S obzirom da u Hrvatskoj ima čak 88 sportskih saveza, a recentno se otkriva u jednom po jednom da su se javnim novcem namijenjenim za sport, za djecu i mlade, za vrhunske sportaše i njihova natjecanja, vodstva i zaposlenici saveza drsko i besramno okoristili, hrvatski represivni aparat ne bi trebao baš ništa raditi osim baviti se njima kako bi se razotkrila puna istina, a gramzljivi čelnici saveza sankcionirali i javno diskreditirali. Takav luksuz ne može si priuštiti nijedan sustav progona, pa je izgledno da će ovo nimalo sportsko ponašanje čelnih ljudi u sportskim savezima uglavnom ostati izvan dosega pravosudnog sustava, ceh će, eventualno, platiti onih nekoliko prvih koji su otkriveni i koji su time dali vremena ostalima da srede svoje financijske knjige i zametnu tragove…
Postalo je degutantno čitati iz dana u dan kako se u ovom i onom savezu krade, vara, laže, kako se izvlači javni novac na privatne račune, za privatni luksuz i materijalnu korist, a čemu smo dosad navikli svjedočiti u zdravstvu, prostornom uređenju i graditeljstvu, gospodarstvu, zaštiti okoliša, obrazovanju, državnim i javnim tvrtkama, energetskom sektoru, ukratko u svim segmentima države oslonjene na njezine najpouzdanije, probrane stranačke kadrove. Isti obrazac svugdje!
Počelo je s Vedranom Pavlekom i Hrvatskim skijaških savezom iz kojega je Pavlek, kako se zasad navodi, izvukao gotovo 40 milijuna eura, a kad su trag zamračenog novca nanjušili „policijski psi”, ova nekadašnja alfa i omega hrvatskog skijanja poput običnog kriminalca dao je petama vjetra. Najprije se sklonio u Tursku, a dočim je sklopljen sporazum s tom državom o izručenju, odjurio je u Kazahstan, a kamo će odatle, tko zna. Skrivati se vječno ne može.
Pa se lanac „sportskog kriminala” nastavio s Hrvatskim judo savezom ( HJS-om) gdje se među spornim troškovima na račun saveza spominje i plaćeno ljetovanje sinu glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Siniše Krajača. Krajač je, pak, to demantirao, ali je istodobno „uzvratio udarac”, teško optužujući bivše zaposlenike Hrvatskog judo saveza tvrdeći da su od njega tražili desetke tisuća eura kako kompromitirajući dokazi ne bi bili objelodanjeni. Nema tu nevinih…
Još nismo apsorbirali ni sve navodne malverzacije i nezakonitosti u judu, a već je Viktor Šimunić, gradnačelnik Oroslavja, koji je odlučio istjerati na vidjelo nepravilnosti i krađe javnog novca u svim sportskim savezima, fokus javnosti prebacio na Hrvatski odbojkaški savez i sumnjiv model izvlačenja javnog novca preko sportskih sponzorstava.
Šimunić je objavio dokumente koji upućuju na to da je Hrvatska pošta sklopila sponzorski ugovor s Hrvatskim odbojkaškim savezom ( HOS ) vrijedan 150 tisuća eura, da bi potom dio novca završio na računu privatne tvrtke Manavi consulting, kojoj je HOS platio 45 tisuća eura plus PDV. Kako je Šimunić procijenio oko 30 posto iznosa od sponzorstava savez plaća preko privatnih firmi kao „naknadu za posredovanje”, čime se, kako vjeruje, žele prikriti stvarni tokovi novca.
“Ako je ovakav modus operandi raširen i izvan sporta, onda je problem puno veći nego što mislimo”, upozorio je nedavno Šimunić sugerirajući da bi takva praksa mogla biti i odgovor na deficit novca u zdravstvu, mirovinskom sustavu, poljoprivredi. Ključno pitanje je, smatra, tko odobrava takve ugovore i koliko ih uopće ima u Hrvatskoj. Na to pitanje vjerojatno nikad nećemo dobiti odgovor…
Niz se nastavlja. Sad smo već na Hrvatskom ronilačkom savezu ( HRS ). Kako piše Telegram.hr, Ministarstvo financija je pročešljalo poslovanje HRS-a u 2021. i utvrdilo brojne nepravilnosti i dubioze u mandatu tadašnjeg šefa saveza Kamila Čuljka, koji je smijenjen, lani je izabrano novo vodstvo koje je provelo reviziju i vratilo dugove bivšeg vodstva. Ali, gle vraga, Ministarstvo pravosuđa i uprave poništava izbor novog vodstva i rehabilitira Čuljka unatoč nalazima Porezne uprave. Poreznici su, nota bene, analizirajući putne naloge i navodnu prijeđenu kilometražu, osporili čak 27 Čuljkovih putnih naloga na račun kojih je naplatio 5300 eura. Bivši čelnik HRS-a prijavio je kilometražu od nevjerojatnih gotovo 16 tisuća kilometara prijeđenu u samo 18 dana! Naravno, sva ta silna putovanja nije dokumentirao ni računima s autoceste niti fakturama za smještaj…
Viktor Šimunić vjeruje da će biti još toga, kako je kazao u razgovoru za Telegram, s pravom konstatirajući da su svi ti uhljebi u hrvatskom sportu „mislili da im nitko ništa ne može i da dan polaganja računa nikad neće doći”. A došao je. Bar za neke.
Hoće li doći i za Zlatka Matešu? Predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora već 23 godine!
Šimunić, gradonačelnik malog Oroslavja s velikim osjećajem za pravdu, godinama istražuje financije sportskih saveza i suočava se s nizom nepravilnosti koje, kako veli, upućuju na duboko ukorijenjenu korupciju u hrvatskom sportu. Nakon svih saznanja do kojih je došao, poručuje: “Nećemo stati dok ne padne Zlatko Mateša“. Jutarnji piše da se Mateša oglasio- iz bolnice (?) Zbog napada panike?
„Pljačka javnog novca je očito najrazvijeniji sport u Hrvatskoj”, ironizirala je situaciju s uhićenjima u sportu saborska zastupnica Centra Marijana Puljak i dodala:
‘Sportski savezi u toj su disciplini toliko uspješni da bi se bez problema plasirali u finale Lige prvaka’.
“Ovo nije niz nesretnih slučajeva”, kaže Puljak, ” već sustav koji je HDZ gradio desetljećima. Zlatko Mateša, bivši HDZ-ov premijer, na čelu je HOO-a neprekidno 23 godine. Nevjerojatno je da u tom razdoblju HOO nije prijavio ministarstvu ni jednu jedinu nepravilnost u poslovanju 88 sportskih saveza. To nije propust, nego model upravljanja koji svjesno omogućava zlouporabe’, ocijenila je Puljak zaključujući da je „HDZ sustavno okupirao svaku poru društva, pretvarajući sportske saveze u stranački plijen”.
Ovo je država u kojoj vlast ne odgovara građanima za ogromne nepravilnosti i propuste, u kojoj se redaju afere u sportskim savezima, a ministar sporta Tonči Glavina šuti i pravi se da ga se to ne tiče. Kod nas ministri odlaze iz svojih fotelja samo kad ih DORH i USKOK uhvate s prstima u pekmezu, kad ih svemoćni AP ne može braniti pa onda rutinski, nezainteresirano poziva institucije da rade svoj posao. Sve su to ljudi HDZ-a. Kojima je AP šef. Taj svemoćni šef diktira i Hrvatskoj lutriji kad će i koliko povećati sponzorstva. A što je njima činiti ako je „Andrej tako htio”?!
Hrvatska je HDZ-ova država, a HDZ je Plenkovićev. Nitko se u toj stranci njemu ne usudi proturiječiti. Naprotiv, svi mu se besramno dodvoravaju, uče njegove izjave napamet i papagajski ih ponavljaju u javnosti kao svoje. Ni zarez ne smiju zaboraviti. Ni riječ pogriješiti. Hrvatska javna televizija prekida sjednicu Hrvatskog sabora da bi hrvatskim građanima uživo prenosila događaj iz susjedne države, Bosne i Hercegovine. Jer na njemu sudjeluje AP. Političar koji na svaki način građanima poručuje- “država to sam ja”. Pa, kad je tako, red je da za tu posrnulu državu preuzme i odgovornost. Po zapovjednoj odgovornosti ili kao suučesnik, svejedno.
Arhiva, ilustracija: G. Žalac (HDZ) i A. Plenković (HDZ) – foto TRIS:
