FOTO:
Neka ex hotel Krka bude Muzej hrvatske domovinske privatizacije

Odavno nema  smisla jadikovati nad sudbinom brojnih zapuštenih zgrada, tvornica, hotela i ustanova u Hrvatskoj, teško stradalih u okrutnoj privatizaciji od devedesetih godina prošlog stoljeća naovamo. Krivci za nesagledive štete građanima Hrvatske, koji zbog iste i danas bježe iz zemlje gdje god mogu, vjerojatno nikad u ovakvoj državi neće biti kažnjeni. Nema dvojbe: ostaci nerazgrabljene i namjerno zapuštene imovine dopast će opet nizašto u pohlepne šake domaćih i međunarodnih mutikaša.

Nema grada u lijepoj našoj u kojemu građani ne mogu uživo promatrati propadanje nekog od nekadašnjih simbola gradskog društvenog ili gospodarskog života. Razvaljeni prozori, urušeni krovovi nekadašnjih palača, demolirane i pokradene tvorničke hale u kojima danas caruje smeće, propuh i golublji izmet… itd. Idealne lokacije za snimanje filmova katastrofe. Toga nam ne fali.

Jedan od takvih  je i bivši šibenski hotel Krka. 

Eh, što bi danas da ga ugleda, ravnih 142 godine poslije, kazao austrijski časnik koji ga je sagradio na šibenskoj rivi još 1876. godine.

–Mein Gott… – zavapio bi.

I pao mrtav od šoka, vjerojatno.

Hotel u ruci, mrtav golub na grani (prozoru) (foto TRIS/G.Šimac)

Mrtav je pao i golub koji se smjestio u prozoru kod ex hotela Krka, nekadašnjem simbolu grada i omiljenom zabavištu Šibenčana, a danas, odnosno posljednjih 20-ak godina, jednoj od najružnijih građevina na šibenskoj obali. U toj se zgradi ogleda sva nakaradnost, štetnost i bijeda postupka privatizacije kakva je provedena u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. Čim su novi vlasnici, kako ih se naziva, došli u posjed istoga, brutalno su unakazili jednu od najljepših gradskih terasa, posjekli sva stabla, betonirali je i pretvorili u parkiralište. Sve je bilo jasno, još tada.

Zgrada ex Krke je inače i spomenik kulture, odnosno ima svojstvo kulturnog dobra (vidi rješenje koje je svojedobno potpisao pomoćnik ministra kulture Jasen Mesić). 

U svakoj uređenoj državi ‘vlasnici’ bi odavno bili prisiljeni održavati takvu zgradu. Ako već ne mjerodavne inspekcije, primorale bi ih na to i savjesne lokalne vlasti, koje bi se brinule da fasada, metalna ograda i crijepovi ne padaju na glavu građanima. Ništa od toga. Zna se. 

Ovih dana stižu vijesti (vidi tekst) kako taj bivši hotel uskoro postaje vlasništvo nekog poduzeća s otoka Man u Irskom moru, a kojemu je vlasnik osoba koja u Šibeniku zovu ‘pekar’.

Tome se nema što dodati.

Tabla koja govori sve: Hotel ko turi tičko podu eće (foto TRIS/G.Šimac)

Možda ipak predložiti novim tzv. vlasnicima da umjesto hotela tamo ekskluzivno urede prvi, na primjer,  Muzej hrvatske domovinske privatizacije. Na nekoliko katova izložbenog prostora mogli bi se smjestiti brojni eksponati iz čitave Hrvatske. Zapravo, u ex Krki i ne bi  bilo dovoljno prostora za prezentaciju multmedijalnih eksponata, počev od audiovizualnih zapisa ručkova i večera, pa do spiska oko 4000 privatiziranih tvrtki… itd.

Muzej bi bio ekonomski opravdan, možda i hit destinacija, budući da bi ga rado posjećivali Hrvati, Rusi, Slovenci, Srbi, Bosanci i Hercegovci, Makedonci, Crnogorci, Mađari, Česi, Poljaci, Slovaci, Ukrajinci, Litvanci, Latvijci, Rumunji, Bugari… itd.

A bivši i sadašnji vlasnici neka napišu knjigu ‘Ja tebi, ti meni: Od ničega do hotela’.

Na predstavljanje knjige u Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku u Zagrebu, kao jučer Martini Dalić, doći će im i guverner i premijer, garantirano.

*U nastavku evo i nekoliko crno-bijelih fotografija potencijalnog budućeg Muzeja hrvatske domovinske privatizacije. 

Kutija s otovrenim elektro-instalacijama na zgradi, nadohvat prolaznicima (foto TRIS/G.Šimac)