kojoj politika odlučuje  o više od dvije trećine svih financijskih i gospodarskih tokova, i onda odlučuje i o budućnosti, a nije dorasla tome zadatku i nema kriterije po kojima bi se stvari u pozitivnom smislu mijenjale. Nemamo tu pozitivnu selekciju tržišta, a jedna od ključnih pretpostavki da se to ne desi je (zlo)upotreba ideologije i ideoloških strasti koje spriječavaju da  dođe do mjerljivosti kvalitete i rezultata u politici. To je i naša stranačka poruka. Želimo uvesti mjerljivost rezultata i u politiku. Da će se to desiti u tim velikim blokovima i strankama, malo je vjerojatno, jer nije se desilo ni protekle 24 godine, to očito neće lako ići…Zašto želimo biti u Vladi? Želimo dobiti jednu točku s koje se  mogu pokrenuti mase koje se nisu spremne pokrenuti. Lijeve ili desne. Dakle, morate dobiti dovoljno utjecaja  da možete nametnuti neke reforme.
–  Vjerujete da biste u Vladi Tomislava Karamarka mogli nametnuti reforme, bar neke?
Da, to očekujem i od Karamarka i od Milanovića.
– Kod Milanovića ste uživali apsolutno povjerenje, i mnogi bi rekli da je premijer bio upravo fiksiran na vas kao glavni pokretački faktor Vlade i promjena. Nije poznato da vas je limitirao u radu. S Karamarkom je to malo teže zamisliti, ako ne samo zbog njega osobno, a onda zbog njegove kamarile…
Kod Milanovića zaista nisam imao problema, u okviru  posla koji sam pokrivao, inzistirati na stvarima koje treba rješavati. Bilo je puno prepreka, puno otpora, podmetanja,  ne na osobnoj razini,  ali…

Radimir Čačić u Šibeniku (Foto H. Pavić) 028

SDP ima mentalitet opozicije

– Mislite i na „grijeh nečinjenja“ ?
Da. Nesuprostavljanjem jednoj općoj klimi koja je objektivno prisutna u SDP-u, limitirali su se učinci i pomaci.  SDP ima mentalitet opozicije. To je način mišljenja, jer je puno lakše tako, a razloga za kritiku uvijek ima. Puno je teže preuzeti odgovornost i nešto napraviti jer si onda ti izložen kritici. A da bi mogao preuzeti odgovornost,  moraš imati neka znanja i sposobnosti. Treba pogledati sastav i strukturu …Ne govorim o  glasačima SDP-a koji su časni, pošteni, dobronamjerni kao i gotovo svi građani Hrvatske, lijevi i desni. Oni su uvjereni da biraju najbolje. Radi se o tome da to što ispliva kao političko vodstvo ne želi preuzimati odgovornost. Ne želi, ima otpor prema osnovnoj ulozi izvršne vlasti, a to je da odgovara za svoj rad i rezultate.
– Imamo premijera koji ne zna što se u Vladi događa,  svako malo je iznenađen  izjavom nekog svoga ministra. Kao da ne drži konce u svojim rukama, ne kontrolira Vladu. Je li tako bilo i dok ste vi bili u Vladi? Jeste li premijera čime iznenadili?
Ne, ne. Milanović je tada imao dvije poluge preko kojih je te konce u Vladi držao.
– Linić i Čačić?
Ne samo to. Imao je nas koji smo držali svoj resor,  i međusobno smo ga morali koordinirati bez obzira što smo često bili na suprotnim stavovima, što  je donekle prirodno, jer je jedan resor ekspanzija a drugi kontrakcija.  Tu je bio još jedan izuzetno važan čovjek. Neven Mimica, kojeg nitko nije primjećivao, a koji je vrlo obrazovan, odličan ekonomist, vrlo pozitivan čovjek, bazično vrhunski činovnik u najpozitivnijem smislu te riječi,. Nikad nije strančario, nije se vodio interesima stranke kao neki, da ih sada ne navodim… U tom smislu je Milanović imao dobru kompoziciju, imao je svog vrhunskog savjetnika u funkciji potpredsjednika Vlade . I kad u Vladi imate jednog takvog pouzdanog i stabilnog suradnika i dvojicu koji imaju autoritet,  i Linić i ja smo ga imali, onda nije problem ako ostatak kompozicije i nije savršen.

Mirela Holy je bila “mlađi ministar” ( ?!)

– Mnogi su smatrali da je Mirela Holy bila upravo žrtva Milanovićevog odnosa i fascinacije s vama. Navodno je Holy morala otići, ne zbog kvazinepotističkog ekscesa, nego zbog neslaganja s vama, naravno, konceptualnog, a ne osobnog?
Budimo realni, Mirela Holy je bila „mlađi ministar“, nema ona nikakve veze sa mnom…
– Zar se niste konfrontirali oko Plomina, Omble…?
Šta da vam kažem? Mirela Holy je jedna inteligentna mlada žena koja je završila Filozofiju, doktorirala „feminističku etnologiju“, ušla  u politiku i po stranačkoj strukturi, kao i mnogi, bez nekog temelja u biografiji, došla  u jedno iznimno važno, i u smislu EU fondova, izuzetno potentno ministarstvo.  To je „junior ministar“, u svijetu takve kategorije postoje. Nije mi padalo na pamet s njom se raspravljati o bilo čemu, to nije tema. Mi smo predstavili Strategiju, rekli smo što hoćemo i Mirela je jedanput na Vladi imala nešto reći u vezi s formiranjem Centra za energetiku i investicije. Nećete vjerovati, ali kad sam ja došao 2000.  u Račanovu Vladu, mi  nismo imali nikakvu sliku o državnoj imovini ni njezinoj vrijednosti.
– Da se valorizira bar dio te imovine mogli bismo vratiti kompletan dug države…
Lako za dug. Da se bar jedan dio, barem milijardu eura, izdvoji i procijeni vrijednost tih nekretnina, mogli bismo to upotrijebiti kao kolateral za jednu potkapitaliziranu privredu kakva je naša,  da joj drži leđa. Mi jednostavno nemamo snage za pokretanje investicijskog ciklusa i netko mora držati leđa gospodarstvu i zato je važan taj Fond za investicije.  Strašno je da mi u Vladi  nismo imali pojma ni koliko je ljudi zaposleno u državi! Prvih godinu dana smo pokušavali uspostaviti centralni obračun plaća, ali trebalo je imati jasne podatke.  Mi nemamo ni kontrolu duga, nemamo centralizirano praćenje što se dešava po kojem sektoru. Zato se moglo dogoditi da krenete u izgradnju na autocesti prema Sisku s bazičnim cijenama od 5 milijuna eura,  a završite na 15 milijuna, a da to nitko ne primjeti. Otud potreba za formiranjem Centra za energetiku i investicije. To je taj CEI,  oko kojega se Mirela Holy jednom prilikom na Vladi javila oponirajući tome. Svi su vidjeli što se desilo u Račanovoj vladi kada sam s dva zastupnika stvorio temelj za ime i značaj HNS-a , pa su se uplašili da se to ne bi ponovilo, da se nedajbože ne bi desio rezultat i onda je ona kazala da će CEI  koncentrirati ogromnu moć. Ali, što je sporno, pa država je moć samo je treba upotrebljavati na način da to bude korisno za ovu zemlju. Dakle, Holy je bila ministrica jednog resora relativno kratko vrijeme,  a  kako je i zašto izašla iz Vlade to nema ni na kakav način veze samnom. Očito je predsjednik njezine stranke i Vlade  u jednom trenutku ocijenio da postoje prevelike stvari koje treba odraditi,  a da bi se dopustilo da netko na tako krupnim stvarima skuplja male poenčeke i popularnost.
–  Ali, s Mirelom Holy vi biste i sutra surađivali i koalirali?
Najnormalnije. Ona je jedna vrlo inteligentna osoba, i  to nije sporno.

Radimir Čačić u Šibeniku (Foto H. Pavić) 022

Vesna Pusić želi u diplomaciju

–  Vaš koalicijski potencijal bio bi puno veći da se nije dogodio raskol u HNS-u, koji je na štetu i HNS-a i Reformista. Zašto su vas izbacili iz HNS-a? Valjda ne zbog susreta s Bandićem i „neovlaštene razmjene pisama namjera“? Možda jer ste preuzeli ovlasti koje vam nisu pripadale?
Pa ne možete vi preuzeti nikakve ovlasti. Ovlasti za bilo kakve stranačke dogovore formalno ima središnji odbor, tijelo šire od Predsjedništva. Naravno, bazičnu odluku o tome donosi Predsjedništvo , onda u krajnjoj instanci, predsjednik. I na kraju opet o koalicijama odlučuje Središnji odbor.
– Što vas je onda diskvalificiralo iz HNS-a? Zašto vas je Vesna Pusić stvarno izbacila?
Jednostavno zato  što je željela biti predsjednik stranke kojemu na drugoj strani nije nitko tko ima autoritet da to bude kad god odluči kandidirati se. I to je bilo potpuno jasno.
– Taj potez je bio iznimno kontraproduktivan za stranku i nanio joj je veliku štetu.
Stranci ogromnu, ali Vesni Pusić ne.
– Ali, to je kratkog daha.
Do kraja ovog mandata.
– Zar nisu ambicije Vesne Pusić ipak veće od“ jednog ( ministarskog) ljeta“?
Ovdje ne.
– Nego gdje? Vani, u diplomaciji?
Da, ali to onda više nema nikakve veze s HNS-om. HNS je stranka koja je , kao i danas Reformisti,  imala snažnu regionalnu bazu i nacionalne poruke. To je pretpostavljalo želju i ambiciju da se i na drugim regionalnim prostorima formiraju regionalne baze. Međutim, one se nisu formirale jer nije bilo dovoljno jakih lidera kao što sam ja bio na sjeveru gdje smo taj prostor pokrivali. Imali smo tri županije, dva župana jednog dožupana, nemjerljivo veći broj načelnika i gradonačelnika od svih drugih. Samo Varaždinska županija imala je 10.500 članova od  40 tisuća ukupno, a Savez sjever je imao 17 tisuća članova. Sjever je imao 40 posto članova, a po broju glasova čak dvije trećine. I sad u toj situaciji kad jeste predsjednik stranke i želite to ostati, jedini način da ostanete a da sutra ne idete na izbore i da ih ne  izgubite, jer ćete ih izgubiti, je da onog drugog,  koji se može kandidirati,  izbacite. To nije pretjerano čist način, ali je uspješan, da budem ironičan. Ja to ne bih nikad napravio.

ORaH i Reformisti imaju lidere koji su poruka, Sabor im je osiguran!

– Zašto mislite da izvan okvira dviju velikih koalicija samo ORaH i Reformisti mogu imati zastupnike u idućem sazivu Sabora?
ORaH je „zalijepljen“ za lijevi blok, pa i laburisti, dok smo mi centar. Laburisti vjerojatno neće ući u Sabor,  a to je isto tako bazično lijevi prostor. A za sve tri ove stranke karakteristično je da su njihovi lideri i poruka.  Sad je pitanje kako gdje. Mi imamo eksploziju potpore na sjeveru gdje  masa ljudi podupire lidera i poruku. Da se ja kandidiram na sjeveru, moje ime je dovoljno za prolaz u Sabor, a ako želim dobiti ozbiljniju podršku, onda treba sustav i organizacija, trebaju tisuće ljudi i to će tako biti. Mi sada tek gradimo sustav. To nije tako jednostavno. Vidite sad ovu priču oko „Grčićeva fonda“. I ja bi se sad trebao na to nešto ljutiti. Ali šta ćete se ljutiti. Jest da ja taj Fond guram godinama, jest da sam ja to napisao, jest da zakon postoji u Saboru, i sad je netko prepoznao dio toga. I mi ćemo možda od svega nešto malo medijski imati, ali to je suštinski dobro i korisno. A u krajnjoj instanci, to je najvažnije. Bitan je konačni rezultat, inače bi se mogao baviti golfom…
– Da, osobito sad kad ste nakon Valture utrenirani…
Da, da…zato velim. Cijela ideja je da pokušavate postići rezultat. Unatoč svemu neke stvari se kreću. Ali kad se  radi o jednom velikom projektu, kad treba stvari suštinski rješavati, za to morate biti u izvršnoj vlasti. To se ne može izvana.

Monetizacija autocesta nema alternativu

– Pobornik ste monetizacije, a s obzirom da premijer nije uspio tu ideju iskomunicirati s građanima,  objasnite u čemu je, po vama, prednost tog koncepta.
Model iz 2000.,  koji je definirao parametre- pet milijuna eura po kilometru, 100 kilometara godišnje, 20 godina kreditne linije, euro libar plus jedan posto  graničnici kredita, on je razbijen, nakon pada Račanove Vlade. Onda se ušlo u nestručno, neodgovorno i koruptivno ponašanje. I došli  smo do cijena koje su 10 milijuna prosječno. Nešto se desilo, a autoceste su iste, zemlja je ista, sve je isto. Samo se sustav raspao. Ročnost  se spustila sa 100 kilometara godišnje na 25, dakle četiri puta se sporije gradilo, krediti su se počeli skraćivati, pa su  se sveli na prosječno pet godina a prosječna kamata preko šest posto. Dobili smo potpuno druge parametre koji su dali sliku da mi to više ne možemo izdržati. Bazično je pitanje kapitala. Iz osnovne činjenice da smo mi previše toga za prevelik novac izgradili, a novac plaćamo preskupo, našli smo se u poziciji da je prihod autocesta na cestarinama takav da  nam garantira 4 posto  povrata. A naše kamatne stope su šest. Dakle mi ne možemo ni glavnicu vratiti, ni kamate platiti,  pa se svake godine još zadužujemo i za kamatu,  i samo tonemo sve dublje. Mi Njemačka nismo, nismo ni Kanada, Australija i budimo svjesni da je njihov kapital puno jeftiniji.  Nismo mi platili  autocestu, kako to ljudi misle,  niti se takve stvari mogu platiti iz džepa. Svugdje na svijetu se autoceste grade na 20 i 30 godina. Oni koji imaju jeftiniji kapital na prinosu od 4 posto, koji u europskim razmjerima nije mali,  ne samo da to mogu plaćati, nego mogu još i s nama podijeliti dio te razlike koja se tu stvara, a autoceste su i dalje tu. Nitko ih neće odnijeti.
– Ali tu je ključni faktor strah građana od nove pljačke državne imovine.
Da, da. Taj strah je opravdan. Ljudi se boje da će se novac od monetizacije spiskati i izgubit ćemo i to što smo dobili. I onda se ljudi pitaju, pa zašto. Ovdje, ako ništa drugo, par tisuća ljudi radi, jest da ih treba dvaput manje, ali rade. To je isto kao i s outsourcingom. Ljudi su svjesni da je tu previše zaposlenih i da sve mi to plaćamo. Ali ljudi misle , pa ova vlada ionako nije ništa napravila, neka makar ostanu radna mjesta… A zato ne treba građane kriviti, kriva je politika.


Radimir Čačić u Šibeniku (Foto H. Pavić) 031

 “Crni” HAC-ov milijun za HNS

– Navodno se i HNS svojedobno okoristio od autocesta. U aferi Remorker jedan od osumnjičenih je izjavio kako je HAC donirao milijun kuna HNS-u u crni fond kao pomoć. Vesna Pusić je na to izjavila neka se svrbi koga češe, vi ste se ogradili tvrdnjom da tada niste bili predsjednik stranke niti ste vodili financije. Kome je otišao taj milijun?
Nije Sapunar rekao da je milijun kuna dao Čačiću. On je kazao da je milijun kuna dao čovjeku koji je umro,  a ispitivali su Sapunara i dok je čovjek bio živ, pa to nije rekao. Mogao je reći i da je dao 30 milijuna, ali da bi stvar bolje zvučala, ograničio se na milijun kuna. I onda još inteligentno kazao kako mu se Čačić zahvalio, ne na novcu, nego na pomoći. Novac nigdje ne spominje. Kad bi se zbog takvih stvari nervirao, kud bi došao. Ni prvo ni zadnje, lako ćemo za to.  Pogledajte imovinu i tko je koliko poreza platio. I sve će biti jasno. Ovo je jedna od blažih formi političko-medijsko-pravosudnih igara koje gledam 25 godina. I ne treba to shvaćati osobno. Zašto nitko nikad ne veli da je meni dao nešto izravno ili neizravno. A ne da je dao za stranku preko pokojnog čovjeka…?
– Kontaktirate li s Milanom Bandićem? Računate li na suradnju s njim u Zagrebu?
Nismo kontaktirali  nakon njegova izlaska iz Remetinca. Bandića ne treba ni podcjenjivati ni ignorirati. Za njega glasa 35 posto građana. Izvan tih lijevo-desnih blokova imate nemali prostor. Postoji niz točaka koje građani prepoznaju. Na sjeveru smo to mi, u Zagrebu je to Bandić koji se ne krije iza ideološkog kišobrana SDP-a. Ide na izbore kao nezavisni.  Ljudi su glasli za njega jer su smatrali da daje rezultat za razliku do  drugih koji su u politici bez rezultata. A sad je li ta zagrebačka priča kula od karata ili ne, to je drugo pitanje. Suština je u tome da su građani odlučili dati glas nekomu za koga misle da daje konkretni rezultat a ne da samo brblja.  Mi se obraćamo tom istom profilu birača. Koji traže dostojanstvo u radu.

Otkup MOL-ovih dionica bilo bi samoubojstvo!

– Kako riješiti status INA-e? Ministar gospodarstva, vaš dojučerašnji stranački kolega Ivan Vrdoljak gorljivo propagira ideju otkupa MOL-ovih dionica. Je li takvo što uopće moguće ?
Ne samo da to nije rješenje, to je samoubojstvo. Umjesto da rješavamo stvari, mi sve svodimo na prikupljanje demagoških političkih poena.To je poruka koju bi svi htjeli čuti, a to je čisto samoubojstvo. Naše privatno gospodarstvo produktivnije  je 70 posto od državnog, a mi bi sad INU trebali prebaciti ponovo u državne ruke ne bi li je potpuno upropastili!? Pri čemu bi se trebalo par milijardi zadužiti,  iako umiremo pod teretom duga. To ni u jednoj iole ozbiljnoj državi uopće ne može biti tema, ne može se ni spomenuti a da se ljudi ne zgroze, jer je to udar na njih , na njihovu djecu. To ne ide tako. Nakon presude suda koja je pravomoćna imamo crno na bijelo da je to koruptivni ugovor. A Europska komisija kod svih sredstava koje daje, ako se ustanovi bilo što što je protupravno, traži  povrat u prvobitno stanje. Mi  u slučaju MOL-a imamo apsolutno pravo na povrat u prvobitno stanje. Ne u smislu da Mađarima koji imaju 49 posto, možemo uzeti dionice koje su kupili, nije o tome riječ, ali ugovorni odnos je prvobitno stanje. Ovdje se samo radi o upravljačkim pravima. S 44,8 posto mi imamo manja prava nego su ih Mađari imali s 25 plus 1 dionicu. Ne samo da ne trebamo kupiti dodatne dionice. Trebamo prodati do 25 plus 1, njima ili nekom trećem, dobrodošao. Ali zadržavamo pravo veta u strateškim odlukama,  da nam se ne dešava što nam se dešava. INA sad ulaže u riječku rafineriju, ali u skladišta gotovih derivata,  a ne sirove nafte. Sad se INU pretvara u točku distribucije gotovih derivata. Ono što mi želimo to je dodana vrijednost ovdje, u Hrvatskoj , a mi imamo obratno. To je uloga države, a ne populističko busanje u prsa i klicanje: „ Dok sam ja ovdje štitit će se interesi države…“
Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI