Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
INTERVJUI
Molekularni biolog, dr.sc. Igor Štagljar nakon otkića zločeste molekule raka pluća izjavljuje: “U borbi protiv karcinoma napredujemo polako, ali sigurno”

Molekularni biolog, dr.sc. Igor Štagljar nakon otkića zločeste molekule raka pluća izjavljuje:
“U borbi protiv karcinoma napredujemo polako, ali sigurno”

Stagljar_Igor

Dr.sc.Igor Štagljar, hrvatski znanstvenik koji je prije desetak godina otišao u Kanadu, nedavno je u prestižnom časopisu objavio nalaze višegodišnjeg istraživanja tima stručnjaka kojima je on bio voditelj. Izviješće o otkriću biomarkera za rak pluća odzvonilo je u cijelom svijetu jer je riječ o revolucionarnom otkriću koje ulijeva veliku nadu tisućama ljudi koji boluju od ove opake bolesti.

Molekularni biolog dr. sc. Igor Štagljar  radi kao redovni profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Torontu gdje vodi Odjel za molekularnu genetiku i protetomiku. Cilj njegova znanstvenog tima je da u slijedećih  nekoliko godina otkrije nove proteine odgovorne za nastanak nekoliko kompleksnih bolesti kao što su to tumor dojke, pluća i gušterače, te kardiovaskularnih i nekih drugih neurodegenerativnih bolesti.

Na početku za portal TRIS dr. Štagljara pitamo hoće li njegovo otkriće biomarkera za rak pluća služiti i u dijagnostičke svrhe ili će predstavljati tek put prema otkrivanju lijeka protiv raka pluća?

Snimka karcinoma pluća

Snimka karcinoma pluća

– Naše  je otkriće  otvorilo novo poglavlje u tretiranju karcinoma pluća jer smo otkrili novu „zločestu“ molekulu (biomarker), tj.protein pod nazivom Crk II koji pospješuje prijenos signala u tumorskim stanicama i na taj način ubrzava njihovu diobu. Pokazali smo da možemo usporiti rast tumorskih stanica ako blokiramo Crk II.

Ima li lijek erlotinib (pametni lijek) kojeg često spominjete neku vezu s vašim otkrićem ili je to naprosto najbolja terapija trenutačno?

– Da, naše otkriće ima direktnu vezu sa erlotinibom jer je pokazalo kao terapija erlotinibom može biti puno  učinkovitija nego što je to sada slučaj. U najkraćim crtama, naše otkriće je pokazalo da će u budućnosti kombinirana kemoterapija erlotinibom (tzv. pametnim lijekom koji neutralizira mutiranu formu EGFR receptora zaslužnog za karcinom pluća) i novim lijekom koji blokira Crk II, biti efikasan način kočenja malignih stanica pluća.

Kakav je potencijal vašeg otkrića u liječenju ostalih bolesti kao što su to, primjerice ostali oblici raka, Alzheimerova i Parkinsonova bolest, dijabetes…? Mogu li se tu očekivati pomaci u liječenju i kada?

– Naše otkriće novog biomarkera za liječenje najčešćeg oblika karcinoma pluća (tzv. karcinom pluća nemalih stanica) omogućio je novo-razvijeni molekularnobiološki test pod nazivom MaMTH. Dotičnim testom mi smo sada u mogućnosti analizirati oko 500-njak ljudskih bolesti među kojijma su i karcinom dojke, gušterače, jajnika, mozga, kao i Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, cistične fibroze, dijabetesa i povišenog krvnog tlaka (hipertenzija). Moj znanstveni tim ubrzano radi na primjeni MaMTH tehnologije na neke od gore navedenih bolesti, te se nadam da ćemo za nekoliko godina i na tim projektima doći do novih saznanja vrijednih spomena.

Javnost najviše zanima kada će se novi lijek naći  u ljekarnama?

Ako sve bude išlo po planu lijek bi se u klinikama mogao pojaviti za 5 godina. Postoji mogućnost da tamo uopće i ne dođe, a što će se na kraju dogoditi ovisit će o tome hoćeli lijek biti stabilan u organizmu te hoće li uzrokovati toksičnost.

Kako ocjenjujete dosadašnje dosege suvremene medicine u liječenju zloćudnih bolesti?

Mišljenja sam da su molekularna biologija i medicina u posljednjih deset godina napravile ogromne korake u razumijevanju i liječenju karcinoma. Tome je definitivno pridonio razvoj novih lijekova koji se baziraju na istraživanjima čiji je cilj odgonetnuti koje promjene na molekularnom nivou dovode do nastanka karcinoma. Primjerice, postotak preživljenja kod žena sa karcinonom dojke uspjeli smo podići s 15 % na nevjerovatnih 85-90 %. Također, veliki napredak dogodio i u liječenju raka testisa, limfoma i leukemije. Dakle, unatoč činjenici da se u znanost ne ulaže onoliko novca koliko bi znanstvenicima bilo dovoljno, možemo reći da u borbi protiv karcinoma napredujemo polako ali sigurno.

Kada govorimo o budućnosti liječenja malignih bolesti, onda moram naglasiti da ona leži u tzv. personalnoj medicini koja teži individualnom liječenju svakog pacijenta. To znači da će liječnici u budućnosti moći odabrati najbolji i najprikladniji lijek za svakog individualnog pacijenta na temelju njegovih genetičkih informacija, te karakteristika tumora.Ukratko, prije samog tretmana lijekom, pacijentu će se  učiniti biopsija, zatim će se sekvencirati njegova DNK i tek potom, a na temelju saznanja o kojim se promjenama u „zločestim“ molekulama radi, odabrat će se „pametni“ lijek koji će uništiti te zločeste molekule. Na taj ćemo način ubrzo biti u stanju svaki karcinom tretirati kombinacijom više „pametnih“ lijekova koji će neutralizirati sve „zločeste“ molekule koje su originalno bile detektirane putem sekvenciranja DNK nekog pacijenta ili putem druge dijagnostičke metode kao što je MaMTH. Duboko sam uvjeren da ćemo zahvaljujući tom pristupu u skoroj budućnosti karcinome liječiti kao kronične bolesti. To znači da će oboljeli morati uzimati lijekove tijekom svog života, ali će moći kvalitetno živjeti. Dakle, ključ uspjeha moderne medicine u liječenju malignih bolesti leži u simbiozi moderne znanosti, molekularne dijagnostike i novih „pametnih“ lijekova koji će omogućiti puno bolje i brže liječenje, te kvalitettniji život svakog pacijenta.

Zvuči interesantno, međutim  kome će sve biti dostupna ta „personalna“ medicina koja je zasigurno vrlo skupa?

Donnely Centre u kojem se nalazi laboratorij dr. Štagljara

Donnely Centre u kojem se nalazi laboratorij dr. Štagljara

Bogata moderna društva sve više uvode takav sistem liječenja pa se stoga i ja nadam da će u skoroj budućnosti taj koncept postupno biti uveden i u Hrvatsku jer će, to mogu garantirati, rezultirati ozdravljenjem puno većeg broja pacijenata koji boluju od malignih tumora. Mnogi će, na prvi pogled, pomisliti kako je peronalna medicina puno skuplja od dosadašnjeg „klasičnog“ pristupa liječenju, no ja tvrdim da će u mnogim slučajevima taj novi pristup smanjiti troškove liječenja malignih bolesti. Zašto? Zbog toga jer ćemo smanjiti primjenu mnogih nepotrebnih lijekova te ćemo tako znatno reducirati neželjene simptome kod pacijenata koji su uzrokovani takvim „neadekvatnim“ lijekovima koji ispoljavaju toksične efekte.

Postoje tzv. „neznanstveni krugovi“ koji tvrde da postoji samo jedna vrsta raka koji se može jednostavno liječiti primjenom „univerzalnog“ lijeka za rak koji bi onda omogućio potpuno izliječenje. Što mislite o tome?

Svaki put se zgrozim kada pročitam takve netočne izjave koje dolaze od svakojakih šarlatana koji tvrde da njihovim alternativnim, te znanstveno totalno neobjašnjivim pristupom mogu izliječiti tumore. Dotične osobe manipuliraju ljudima koji su, na žalost, laici te nisu pravilno informirani o čemu se radi.  Kao znanstvenik koji se bavi molekularno-biološkim istraživanjima tumora želim prije svega odaslati iskrenu poruku javnosti da mi nikad nećemo biti kadri stvoriti jedini univerzalni lijek protiv svih vrsta tumora. Naime, na temelju današnjih opširnih molekularnih, imunoloških, histoloških i drugih spoznaja o tumorima možemo zasigurno govoriti o postojanju dvjestotinjak različitih tumora u ljudskom organizmu. Gotovo svaki od 200-tinjak tumora je jedinstven jer ga uzrokuju  molekularne promjene u različitim genima i njihovim proteinskim produktima. Važno je, također spomeniti da se tumori razlikuju od pacijenta do pacijenta, upravo zbog činjenice da ih uzrokuju mutacije u specifičnim genima koje mogu varirati od pacineta A do pacijenta X. Dakle, možemo slobodno reći da tumora ima onoliko koliko ima i pacijenata! Glavni cilj moderne molekularne biologije je prije svega  razumijevanje  svakog od tih dvjestotinjak tumora kao jedinku za sebe, tj. shvatiti koje promjene u genima i njihovim proteinskim produktima dovode do pojave tih tumora, te kako stvoriti „pametne“ lijekove koji će ciljano uništiti tumorske stanice, a normalne ostaviti netaknutima.  Iskreno se nadam da će mnogi ljudi ubrzo shvatiti da je to jedini ispravni način koji vodi razvoju novih, „pametnih“ lijekova koji će u konačnici biti efikasni u suzbijanju tumora jer se takva vrsta istraživanja bazira isključivo na znanstveno dokazanim činjenicama, a ne nekakvim „guru“ opažanjima.

Kada već govorimo o „neznanstvenim“ krugovima, u njima je rašireno mišljenje kako već godinama imamo lijek za rak, ali da ga farmaceutski lobi namjerno zaustavlja jer im, navodno više odgovara da ljudi budu bolesni i koriste široku lepezu neučinkovitih lijekova. Koje je vaše mišljenje, kao znanstvenika, o takvim idejama? Postoji li uopće mogućnost da se nešto tako bitno za čovječanstvo skriva od javnosti?

Takve šarlatanske izjave stvarno nemaju smisla i po meni su jedna velika glupost. Evo, dat ću vam na razmatranje par važnih činjenica pa odlučite sami: za proizvodnju jednog novog antitumorskog lijeka potrebno je između 600 milijuna do jedne milijarde dolara, a dotični proces traje oko 8-10 godina. Možda će zvučati zapanjujuće, ali tek svaki dvadeseti lijek prođe svih 7 faza razvoja, a tek svaki peti lijek za rak koji se pojavi na tržištu financijski vrati ulaganje od svoje prodaje što znači da je cjelokupni proces otkrivanja lijekova još i danas prilično neučinkovit. Nadalje, svaki uspješni lijek danas može biti zaštićen patentom maksimalno 11 godina, a nakon tog vremena dopušteno je raditi generičke lijekove bez povrede patenta. Dakle, farmaceutske kompanije su pod neopisivim pritiskom da konstantno plasiraju na tržište nove i  bolje lijekove jer bi, inače doživjele financijski fijasko. Zbog čega bi onda neka farmaceutska tvrtka držala takav „blockbuster“ lijek u tajnosti? Dotična bi osoba, tj. farmaceutska kompanija koja bi ga stvorila automatski postala najbogatija na svijetu…

Smatrate li da se u znanosti modernih društava kao što su to, primjerice- USA, Kanada, Njemačka, Švicarska…, ulaže dovoljno  financija i ljudstva? Mislite li da napredujemo najbrže što možemo ili mislite da bi se, uz dodatne financijske injekcije, moglo brže doći do cilja?

Ljudi se često pitaju kako to da smo u mogućnosti letjeti na Mjesec, a nismo u mogućnosti izliječiti rak. Postoji nekoliko odgovora na ta pitanja, no jedno od najvažnijih je činjenica da još uvijek ne ulažemo dovoljno sredstava za istraživanje raka. Dotična istraživanja se financiraju uglavnom iz državnih proračuna, a svima je poznato, da Vlade razvijenih zemalja u vrijeme ekonomske krize manje vode računa o ulaganju u znanost što je u biti jako porazno. Već sam prije spomenuo da budućnost liječenja karcinoma leži u personalnoj medicini, a ona je itekako skupa. Dakle, da bi smo bili u mogućnosti razumjeti i uspješno tretirati maligne bolesti moralo bi se barem udvostručiti ako ne i utrostručiti ulaganje u znanost u svakom modernom društvu. Napominjem još jednom da nas je otkriće novog Crk II biomarkera do sada koštalo oko 5 milijuna kanadskih dolara, a najveći troškovi tek slijede.

Kako, kao hrvatski znanstvenik u inozemstvu, gledate na stanje znanosti u Hrvatskoj, te aktualnu politiku? Je li se što promijenilo u odnosu na 2012.g. kada ste i osobno upozorili premijera Milanovića na neprimjerno ponašanje aktualnog ministra znanosti?

Hrvatska ima pametne ljude, ali  njezin znanstveni sustav općenito gledano, ne funkcionira dobro. Smatram da problem leži u samom sustavu i ljudima koji imaju odlučnu riječ u hrvatskoj znanosti. U posljednje 22 godine, od kada je Hrvatska postala samostalna, na polju znanosti se dogodilo jako malo pomaka na bolje i krajnje je vrijeme da se na znanstvenom polju stvari počmu razvijati u dobrom pravcu. Čak smatram kako sredstava za znanost ima u dosta s obzirom na broj kvalitetnih znanstvenika ali problem leži u neodgovarajućoj raspodjeli novca koji ide svim znanstvenicima pomalo, a ne onim najkompetentnijima. Drugi je problem što kod većine Hrvata vlada jedna negativna osobina, a to je zavist. U Hrvatskoj se, na žalost, ružno gleda na uspješne ljude, te im se pokušava „smjestiti“ pod svaku cijenu kako više ne bi bili tako uspješni. Da stvari tako funkcioniraju na Zapadu, znanost bi odavno propala.   Moram na kraju spomenuti da sam svih ovih godina bio silno razočaran nekompetencijom vodećih ljudi u znanstvenim krugoviman u Hrvatskoj jer je recept za uspješno bavljenje znanošću potpuno jasan-novac treba dati najboljima, nepotkupljivima i nesvadljivima! Ja sam o tome već nekoliko puta govorio u javnosti ali, izgleda da to niti jednoj vladajućoj garnituri nije bilo bitno jer se na tom polju ništa nije promijenilo na bolje. Jedna stvar je sigurna, a to je da slaba potražnja za inovacijama i slaba potpora sustavu znanosti i inovacijama koči socio-ekonomski razvoj Hrvatske. Imate li želju da se jednog dana vratite u Europu?

U životu sam naučio da čovjek „nikad ne smije reći nikad“, no ipak mislim da se u narednih 5 godina neću za stalno vratiti u Europu. Dobio sam ogromna sredstva za projekte od kanadske Vlade i nekoliko vodećih  svjetskih farmaceutskih kompanija. Cilj mi je da u sljedećih 5 godina sa mojim znanstvenim timom dođem do ključnih saznanja na području istraživanja molekularnih osnova karcinoma pluća, te da finaliziramo primjenu lijeka protiv Crk II biomarkera u klinici. Nadalje, sa mojim suradnicima u Torontu sam u procesu osnivanja vlastite farmaceutske kompanije kojoj će cilj biti komercijalizacija MaMTH tehnologije u svrhu pronalaska novih biomarkera za ostale karcinome. Kanada je predivna zemlja u kojoj se odlično osjećam tako da ne postoji niti jedan razlog da bilo što mijenjam u skoro vrijeme.

Što je sa povratkom u rodnu Hrvatsku, Zagreb?

Mislim da bih u Hrvatskoj jako nazadovao u znanstvenom smislu, a uz to bih se, također morao hrvati sa puno stvari o kojima se u Kanadi uopćene moram brinuti. Mislim na međuljudske odnose, ljubomoru kolega ako ste uspješni, a prije svega mislim na činjenicu da bih morao surađivati sa dosta nekompetentnih kolega koji su na svoje pozicije došli zaslugom „rodjaka“, prijatelja i slično. Jednostavo, nisam naučen tako raditi i uvjeren sam da bih trenutačno „istrunuo“ u takvom okruženju.

Očito je da ste strašno pesimistični što se tiče situacije koja vlada u Hrvatskoj?

– Da, jako sam pesimističan jer je RH u posljednje 22 godine napravila jako mali pomak u poboljšanju života njezinih građana. Pogotovo sam razočaran događanjima u posljednje tri godine jer sam stvarno puno nade polagao u sadašnju vladajuću garnituru, ali od svega što je obećano nije ostvareno gotovo ništa. Mislim da to građani Hrvatske stvarno nisu zaslužili i da zaslužuju živjeti dostojanstveni život, a ne neprestano slušati o negativnim događanjima.



Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI