Glavni argument Plenkovićevih ministara, od ministrice zdravstva Irene Hrstić do ministrice okoliša Marije Vučković i ostalih, a i njega samog, u elaboriranju razloga zašto sanacija nezakonitog odlagališta opasnog otpada u Gospiću nije hitna i da je od žurnog termina odvoza kancerogenog otrova važnije poštivanje propisane procedure, redovito je bio da sve analize kvalitete vode na području Gospića pokazuju da je voda čista, zdravstveno ispravna i dobra za piće. Ali, što sad AP i ostatak njegove kamarile ima za reći nakon što je danas USKOK, pozivajući se na javni interes, objavio službeno vještačenje provedeno u istrazi o aferi ilegalnog odlaganja opasnog otpada u Gospiću? Jer, izvješće Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer”, koje je USKOK objavio, donosi dramatične podatke o stanju na divljim odlagalištima, poput onog u Divoselu, s kojih je mikroplastika prodrla u podzemne vode u kojima su nađene i „vječne kemikalije” …
Predstavnici vrijedne građanske inicijative koja se bori za opstanak, sadašnjost i budućnost Gospića i okolica (foto TRIS/G. Šimac)
USKOK objavio novo vještačenje Instituta za vode: Podzemni vodotoci su kontaminirani!
Kako piše Index.hr, vještaci su vodu testirali na tri lokacije oko divljeg odlagališta- uzvodno, neposredno uz otpad i nizvodno od njega. Rezultati pokazuju da je voda nedaleko lokacije manje-više čista, a voda koja teče ispod samog odlagališta kontaminirana je mikroplastikom i tzv. vječnim kemikalijama.
„U toj vodi nizvodno izmjerili su čak 737 mikrograma polistirena (stiropora) po jednoj jedinoj litri, što je u prirodi nezamislivo visoka koncentracija. U čistim podzemnim vodama takve plastike uopće ne bi smjelo biti, a ovdje ne samo da je ima u ogromnim količinama, nego se s kišama u valovima ispire ravno kroz porozni lički krš”, prenosi Index, uz zaključak vještaka da je upravo ovo ilegalno brdo otpada krivac za trovanje podzemnih voda.
No, u podzemlju nisu samo čestice striropora, nego i polietilena od kojeg se rade najlonske vrećice i folije, PET ambalaža, teflon ( PTFE ) iz skupine spjeva PFAS, tzv. vječitih kemikalija koje se ne razgrađuju, ostaju trajno u prirodi i truju je. Radi se o mikroplastici koja je prostim okom nevidljiva, čestice koje su približno jednake gustoći vode ne talože se na dnu već ih podzemne vode nose kroz krške pukotine i rasjede.
Vještaci „kao pripadajuće vodno tijelo ovog podzemnog bazena izričito navode rijeku Liku, što potvrđuje”, piše Index, „ izravnu opasnost da zagađenje iz Gospića kroz podzemne krške kanale završi u glavnom ličkom riječnom toku”.
Naravno, kao što su članovi građanske inicijative i dosad ispravno upozoravali, to što je voda iz gospićkih slavina trenutno ispravna za piće, a nisu se ni vještačili uzorci iz gradskog vodovoda, nego isključivo bušotina na divljim odlagalištima, ne znači da će takva biti i sutra nakon dugotrajnog procjeđivanja otrova s deponija u podzemne vodotoke jer sanacija nije ni hitna ni bitna kako su svojim postupanjima cijeloj Hrvatskoj dali do znanja premijer Plenković i vladajuća klika. Štoviše, Plenković ima petlje i dalje tvrditi da je lička voda zdrava i ispravna za piće. Da je javno degustira na dnevnoj bazi, možda bi tada nekog i uvjerio…
Građani su četiri puta tražili od Plenkovića da ih primi, nije se udostojio ni odgovoriti…
Najnovije stručno izvješće Instituta „Juraj Strossmayer” samo je potvrdio ono čega su se Gospićani pribojavali i na što su 18 mjeseci uzaludno upozoravali, sve dok njihov revolt nije eksplodirao masovnim okupljanjem na Trgu bana Jelačića i demonstracijom hrvatske solidarnosti s ugroženom, zagađenom Likom. U koju se godinama ( poduzetnik Josip Šincek i partneri ) dovozio otpad iz Italije i Slovenije, deklarirao kao sekundarna sirovina u građevinarstvu, zakapo u zemlju, trpao u silose bivšeg PPK Velebit i u otvorenim vrećama ostavljao na području uz silose, ni 50 metara od prvih kuća. Čak 37 000 tona otpada na koji državne institucije nisu ni trepnule kad ga je trebalo ukloniti, a odlagalište sanirati, ali su bile itekako agilne kada je Šinceku i kompanjonima trebalo osigurati dozvole za uvoz otrova u vlastitu zemlju!
Građanska inicijativa „Gospić je naš dom” pokušavala je doći do odgovora na niz pitanja koja su mučila Gospićane dok su noćima tutnjali kamioni prevozeći kancerogeni otpad u njihov grad. Slali su dopise od Ministarstva zaštite okoliša do Državnog inspektorata, od Grada Gospića do županije Ličko-senjske, četiri puta tražili od Plenkovića da ih primi, i na sve svoje zahtjeve, molbe, apele jedino su dobivali- šutnju. Naposljetku su izašli na ulice, potom na Trg bana Jelačića i glasno rekli cijeloj hrvatskoj što misle. „Miči to, miči to!” klicali su s prepunog Trga. HDZ još uvijek muca o politikantstvu, kao da nije odavde…
Saborska zastupnica ( DOSIP ) Dalija Orešković na Facebooku je komentirala USKOK-ovo objavljivanje najnovijeg službenog vještačenja provedenog u istrazi afere ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću, koje više ne ostavlja dvojbe oko zagađenosti mikroplastikom podzemnih voda s odlagališta u Divoselu. Izrazila je i sumnju da je glavni državni odvjetnik možebitno pričekao s objavom ovih nalaza prije velikog prosvjeda „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” da se ne izazove još veći bunt naroda minule subote na prosvjedu.
“Provodi li premijer zajedno sa svojim satelitima, u koje se ubraja i gradonačelnik Gospića, kampanju svjesnog obmanjivanja javnosti? Kako je moguće da nalazi Uskoka potvrđuju da su vječne kemikalije već prodrle u podzemnu vodu, a da premijer, i njegove ministrice zaštite okoliša i zdravstva, kao i Dado Milinović uvjeravaju da je voda ispravna za piće i okoliš praktički čist od toksina?
Odgovorne za otpad navodno istražuje Uskok, no otpad je i dalje tu, zagađuje tlo, zrak, nadzemne i podzemne pitke vode
(foto TRIS/G. Šimac)
Dalija Orešković: Je li Turudić s nalazima čekao da prođe prosvjed kako ne bi bio još masovniji?
Ako je tome tako, a očito jest, jer crno na bijelo nalazi Uskoka kažu jedno, a vještačenja koja provodi HDZ-ova vlast nešto sasvim drugo, mi smo već debelo izašli izvan okvira političke odgovornosti. S obzirom na ova proturječja, Ivan Turudić, DORH i Uskok, dužni su ispitati ima li kaznene odgovornosti u postupanju najviših nositelja državne vlasti, od premijera pa nadalje”, smatra zastupnica i pita se „trguje li netko utjecajem, ucjenjuje li ili prijeti, krivotvori li netko nalaze ili na neki drugi način utječe da dobiveni rezultati budu – pitki za široke mase. Tanka je granica između izravnog stavljanja toksina nekome u piće i dopuštanja da se na temelju obmanjujućih informacija truje nacija”, ocjenjuje Orešković i postavlja sljedeća pitanja:
„Je li capo di tutti trovač Hrvata? I je li Ivan Turudić znao za ove nalaze i prije prosvjeda, ali je pričekao s objavom da se ne izazove višestruko veći bunt nego što je u subotu bio?“, napisala je u svojoj objavi na Facebooku zastupnica Dalija Orešković.
Oglasila se i građanska inicijativa „Gospić je naš dom” priopćenjem u kojem komentira najnovije rezultate analize podzemnih voda.
GI “Gospić je naš dom” : Ono što je već prošlo u podzemlje ne može se popraviti, ali se može zaustaviti ono što tek dolazi
Evo što su napisali u svom priopćenju:
„Osamnaest mjeseci upozoravamo da je stanje na lokaciji Silosa hitno i da se ne može rješavati uobičajenim tempom, a odgovor nadležnih institucija svaki je put bio isti, da građani (konkretno, Inicijativa), pretjeruju, da se širi bespotrebna panika i da se treba čekati dovršetak procedura. Danas javnost ima treći stručni nalaz koji potvrđuje upravo ono što govorimo od početka.
Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer” izradio je po nalogu USKOK-a analizu podzemne vode s naše lokacije, dovršenu 9. kolovoza 2026. godine. Iz iste bušotine, smještene nizvodno od odlagališta, uzeta su dva uzorka, pri čemu su u prvome utvrđene dvije krupnije čestice plastike, a u drugome njih 130, znatno sitnijih. Vještaci navode da takva dinamika upućuje na povremeno, pulsirajuće ispiranje kroz preferencijalne putove strujanja, uključujući podzemne krške kanale. Prevedeno na jezik običnog građanina, to znači da nije riječ o tragu nečega što se dogodilo prije nekoliko godina pa se u međuvremenu smirilo, nego o procesu koji se odvija u valovima i koji će trajati sve dok otpad leži ondje gdje leži, zbog čega je svaki dan odgode zapravo još jedan takav val.
Ono što je pritom najvažnije, plastika se u tlu i vodi ne razgrađuje, pa su vještaci još u ožujku napisali da je riječ o trajnoj promjeni za koju ne postoji postupak sanacije koji je vraća u prijašnje stanje. Isto vrijedi i za PFAS spojeve, koje je dopuna vještačenja utvrdila u srpnju i koje upravo zbog te osobine i nazivaju vječnim kemikalijama. Znači li to da se više ništa ne može učiniti? Ne znači. Znači da se ne može popraviti ono što je već prošlo u podzemlje, ali se može zaustaviti ono što tek dolazi, a jedini način da se to postigne jest da otpad ode s lokacije”, pišu iz inicijative i dodaju:
„Podsjećamo i na put kojim smo do ovih spoznaja došli. Nakon što smo mjesecima tražili analize i nakon što je pritisak građana konačno nešto pomaknuo, vještačenje Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdilo je oko 37.000 tona otpada s opasnim svojstvima, koncentracije bakra do sto puta iznad dopuštene vrijednosti u tlu te onečišćenje dokazano najmanje pedeset metara izvan odlagališta. U tom nalazu podzemna voda još nije bila onečišćena, ali je jasno opisan put kojim onečišćenje do nje može doći, a to su pukotine u stijeni kroz koje voda putuje brzo i zaštitni glineni sloj koji je na jednom mjestu pretanak.
Dopuna vještačenja potom je pokazala da je onečišćenje tim putem i prošlo, jer su u vodi nizvodno od odlagališta utvrđeni PFAS spojevi u koncentraciji od 200,5 nanograma po litri, uz dopuštenih 100 prema direktivi Europske unije, dok ih uzvodno nema. Tada smo rekli da je vrijeme isteklo, a odgovoreno nam je da je voda iz vodovoda zdravstveno ispravna, kao da je riječ o istome pitanju.
Privremeno prekrivanje nije sanacija!
Institut za vode sada je, drugom metodom, drugim parametrom i u drugom laboratoriju, dobio isti prostorni raspored, dakle čisto uzvodno i opterećeno nizvodno, i to najviše upravo ondje gdje je u ožujku bilo predviđeno da voda teče. Time smo došli do situacije u kojoj su tri neovisne ustanove, nijedna od njih naša, triput napisale isto, pa ovo više nije rasprava između građana i Vlade o tome tko pretjeruje”, konstatiraju i posebno naglašavaju:
„Zbog svega navedenog moramo se osvrnuti i na najavljeno privremeno prekrivanje otpada geomembranom, koje se predstavlja kao prvi korak i brani argumentom da će zaustaviti oborinske vode. Problem je u tome što ovo odavno nije pitanje kiše. Otpad je zakopan u zemlju, prosječno tri metra duboko, i to u kršu, a nalazi pokazuju da materijal već putuje kroz vodonosnik, i to u valovima, na što su prije mikroplastike upozorili PFAS spojevi.|
Podzemna voda u kršu nije mirna ploha, nego razina koja raste i pada, pa kada raste, ona ne dolazi odozgo, nego odozdo i sa strane, kroz iste one pukotine koje je vještak opisao još u ožujku, i pritom prolazi kroz materijal koji ondje leži godinama. Folija razapeta po površini ne stoji ni na jednom od tih putova. Uz to, onečišćenje je dokazano i izvan tijela odlagališta, u okolnom tlu, najmanje pedeset metara od ruba, a to tlo nitko ne prekriva i ono ostaje izloženo ispiranju.
Prekrivanjem se, dakle, dobiva uredniji prizor s ceste i nijedna tona manje otrova u zemlji, dok otpad ostaje na mjestu, u kršu, u kontaktu s vodom.
Privremeno prekrivanje nije sanacija, jer sanacija počinje onoga dana kada otpad napusti lokaciju.
U subotu smo na Trgu bana Jelačića, pred desecima tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, Vladi Republike Hrvatske uputili zahtjeve, koji nisu bili pregovaračka pozicija nego minimum ispod kojega ne idemo. Nakon ovog nalaza taj je minimum ostao isti, ali hitnost više nitko ne može osporavati.
Zahtjevi Vladi
Prvi nalaz dovršen je u ožujku 2026. i utvrdio je da onečišćenje još nije doseglo podzemnu vodu, ali je opisao put kojim do nje može doći. Dopuna u srpnju utvrdila je PFAS spojeve u vodi nizvodno od odlagališta. Nalaz Instituta za vode iz kolovoza utvrdio je polimerne čestice u istoj vodi i ispiranje koje traje. Između prvog i trećeg nalaza prošlo je pet mjeseci, a otpad je i dalje na lokaciji”, ističu te navode zahtjeve koje su s prosvjeda uputili Vladi:
Zahtjeve koje smo uputili u subotu ponavljamo u cijelosti. Rok od 20 dana za predstavljanje plana teče, a rok od tri mjeseca za uklanjanje otpada tražimo od dana objave tog plana.
- Cjelovit plan sanacije s obvezujućim rokovima, javno predstavljen u roku od 20 dana.
- Hitno uklanjanje 33.000 tona zakopanog opasnog otpada, u roku od tri mjeseca.
- Uvrštavanje gradskog komunalnog odlagališta „Rakitovac” u Plan gospodarenja otpadom.
- Dugoročni i sveobuhvatni monitoring, uz angažiranje neovisnih stručnjaka i neovisnu procjenu rizika.
- Uvođenje kolektivne zaštite u Zakon o zaštiti okoliša.
- Uvrštavanje svih poznatih crnih točaka u Plan gospodarenja otpadom, s jasnim rokovima i financijskim okvirom.
- Privremena zabrana uvoza otpada do daljnjega, sa stupanjem na snagu odmah.
Ostaje pitanje na koje osamnaest mjeseci nismo dobili odgovor, a to je kako je 37.000 tona otpada uopće završilo zakopano na toj lokaciji, tko je taj otpad dovezao, tko ga je preuzeo i tko je za to bio plaćen. Kazneni postupak vodi USKOK i u njegov rad ne ulazimo, niti ćemo prejudicirati njegov ishod. Očekujemo, međutim, da se taj postupak dovede do kraja što prije.
Uz kaznenu odgovornost, koja se utvrđuje na sudu, postoji i institucionalna odgovornost i ona se ne odnosi na odlaganje otpada nego na postupanje nakon što se za njega saznalo. Tražimo da se utvrdi koja su tijela u kojem trenutku raspolagala kojim saznanjima o ovoj lokaciji, tko je i na temelju čega ocijenio da situacija nije hitna i tko je odlučivao o uskraćivanju prvih analiza.
Osamnaest mjeseci nečinjenja mora imati odgovornost– bezrezervno zaključuju iz GI „Gospić je naš dom”.
A što kaže AP? Razumije zabrinutost građana, aktivnosti će biti dinamizirane, idemo za tim da se što prije ukloni otpad iz Gospića. To je sve što premijer o najvećoj aferi svoga mandata ima za reći. Ukratko, posuo se pepelom, ali dokle?
Dalija Orešković u Gospiću
