Što je interes građana za crkvene obrede manji, što su vjernici od Crkve distanciraniji, to je Crkva agresivnija. Kako to kažu čelnici GLAS-a, Anka Mrak Taritaš i Goran Beus Richemberg, Crkva je izvršila desant na školstvo! Njihov je stav, međutim, da se vjeronauk ne bi trebao održavati u školama jer je Hrvatska sekularna država, i umjesto crkvene katoličke indoktrinacije školski udžbenici morali bi odražavati sekularnost društva i kroz obrazovanje.
GLAS je, prenosi N1, podsjetila je na konferenciji za novinare predsjednica te stranke, Anka Mrak Taritaš, svojedobno u Saboru podnio prijedlog za reviziju Vatikanskih ugovora koji su odgovorni za uvođenje vjeronauka u škole, iako im je , kaže Mrak Taritaš, mjesto isključivo u crkvama. Ulaskom u škole, Crkva penetrira izravno u obrazovne sadržaje, i to ne samo kroz vjeronauk nego i kroz druge predmete, pogotovo hrvatski jezik i povijest.
-Krajnje je vrijeme da država skupi hrabrost i kaže: Tamo gdje počinje država i zakonske obveze, tamo staje Crkva– poručila je čelnica GLAS-a.
Njezin kolega Goran Beus Richemberg smatra da će klerikalna struja koja se bavi obrazovanjem i dalje sustavno provoditi pritisak na obrazovni sustav, a ministrica Blaženka Divjak, kaže, morala je dopustiti ono što traži katolička Crkva kako bi uopće mogla provesti kurikularnu reformu.
A ako je tako, dodali bismo, ako je reforma rezultat trulog kompromisa s institucijom koja je u nezaustavljivoj ekspanziji, s pretenzijama da ovlada sustavom obrazovanja, tada se ne može govoriti o reformi u skladu sa zahtjevima vremena i modernosti, nego o klerikalizaciji i dogmatizaciji obrazovanja.
HDZ ima većinu u parlamentu i koristi tu većinu za programe i “reforme” kakve želi, ali ima li pravo izravno kršiti Ustav? Naravno, nema, a ako hoće klerikalni kurikulum, tada neka Plenkovićeva interesna skupina koja se naziva parlamentarnom većinom pokrene inicijativu za promjenu Ustava.
Istraživanja, inače, pokazuju da je u zadnjih dva desetljeća značajno palo povjerenje građana u Crkvu kao instituciju. Iako se i dalje gotovo 80 posto stanovnika deklarira kao vjernici, u odnosu na 1999. kad ih je skoro trećina redovito jednom tjedno odlazila na vjerske obrede ( mise ), lani ih je to činilo svega 22,6 posto. Crkvi je vjerovalo 1999. gotovo 63 posto građana, lani tek 38 posto. U takvim okolnostima dopustiti Crkvi da intervenira izravno u obrazovne sadržaje, mimo vjeronauka, doista je nedopustivo i protuustavno. No, Crkva ima izravan utjecaj na vjernike, a među njima je dobar dio glasačkog tijela HDZ-a, pa ako je to cijena da ih se privede na stranu “zajedničara” u vrijeme izbora, nije problem i to platiti. S posljedicama će se, ionako, jednog dana nositi, kako god znaju, neke druge generacije…
