Neovisni novinarski portal
28.10.2020.
KOMENTARI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna: Josip Joe Šimunić: Za domovinu – (ne)spreman!

Portret tjedna:
Josip Joe Šimunić:
Za domovinu – (ne)spreman!

portret_tjedna_simunic_post

Josip Joe Šimunić, „vatreni“ kapetan hrvatske nogometne reprezentacije poslije kvalifikacijske utakmice s Islandom u Zagrebu, ostat će kraći za 25 tisuća kuna. Maksimalnu kaznu izreklo mu je zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo zbog kršenja Zakona o spriječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Jer da je „nered“ izazvao raspirivanjem rasne mržnje i uznemiravanjem ostalih sudionika okupljanja… Joe je pobjedu hrvatske „repke“ od 2:0 proslavio na osebujan način. Zgrabio čovjek mikrofon i nasred terena zagrmio prema više od 22 tisuće gledatelja: „Za dom!“ A egzaltirana, euforična masa uglas svomu junaku uzvraćala: „Spremni“! -Svaka vam čast- zadovoljno je postnogometni igrokaz zaključio temperamentni hrvatski nacionalromantičar Joe.

Kad poslije, nastala cijela zbrka, konsternirana javnost, državne i nogometne institucije. Jedni se upinju minimizirati štetu Šimunićevim povijesnim neznanjem i emigrantskim porijeklom, drugi zgroženi citiraju članke zakona i polemiziraju o prekršajnoj ili kaznenoj odgovornosti goropadnog nogometaša. A Joe ne razumije.

To sam oduvijek želio napraviti

– Ja sam to oduvijek želio napraviti – priznaje i odmah podučava: – Neki bi trebali malo povijest pročitati, a ja se ne bojim. Nisam ništa pogrešno napravio, navijam za svoju Hrvatsku, za svoj dom, i ako to nekome smeta, onda je to njihov problem, to nije moj problem- dodatno je pojačavao početni dojam svoga „uprizorenja“ u slavu NDH i njezina službenog pozdrava. Hrvatski nogometni savez zagrnuo se šutnjom, ufajući se da će se, ne bude li odveć’ talasanja, strasti smiriti, a rumenilo s pljusnutog hrvatskog obraza povući, ohladiti. Ali, ne bi’ tako. Pa se čak i „hrabro srce“ HNS-ova predsjednika Davora Šukera oglasilo. Osudom, isprikom, posipanjem pepelom. Neki su smatrali kako je pravodobna reakcija HNS-a i Šimunića, dakle, javna iskrena isprika zbog nedostojne „fašizacije“ sporta, mogla neutralizirati posljedice. A one bi, prema nekim procjenama, s obzirom na Fifinu i Uefinu nultu toleranciju na fašističke ekscese, mogle „zakačiti“ Šimunića s čak šest utakmica neigranja, a HNS popriličnom novčanom kaznom… No, to su samo formalne posljedice, površne i podmirive. One dubinske- utjecaj sportskog idola na mlade generacije i njihova indoktrinacija „proustaškim hrvatstvom“ s Thompsonovskim efektom, ni novcem ni nogometaškom apstinencijom ne mogu se sanirati, daleko su teže, dugoročnije, opasnije. Osobito ako se s druge strane, kroz edukaciju u školi, obitelji, klubovima, ne čini puno…

A Joe nije mislio ništa loše, kažu njegovi prijatelji i znanci. Bio je to njegov iskonski osjećaj za dom i domovinu kojima poklanja pobjedu na sportskom borilištu. Bog i Hrvati!

Javna osuda, Facebook potpora

Šimuniću su počasti za račun ove spontane egzibicionističke eskapade na javnoj sceni izostale. Slavili su ga na društvenim mrežama. Na Facebooku je otvorena stranica potpore „nacionalno osviještenom“ nogometašu, koju je za svega nekoliko sati „lajkalo“ preko 40 tisuća ljudi. Javno, pljuštale su osude. Šteta takve klase! A Joe je prošao od melbournskih Knightsa  preko njemačkog Hamburger SV-a i berlinske Herthe, do TSG-a 1899 Hoffenheima do Dinama. U sezoni 2008./09. bio je proglašen najboljim branićem Bundeslige. Ali, ostat će u sportskim krugovima upamćen i po neslavnim rekordima. Prvi je nogometaš u povijesti koji je uspio na jednoj utakmici zaraditi tri „žuta kartona“!!!

Joe je tijekom karijere nanizao više incidenata i nesportskih ispada.Od sukoba s Križancem, kada je bio udaljen iz reprezentacije, pa amnestiran, preko već poznate epizode „neprincipijelnog dogovaranja“ s Hajdukom i Dinamom, obračuna s bivšim izbornikom Slavenom Bilićem do „mamićevskog“ vrijeđanja novinara SN-a Tome Ničote, samo zato što je primjetio kako će Joe zbog ženidbe propustiti utakmicu Dinama sa Zadrom. Australca sa suficitom „crveno-bijelih krvnih zrnca“ to je toliko naljutilo da je u bujici njegovih uvreda u isti kontekst ušlo i smeće i bolnica (!?) Ove godine višak nagomilane agresije na terenu već ga je stajao i crvenog i žutog kartona.

Emigrantska poduka

Zar Šimunić doista ne zna simboliku poruke kojom se masama obraća, ili i danas, toliko desetljeća poslije još vjeruje u poraženi, zločinački ustaški režim kojim je Hrvatska , bojim se trajno, stigmatizirana? Znade li Joe išta, osim obiteljskih kazivanja, o onomu što se događalo na ovim prostorima, ali i u svijetu koji se otvorio i globalizirao? Ili baštini isključivo emigrantsko obiteljsko nasljeđe ponijeto u pečalbu ranih 60-ih godina prošlog stoljeća u daleku Australiju iz „malenog mjesta srca njihovoga“, iz sela Otigošća , općina Fojnica, BiH? Tamo daleko, u Camberri, gdje je rođen prije 35 godina, otac i mati ispričali su mu priču o Domovini, o svetom imenu Hrvatska, stavili mu na ruku prst pečatnjak s hrvatskim grbom i pustili ga u svijet. S grudom žuči u srcu koju su mu odgojem i svojom interpretacijom povijesti usadili brižni roditelji. Za koje je Hrvatska ostala ona ista od prije 50-ak godina kada su je napustili da bi lakše preživjeli…I ta žuč, utisnuta negdje u duši jednog mladog čovjeka, od prigode do prigode grune van, oslobodi se i Josipa prokazuje kao regresivnog „ustašoida“ koji slavi poraženi fašistički režim kličući s masama pozdrav neslavne „totalitarne domovine“. Koja je davno pala, koja ništa dobro narodu nije ostavila, koja je Hrvatsku raskućila i rasprodala… Hrvatska je danas demokratska, neovisna i sloboda država, ravnopravna članica EU, utemeljena na tekovinama antifašizma( to ne znači i komunizma), u kojoj se propali fašistički režim NDH ne slavi i ne veliča, u kojoj se ne pozdravlja poklikom „Za dom“ niti otpozravlja bojovničkim „Spremni“.

Joe, i to je Hrvatska! Ova druga, na koju te nisu u obitelji pripremali i koju nisi apsolvirao. Zato, možda ovaj put, za promjenu, ministar Željko Jovanović ima pravo kada ti želi preporučiti nekog dobrog profesora povijesti. Imao bi štošta naučiti o svome domu za čije se ime i ugled, kako kažeš, boriš na sportskim terenima vođen isključivo ljubavlju prema svome narodu i domovini. Samo, ta ljubav kadšto znade biti gadno zatrovana, a bogme u tome i neizlječivo slijepa…

Ilustracija: tris.com.hr

 


VEZANE VIJESTI