Prosvjed nekoliko desetaka tisuća građana Hrvatske zbog besramnog ponašanja Vlade i nadležnih institucija u slučaju 37.000 tona nezakonitog odloženog otpada u Gospiću, a potom Turudićeva objava „sa zadrškom” novog nalaza Instituta za vode koji je potvrdio visoke koncentracije mikroplastike i teških metala u podzemnim ličkim vodama, izgleda da je probudilo Andreja Plenkovića iz sna o vječnom, najvećem i najpametnijem sebi. Odjednom, naglo probuđeni premijer obećava dinamiziranje svih vladinih aktivnosti, skraćivanje rokova za sanaciju otrova u Gospiću koji je do jučer ignorirao, ljigavo i prijetvorno čak govori da će se i osobno više angažirati u ovom slučaju. To je isti čovjek koji je na dan masovnog građanskog prosvjeda zbog trovanja Ličana, ali i građana širom Hrvatske, ignorantski otišao u Italiju, kao da ga se masovni gnjev naroda i ne tiče, umjesto da je ostao kod kuće da čuje što mu njegovi građani imaju za reći. To je tada za njega bio antihrvatski politički skup kojim oporba manipulirajući Ličanima, širi histeriju, paniku i laži želeći destabilizirati njegovu “domoljubnu” vladu. A sada dinamizira aktivnosti, razumije zabrinutost i strah Gospićana za zdravlje, podupire prosvjednike, čak će se i sam više angažirati na slučaju Gospić. Licemjer neiskreni!
Hladni, egoistični karijerist
Njegova riječ, međutim, više ne vrijedi puno, njegov autoritet više nije tako čvrst ni među HDZ-ovcima i priljepcima, kamoli kod obična svijeta, njegova samouvjerenost kao da kopni. Svojom besramnom ignorancijom Gospićana, demaskirao se kao hladni, egoistični karijerist koji ne mari ni za koga osim za svoj osobni probitak i održivost na vlasti. Njegov je ego, njegovo sebstvo ispred i iznad svega u ovoj zemlji koju deset godina sustavno uništava, prinoseći je na oltar svoje nedostižne veličine.
Kad nakon najnovijeg alarmantnog nalaza Instituta za vode „Josip Juraj Storissmayer” , kojeg je u javnost pripustio glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, tobože zbog opravdanog javnog interesa i transparentnosti ( čisti cinizam! ), ali tek nakon što je subotnji prosvjed prošao, iako je nalaz Instituta datiran s 9.kolovoza, dakle, star mjesec dana ( ?! ), što uopće znače obećanja o ubrzavanju procesa odvoza opasnog otpada iz srca Like osim puke obmane s ciljem smirivanja građanskog bunta u izvaranoj, opljačkanoj i zatrovanoj zemlji?
A kako Plenkovićeva vlada namjerava ubrzano rješavati problem ilegalno odloženog opasnog otpada u Gospiću? Tako da ga dislocira na neko drugo područje?! Primjerice, u Zaprešić. U Piškornicu, neće moći, poručio im je koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić. Kako mudri, sveznajući AP misli zbrinjavati opasni otpad iz Gospića u zemlji koja nema odlagališta opasnog otpada a nema bogme ni spalionice? Svi već znamo da je izvoz opasnog otpada jedini način njegova primjerenog zbrinjavanja kod nas. Ali, pitanje je kako je moguće da je uvoz opasnog otpada u Hrvatsku dozvoljen i dalje, čak i nakon afere Gospić, da je legalan i moguć, štoviše da se i dalje na njemu zarađuje priličan novac. Ako nema načina legalnog zbrinjavanja takvog otpada, tada, logično, mora biti zakonom zabranjen njegov uvoz u Hrvatsku. Ali, kod nas nema logike, samo goli interesi kriminalnih skupina čiji biznis cvjeta, kako vidimo, u sprezi i suglasju s državom.
“Zbrinjavanje” gospićkog otpada u drugi “gospić”…
Dakle, što to Plenković kani učiniti da se dinamiziraju aktivnosti na uklanjanju opasnog ( i neopasnog ) otpada iz Like? Vrlo jednostavno, budući da je fokus javnosti, osobito nakon zagrebačkog prosvjeda, primarno na Gospiću, Vlada smatra najvažnijim dislocirati otpad iz Gospića, seljakati ga s jedne na drugu lokaciju dok ne nađu onu koja će, uz stranački disciplinirano vodstvo, poslušno prihvatiti njegovo privremeno deponiranje i razvrstavanje na svom tlu. Nadajmo se bar ne krškom, u blizini izvora vode…
Istina je, nitko ne želi tuđe smeće u svom dvorištu. Nitko ne želi ni spalionicu, a bez nje nema oporabe opasnog otpada. Sad je, nakon gospićke katastrofe, samo pitanje kome će se prvom (s)lomiti kičma kako bi pristao da se baš na njegovom području gradi takvo postrojenje, koje primjerice, vrlo dobro i bez zagađenja funkcionira usred Beča. Hrvatska je imala spalionicu na području Zagreba, ona je uništena u požaru i nikad nije supstituirana novom. Tko je za to kriv? Zar oporba?
AP, koji se nikad ni na jedan od četiri dopisa i apela građanske inicijative Gospić je naš dom nije udostojio ni odgovoriti, koji je okupljao za isti stol samo Gospićane i udruge s odgovarajućom stranačkom iskaznicom ili bliske HDZ-u, javno obećava osobno se angažirati na ovom slučaju. Što ga je priječilo do sada? Što ti je strah za vlastitu poziciju, gubitak moći, utjecaja, političke relevantnosti! Prosvjed ga, ma koliko je hinio nezainteresiranost, nije nimalo hladnim ostavio. Zatresle su mu se gaće od neideološke mase sa središnjeg zagrebačkog trga okupljene oko pitanja svoga opstanka, od ljudi u nesreći i zebnji, gnjevnih ali dostojanstvenih, ljutitih ali pristojnih, izdanih ali civiliziranih, ljudi koji su ga svojim ponašanjem posramili. Nasuprot onima s kojima se on, AP, okružio…
Novi diskurs “probuđenog” AP-a
Što zbog masovnosti prosvjeda, što zbog dramatičnog izvješća Instituta za vode koji nepobitno pokazuje da su otrovi već prodrli u podzemne vodotoke, Plenković je naglo promijenio diskurs. Ali, ne iz razumijevanja problema, ne zbog solidarnosti s ugroženim ljudima, niti zbog shvaćanja da je suštinski pogriješio kada je problem bagatelizirao i ignorirao, optuživao oporbu za histeriziranje i širenje panike, nego isključivo zbog straha da bi mu moglo odzvoniti. Sada bi sve za te ljude učinio, sve njihove zahtjeve ispunio, čak bi i bez krzmanja intervenirao u krutu, zakonima armiranu proceduru, jer nema toga zakona ni toga smeća koje bi njemu stalo na put i njegovu vlast dovelo u pitanje. Gdje je bio dosad, što je radio, osim što je poricao, relativizirao i minorizirao lički ekocid koji ima tendenciju preliti se na cijelu Hrvatsku, i pritom za revolt građana optuživao oporbu? Pa tko je na vlasti, tko je dužan štititi zdravlje ljudi i okoliš?
Sinkroniziran s Turudićem, koji najavljuje još tri nova izvješća o nezakonito deponiranom otpadu u Gospiću i Varaždinu ( gdje je u okviru USKOK-ove istrage utvrđeno da otpad trajno opterećuje okoliš ), Plenković je danas javnost obavijestio da je nakon deset mjeseci izabrao čak i kandidata za novog glavnog državnog inspektora. Još jučer je govorio da Inspektorat funkcionira, da nema razloga za žurbu, da će novi šef DIRH-a biti izabran kad on to procijeni potrebnim. Kad vidi vraga, sjetio se da ima kandidata već sada, Tončija Glavinića, revnog suradnika ministra Branka Bačića u postpotresnoj obnovi, angažiranog na uklanjanju Vjesnikovog nebodera izgorjelog u požaru.
Evo i novog šefa Inspektorata!
Naravno, da ne bi tko slučajno pomislio, nema to nikakve veze s Milanovićevim rokom iz onih njegovih zahtjeva koje je predložio za izvanrednu sjednicu Sabora potaknutu ekocidom u Gospiću. Ne daj Bože da bi AP i u čemu podržao bilo koga, kamoli Zorana Milanovića. To što je Glavinić javno predstavljen u „Milanovićevom roku” kao potencijalni budući „Mikulić nakon Mikulića”, čista je slučajnost. “Mlad čovjek koji se pokazao jako dobrim na poslovima oko potresne obnove”, veli Plenković, “vodio je niz projekata, pa se procijenilo da je ovo pravi trenutak da napravi karijerni iskorak. Poznaje sustav”, napominje AP, “i mislim da će taj posao raditi jako dobro”. Pa zar i Mikulić nije dobro poznavao sustav, možda i predobro kako bi sve njegove prepreke lako zaobišao? S obzirom na Plenkovićevu „talentiranost” u izboru ključnih kadrova, naprosto nas hvata strah od “karijernog iskoraka” takvog poznavatelja sustava…
Premijer koji je u deset godina vladanja izgubio potpuno kontrolu nad gospodarenjem otpadom u kojem vlada kaos i otpadna mafija, te Hrvatsku doslovce pretvorio u smetlište Europe, tek sada, pod pritiskom građana i javnosti, najavljuje kako „jednim agilnim pristupom” žele „pronalaziti rješenja koja će što prije cijeli kompleks osloboditi otpada”. Plenković nema rješenje ni za Gospić, ni za Prominu, ni za Vranjic, ni za Split, ni Rijeku, ni Varaždin… poput utopljenika drži se za fraze i obećanja čija mu neispunjenja narod više neće tolerirati. Ali, kao da toga još nije svjestan, i dalje bahato inzistira na tome da je voda za građane sigurna. Iako, nakon zadnjih izvješća, i sam znade da je utvrđeno prisustvo mikroplastike u visokim koncentracijama u podzemnim vodama ispod ilegalnog gospićkog deponija u Divoselu ( u Bilajskoj 50 ). Ne odustaje ni od dociranja svima, pozivanja svih aktera na političkoj sceni „na jedan ipak viši stupanj odgovornosti”.
Najveće štetočine sjede u Vladi
“Ono što se trenutno događa, što se više javno stvara jedna potpuno kriva percepcija da su tlo i voda ugroženi, zaraženi, na bilo koji način problematični, to su okolnosti za poljoprivrednike i proizvođače iz Ličko-senjske županije sve teži”, izjavio je najneodgovorniji među svima, bezobrazno i drsko ignorirajući stručna vještačenja i notornu opasnost za građane Gospića čije podzemne vode već kontaminiraju rijeku Liku. Kakva kriva percepcija zaboga, o čemu taj priča, o nekakvom „nevjerojatnom kreiranju atmosfere koja uopće nema uporišta u činjenicama”, a koja ugrožava, veli, gospodarske interese i ako to prevlada učinit će se velika šteta, veli. Naprosto nevjerojatno! Najveću štetu Ličanima, ali i ostalim dijelovima otpadom kontaminirane Hrvatske, radi neučinkovita, indolentna Vlada i njezine korumpirane institucije koje godinama ništa ne poduzimaju kako bi spriječile otpadnu mafiju da zagađuje kancerogenim otpadom tlo, zrak i vode, koja je stvorila jedan potpuno promašeni sustav gospodarenja otpadom, nota bene, kreirala zakone koji omogućavaju uvoz opasnog otpada u Hrvatsku iako ova zemlja nema ni odlagalište opasnog otpada ni postrojenje za njegovu oporabu. Prema tome, te štetočine koje upravljaju ovom zemljom, svjesno je zagađuju i idu na ruku poduzetnicima koji trguju otpadom, računajući pritom da je narod „stoka sitnog zuba” koja ništa ne zna, ništa ne razumije i radit će kako mu se kaže.
No, to su tempi passati, građanska inicijativa „Gospić je naš dom” pokazala je da se narod može mobilizirati na krucijalnim stvarima, a ugrožavanje zdravlja ljudi i okoliša svakako je jedna od najvažnijih. Lika, godinama odana HDZ-u, se pokrenula. Hrvatska se pokrenula. Zbog ugrožavanja elementarnog ljudskog prava na život i zdrav okoliš. Ne zbog ideoloških, nego egzistencijalnih tema opstanka. Laži vladajućima više neće tako lako prolaziti kao dosad. Povjerenje se više ne stječe bjanko mjenicama. Sve su znali, svjesno su izloženost građana Gospića toksičnom otpadu ignorirali, ništa nisu poduzimali godinama, zanemarivali su i oglušivali se o upozorenja ljudi, i da nije bilo upornosti i motiviranosti jedne građanske inicijative čiji članovi nisu pristali biti ovce za klanje, tko zna koliko bi još trebalo Vladi da se pokrene. Možda, dok se Gospićem ne počnu masovno lijepiti osmrtnice…?
