U 62. godini preminuo je Goran Bare, legenda hrvatskog rocka, glazbenik koji je pjevao kako je i živio, živio kako je pjevao, i ta isprepletenost glazbe i osobnih životnih drama koje je donosio na scenu, pred publiku, otvoreno, iskreno i duboko emotivno, ono je po čemu je Goran Bare bio jedinstven na domaćoj rock sceni. Ono čime je publiku osvajao, golom istinom bez imalo kiča i trivijalija koje su potpuno porobile hrvatsku glazbu. Zadnjih godina Baru nismo mogli propustiti ako je imao koncert, svjesni da bi mu to mogao biti posljednji. No, potrajalo je to, Bare je padao i dizao se, otkazivao koncerte na koje je došao, ali nije bio sposoban stati pred svoje fanove. Njegova životna bitka jurišala je ispred one glazbene. Na kraju je tu bitku izgubio i otišao, ali će bez sumnje ostati trajno, antologijsko ime hrvatskog rocka …
Bare na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku, kolovoz 2025.
Teško je o Bari pisati post mortem, iako nas je svih na taj izgledni događaj koji se opasno približava dugo pripremao. Ali, nitko vas ne može pripremiti na trenutak u kojem ćete prijatelja zateći u beživotnom stanju, koji vam neće ostaviti ni najmanje šanse da ga pokušate vratiti na ovaj svijet nakon što je izgubio rat s vlastitim demonima. Baru su u njegovom stanu našli prijatelji iz benda, Mario Rašić i Alen Tibljaš, upravo ona dvojica koji su ga zadnjih godina uzaludno nagovarali na liječenje. Bare se od svih pokušaja i poraza umorio i otplovio u svoj svijet nade i propuštenih šansi.
Svojevremeno je izjavio za Novu TV da ništa ne bi mijenjao u svom životu, proživio je, rekao je, tri života.
U ta „tri života” proživio je i gubitak supruge Mirjane koja se predozirala heroinom a iza nje je ostao dječačić od tek godinu dana, Barin sin Miran do kojeg nije uspio pronaći put, kojeg su odgojili djed i baka, na kojeg je Bare prečesto zaboravljao, propuštao njegove rođendane, njegove traume i uspjehe, i potom se kajao. Ali, za života tu grešku nije ispravio, nikad svom Miranu nije bio uistinu otac…
Goran Bare je rođen u Vinkovcima 1965. godine, a već s 12 godina počeo je okupljati prve bendove. Bio je fasciniran glazbom Rolling Stonesa koji su u njemu još kao tinejdžeru osvijestili da je rock’n’roll njegov put i njegova budućnost. S 15 godina već je s prijateljem Marinom Pokrovcem osnovao bend Duo debili, a taj je mlađahni dvojac imao hrabrosti i snage stati pred gotovo tisuću ljudi u vinkovačkom Domu omladine i pokazati što zna i kuda smjera.
Majke je osnovao koncem 1984. i zajedno su stvarali ime i karijeru jednog nepatvorenog, avangardnog benda koji je brzo osvojio publiku svih dobnih skupina.
Postava Majki se mijenjala kroz godine, jedno vrijeme je nastupao pod imenom Bare i „Plaćenici”, a s kim god je stvarao glazbu njegov izričaj je uvijek ostajao origiunalan, žestok, neponovljiv. Koketirao je i s elektronskom, etno glazbom i psihodelijom, a kroz godine eksperimentiranja, punjenja i pražnjenja, za Barom i Majkama ostale su svevremenske pjesme kao što su Teške boje, Vrijeme je da se krene, A ti još plačeš, Mene ne zanima… Sve su njegove pjesme ispovjedne, životne, prepune zatomljene tuge koja ga je istovremeno izjedala i nadahnjivala.
Zadnji koncert koji je trebao održati, na koji je i došao, bio je u Makarskoj, 20. rujna , na festivalu „Modro i zeleno”, ali je već kod prve pjesme prekinut jer je bilo jasno da Bare nije sposoban pjevati. Odmah nakon tog događaja u Makarskoj, koncert Bare i Majki zakazan za 25. rujna u Osijeku, otkazan je.
Nije Bare izdao svoju publiku, život, kojeg je predugo iskušavao, varao, umjetno produžavao, naposljetku ga je izdao, i iz njega naprosto iscurio… Ovaj put bez novih produžetaka.
Goran Bare & Majke – Nuspojave
