Neovisni novinarski portal
18.9.2019.
INTERVJUI / KULTURA / SCENA
Vedran Meniga: U ovoj državi vrijedi samo ono što je izašlo iz underground scene!

Vedran Meniga:
U ovoj državi vrijedi samo ono što je izašlo iz underground scene!

Panker, aktivist, izdavač i promotor. Središnja figura hrvatske nezavisne, alternativne scene. Šibenčanin. Vječni entuzijast koji budućnost čuvenog Outlook festivala već pomalo vidi i u svom rodnom gradu.

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

Još od kad je potpisniku ovih redaka prigovorio zbog natpisa „Army“ na majici, a ima tome već i dvadesetak godina, Vedran Meniga uporno ustraje na pacifističkom i antiglobalističkom planu djelovanja. Nekad je to ispoljavao kroz punk, sjedeći za bubnjevima najutjecajnijeg šibenskog benda Nula, kasnije se prebacio na glazbeno izdavaštvo i koncertno promoterstvo, cijelo vrijeme ne izlazeći iz okvira nezavisne scene i hrvatskog undergrounda. Usput je osnovao i poznati dub-reggae-ska sastav Radikal dub kolektiv, pokrenuo Seasplash festival u Puli, a zadnjih je godina najviše preokupiran organizacijom pulskog Outlook festivala. Meniga živi na relaciji Pula-Zagreb, no u Šibeniku su iza njega ostali opipljivi tragovi; imao je svoje prste u vođenju čuvene „Mjesne zajednice“, gdje je stasala ovdašnja alternativna scena, a i jedan je od pokretača Martinska festa. Na TRIS ga je dovela glasina da bi se Outlook festival mogao preseliti u Šibenik. Prevedeno u brojke, to bi značilo dolazak 15 tisuća Engleza u grad, pedesetak tisuća posjetitelja ukupno te zarada od oko 50 milijuna kuna koliko je lani ostalo u pulskoj blagajni.

Dakle, Outlook u Šibeniku, glasina ili činjenica?

Bilo je nekih načelnih razgovora, ali iduće godine festival ipak ostaje u Puli, a za dalje ćemo vidjeti. Nazvao sam Matu Škugora (medijskom površnošću krivo prepoznat kao osoba koja je dovela Terraneo u Šibenik, op.a.) da me pobliže uputi u situaciju u Šibeniku, jer su se u Puli pojavili nekakvi problemi. No, uspjeli smo ih zasad riješiti.

Problemi?

To su realni i uglavnom očekivani problemi koji se pojavljuju u našem siromašnom društvu kada dođe veliki strani kapital. Odjednom se pojavi puno usta koja se žele nahraniti. Na kraju smo postigli nekakve dogovore i završili festival na zadovoljstvo svih. Tako da ćemo dogodine sigurno biti u Puli, a za dalje ćemo još vidjeti.

Za one koji ne znaju – Outloook festival je…

Outlook je najveći europski festival bass glazbe i soundsystem kulture. To znači da pokriva žanrove od stare škole karipskih stilova, poput rocksteadyja i ska-rocka, pa sve do popularnih elektronskih stilova ili digitalne produkcije, od dubstepa, digitalnog duba, junglea, breakbeata, drum’n’bassa itd.

Outlook je u samo nekoliko godina postao međunarodno prepoznat; pohodi ga na tisuće stranaca, a Pula zarađuje milijune. U čemu je tajna?

Stvar je vrlo jednostavna. Englezi su prvo taj festival napravili u Petrčanima, odakle su protjerani zbog buke. Druge godine preselili su se na Zrće, gdje su završili s financijskim gubicima. Ja sam već tada surađivao s njima u nekim tehničkim aspektima organizacije i predložio im da dođu u Pulu, odnosno u sedam kilometara udaljenu tvrđavu Punta Christo u Štinjanu.  Godine 2009. odlučlili su se za tu opciju, jer je, između ostalog, ta lokacija blizu aerodromima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Mi im nismo prepustili cijelu organizaciju, već smo se aktivno uključili…

Mi?

Tvrtka Pozitivan ritam d.o.o., nastala iz organizacije Seasplash festivala u Puli, koji je počeo prije 12 godina. Seasplash je sadržajno sličan Outlooku, ali je organiziran u kudikamo lošijim financijskim okolnostima. Naše iskustvo i engleski kapital učinili su da posjeta Outlooka svake godine raste za 100 posto. Ove je godine tvrđavom prošlo blizu 40 tisuća ljudi, s tim da zadnje dvije godine nakon Outlooka imamo i Dimensions festival, tako da smo ovoga ljeta u tih dvadesetak dana u Pulu doveli preko 20 tisuća stranaca.

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

Čini se da se Outlook, za razliku od Garden festivala, nije distancirao od lokalne publike.

Garden je od samog početka nekakav engleski geto, dok smo mi Outlook festival implementirali izravno u život Pule. Ove godine je to doživjelo kulminaciju, jer smo oba festivala otvorili koncertima u pulskoj Areni, a to se ne može sakriti. Puležani su sastavni dio Outlooka i oni ga doživljavaju kao jednu od najbitnijih stvari u njihovu gradu.

A evo i tvoj se Šibenik voli nazivati „gradom festivala“. Kako tebi, kao festivalskom veteranu, to izgleda sa strane?

Izgleda mi fantastično. Šibenik je dvadesetak godina imao prazan hod i ustvari je logično da je došao dan kada su koncertni promotori otkrili da je idealan za festivale. Osim što je najljepši grad na svijetu, ima i puno drugih predispozicija koji ga čine poželjnim odredištem za glazbene fanove. Jak faktor je i nova generacija šibenskih glazbenika, koji nastavljaju raditi ono što je Nula nekad radila, a to je festival na Martinskoj. Vidim da se u Šibeniku događa ono što se prije nekoliko godina počelo događati u Puli – zajednica napreduje susretima i razmjenom iskustava ljudi sa svih strana svijeta.

