Kina, kako se čini, jedina ozbiljno shvaća okolišne i klimatske probleme koji postaju sve izraženiji iz dana u dan. U toj velikoj državi su još 1978. godine započeli s planom sadnje drveća kako bi spriječili širenja pustinja u nekim dijelovima zemlje. Nisu to činili samo deklarativno ili radi propagande vlasti: stabla su uistinu posađena i sada daju hlad, drvnu građu, plodove, kisik…. Nevjerojatan podatak kaže kako je zemlja u svega 46 godina zasadila fantastičnih – 66 milijardi stabala.
Da, dobro ste pročitali: 66 milijardi stabala. Pa što onda, reći će neki: s obzirom da u Kini danas (procjenjuje se) živi oko 1,4 milijardu stanovnika, to znači da je svaki Kinez zasadio – 50 stabala.
Zamislite da je u Hrvatskoj svaki stanovnik zasadio 50 stabala… Sad bi imali barem 20 milijuna stabala više i šumovitiju domovinu. Umjesto toga, šume se sijeku nemilice, bezakonje vlada, nekažnjeno i netragom nestaju čitavi šumski predjeli, a šume nestaju čak i u režiji državne tvrtke kojoj je zadaća gospodarenje šumama i njihovo očuvanje, a sve zbog primitivne zarade na prodaji sirove drvne građe ‘inozemnim partnerima’. Nedorasle i nekompetentne lokalne vlasti pak uništavaju zelenilo po urbanim područjima…
No u Kini je drukčije: premda ta država ima hiperprodukciju svega i svačega, te uvelike svojim jeftinim plastičnim i ostalim predmetima zagađuje ostatak planete, opet se trude nešto reda uvesti kod kuće. Tako planiraju u sljedećih 24 godine zasaditi 34 milijarde novih stabala – do sredine ovog stoljeća, kao dio svog “ Velikog zelenog zida “ za usporavanje širenja pustinja Gobi i Taklamakan.
Dakle, posaditi će gotovo milijardu i pol novih stabala – godišnje. Ili 4,1 milijuna stabala – dnevno (!).
Veliki kineski šumski zid
Ipak, suočili su se s jednim neočekivanim fenomenom: novo istraživanje otkriva da drveće u Kini koje je zasađeno kao dio velikih projekata pošumljavanja raste brže od onog u prirodnim šumama. Znanstvenici kažu da je to moguće zato što drveće pošumljavanja jače reagira na rastući atmosferski ugljikov dioksid.
Ove nove šume apsorbiraju velike količine CO2 , ali nije jasno kako se točno razlikuju od prirodnih, rekao je za Live Science prvi autor studije Yuhang Luo , krajobrazni ekolog sa Sveučilišta u Pekingu u Shenzhenu u Kini.
Luo i njegovi kolege krenuli su proučavati kako razlike između prirodnih i zasađenih šuma, uključujući raznolikost vrsta, gustoću drveća i starost, mogu utjecati na to kako šume reagiraju na porast CO2 i klimatske promjene.
-Zasađene šume se široko koriste u strategijama ublažavanja klimatskih promjena, ali većina globalnih modela ekosustava ne razlikuje vrste šuma niti adekvatno predstavlja dinamiku povezanu sa starenjem. Stoga smo smatrali da je važno razjasniti kako ti čimbenici međusobno djeluju – ne samo radi znanstvenog razumijevanja, već i radi poboljšanja modela i pretpostavki koje podupiru stvarnu šumarsku politiku i obračun ugljika – rekao je Luo.
Istraživači su koristili satelitske podatke za praćenje indeksa lisne površine, mjere gustoće krošnje i ključnog pokretača apsorpcije ugljika, kako bi utvrdili koliko brzo rastu različite vrste šuma i otkrili su zapanjujuću razliku: zasađene šume povećale su svoju lisnu površinu 66% brže od prirodnih.
Šuma u Kini kao zid od pustinje
Većina te razlike bila je posljedica toga što su zasađene šume u prosjeku bile mnogo mlađe od prirodnih – a mlada stabla rastu brže od starih. Ali čak i kada se uspoređuju šume slične dobi i uvjeta rasta, zasađena stabla i dalje su rasla 4,6% brže, a razlika je bila još izraženija u mješovitim i zimzelenim šumama.
To je uglavnom zbog načina na koji se upravlja zasađenim šumama. One obično sadrže brzorastuće vrste poput eukaliptusa i topole i često se aktivno upravljaju, pri čemu ljudi uklanjaju konkurentsku vegetaciju, pa čak je i gnoje. Ove intervencije smanjuju konkurenciju za svjetlost, vodu i hranjive tvari, pojačavajući učinak gnojidbe rastućeg atmosferskog CO2 .
Ova razlika vrhunac je u zasađenim šumama kada su stabla stara oko 30 do 40 godina, a zatim znatno opada nakon 40. godine. Nasuprot tome, prirodne šume rastu sporije, ali postojano, pa dugoročno imaju prednost.
„Zasađene šume mogu biti moćan kratkoročni alat za apsorpciju ugljika, ali ta je prednost privremena“, rekao je Luo. „Za dugoročno skladištenje ugljika i otpornost, prirodne šume ostaju nezamjenjive.“
Šuma u nastajanju
Kevin Dsouza , koji je radio na modelima pošumljavanja tijekom svog postdoktorskog istraživanja na Sveučilištu Waterloo i nije bio uključen u novu studiju, rekao je da rezultati imaju intuitivnog smisla, budući da rašireno lišće mladih, brzorastućih stabala može dovesti do povećanog unosa ugljika. Ali nije siguran da je površina lišća najbolja mjera za praćenje rasta i sekvestracije ugljika.
„Nije loša zamjena, ali ne daje vam potpunu sliku“, rekao je. „Krošnja je samo vrh stabla, a ugljik se pohranjuje na raznim mjestima poput drva, kore, korijenja i tla.“
Druga studija kineskih šuma otkrila je da prirodne šume zapravo akumuliraju više ugljika iznad zemlje nego zasađene u svojim ranim godinama, istaknuo je Dsouza, stoga te rezultate treba pažljivo razmotriti uz druge čimbenike.
Luo je rekao da nalazi pokazuju da većini globalnih klimatskih modela nešto nedostaje kada je u pitanju razumijevanje uloge različitih vrsta šuma u sekvestraciji ugljika i klimatskim promjenama.
„Upravljanje korištenjem zemljišta funkcionira na suptilnije i specifičnije načine nego što smo pretpostavljali“, rekao je. „Ne radi se samo o sadnji više drveća. Radi se i o tome kada ih sadite, koje vrste odaberete i kako njima upravljate tijekom vremena.“
Sadnica buduće šume
Luo se nada da će ovi nalazi pomoći u usmjeravanju napora za pošumljavanje kako bismo osigurali da izvučemo maksimum iz sadnje novih šuma i ublažimo učinke klimatskih promjena.
„Naš rad nudi praktičniji vodič za djelovanje u području klime temeljeno na šumama: kada saditi, što saditi, koliko dugo traju koristi i koji su trenutni modeli pogrešni. Nadamo se da će to pomoći ljudima da donose bolje odluke“, rekao je Luo.
A kod nas?
Kada će naši lički, slavonski i gorskokotarski šumarski šerifi početi razmišljati o ovim kineskim iskustvima?
Prigodni natpis u Gorskom kotaru (foto TRIS/G. Šimac)