Vidiš li se u toj priči?

I sam početak ovog intervjua ti sugerira da se vidim. Iako su mi baze u Zagrebu i Puli, stalno sam na vezi s ljudima u Šibeniku, pomažem u organizaciji nekih festivala i zapravo to sve smatram istom scenom. Ja djelujem iz undergrounda, a od tamo nikad ništa loše nije došlo.

Prije 25 godina u Šibeniku je stasala jaka underground scena, čiji se utjecaj nije smanjio do danas. Smatraš li da je taj alternativni duh grada spriječio da narodnjački melos okupira centar grada, kao što se to dogodilo mnogim hrvatskim urbanim sredinama? Ustvari, pojavio se jedan klub, ali nije potrajao…

Za razliku od tebe, ja sam bio u tom klubu i nisam mogao vjerovati da u srcu Šibenika svira turbo-folk. U naše vrijeme takvo nešto sigurno ne bi prošlo. Uvijek se sjetim Plavog orkestra i „Suade“, kojom su pokorili cijelu Jugoslaviju, a na Baldekinu su prodali tri karte i otkazali koncert. Šibenik je uvijek bio konzervativna, zatvorena sredina, ali u smislu da je uvijek imao neki svoj film, nikad nije „pušio“ primitivizam.

Staro je pravilo da bez dobre alternative, ni mainstream ne može biti kvalitetan. Smatraš li ti, kao stari subkulturac…

Kako misliš „stari“?!

...pa izdaje te tih nekoliko sijedih. Dakle, smatraš li da je aktivna i kvalitetna subkultura bitna za općeniti kulturni razvoj mikrosredine poput Šibenika?

Pa jedino što u ovoj državi i vrijedi izlazi iz underground i subkulturne scene. To je činjenica, to se vidi po rezultatima koji se cijene na globalnoj razini. Subkulture same sebe hrane, sve je zasnovano na nekomercijalnim osnovama, bendovi sami organiziraju koncerte, sami plaćaju svoja putovanja… To su zdravi temelji za kreativnost. Na takvim je temeljima počivala i „Mjesna“, a i disko u Gimnaziji kojega je držao profesor Vedran Jakšić.

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

Vedran Meniga (Foto: Nino Šolić)

U Gimnaziji je djelovao klub bez šanka, što je danas navodno nemoguće…

Da! Cijeli život od kojekakvih kvaziautoriteta slušamo da se mladi po klubovima opijaju i drogiraju. Ne, upravo suprotno. Mladi će se drogirati ako ih ostaviš na cesti. Kad im ponudiš program i sadržaj, oni dobiju svrhu, motivaciju, kreativnost. Ne bih sad htio previše filozofirati, no Šibenik je grad koji motivira uspjeh za uspjehom, puno je Šibenčana koji su napravili velike stvari u nacionalnim i svjetskim okvirima, ali bilo bi interesantno provesti sociološko istraživanje s pitanjem – zašto nitko od njih nije uspio u Šibeniku, nego su morali odseliti?

Pa isto tako, kada bismo sada napravili anketu po gradu o Nuli, svaki deseti bi znao da je riječ o punk bendu. A radi se o najuspješnijoj i najutjecajnijoj šibenskoj rock grupi, bez ozbiljne konkurencije.

Teško mi je dati nekakav pametno objašnjenje o tome. Svirali smo svuda po Europi, otvarali smo klubove koji i danas postoje, preko pontona na Maslenici smo išli na koncerte svakog vikenda… Nula je bila dio scene koja je bila jako zdrava, scene koja se odupirala beznađu, agresiji i primitivizaciji mentaliteta. Svi ljudi s kojima je Nula tada surađivala, danas rade velike i kvalitetne stvari, ne samo vezane uz glazbu. Ponosan sam na to, i kad danas čujem od nekoga da mu je Nula „zakon“, shvaćam to kao veliki kompliment.

Nula se borila protiv fašizma, totalitarizma i ostalih mentalnih i institucionalnih sustava kontrole i podjarmljivanja. Misliš li da je danas stanje bolje?

Ne, lošije je ili u najboljem slučaju – isto. Nema tu puno filozofije. To su stvari na koje mi nismo mogli previše utjecati, jer nikad nismo pozdravljali institucionalni poredak stvari, koji ima svoj tijek i koji je preslika društva u kojem živimo. Mi smo dizali svoj glas, pojedinci su čuli, društvo u cjelini nije, niti je nešto posebno napredovalo.

Smatraš li svoje današnje promotorsko djelovanje nastavak aktivizma koje si započeo s Nulom?

Apsolutno. Posao kojim se bavim vrlo uspješno zaobilazi uobičajene komercijalne tijekove marketinga i kapitalističkog poimanja biznisa. Nezavisni smo, sami stvaramo svoju stvarnost, a to je ideja koja je cijelo vrijeme dio moga načina života. Dakle, to je definitivno aktivizam, to je, ako hoćete, punk s dozom odgovornosti prema zajednici. Naša tvrtka nije bazirana na autoritetu, nego na kvaliteti obavljenog posla i to je jedino relevantno.

Je li iscrpljujuće više od dvadeset godina djelovati s margine?

Teško je, ali i fantastično. Uglavnom je to borba protiv vjetrenjača, ali time je i uspjeh slađi. Za razliku od mainstreama, underground ima sadržaj i puno više toga nudi. Uostalom, u Šibeniku postoji pravi primjer – Terraneo rade ljudi koji su izašli iz undergrounda.

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI