Ovaj tekst sam pisao uz pomoć OSI TIMA HRVATSKA)
U ovom članku osvrnut ćemo se na jednu od čestih situacija s kojom se mnogi roditelji odraslih osoba s invaliditetom suočavaju nakon njihove punoljetnosti odnosno navršene 18. – te godine života. U članku ćemo se dotaknuti prije svega situacija kada se roditelji ne mogu za svoju odraslu djecu s invaliditetom izboriti za njihova zagarantirana zakonska i druga prava.
S ovim se problemom najčešće suočavaju roditelji djece odnosno odraslih osoba s invaliditetom koji imaju neke složene oblike teškoća u razvoju, i za koje roditelji moraju danonoćno skrbiti o njima. Važno je za napomenuti da država takve osobe s težim oblicima invaliditeta smatra nakon navršene 18. godine života poslovno sposobnima.
Neke osobe s invaliditetom mogu samostalno odlučivati, donositi odlučivati i slično nakon što su navršili 18 godina. No ne uzima se u obzir kako pomoći odraslim osobama s invaliditetom koje zbog težih oštećenja zdravlja, raznih oblika intelektualnih teškoća, nekih psihičkih bolesti i slično ne mogu ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu, a pritom njihovi roditelji nemaju neki oblik podrške (bio to osobni asistent ili bilo koji oblik podrške na koji osobe s invaliditetom imaju zakonska i druga prava).
S obzirom da prema člancima 241., 242. i 243. obiteljskog zakona roditelji automatski prestaju biti zakonski zastupnici djece, iako su jedini koji poznaju svoje dijete odnosno odraslu osobu s invaliditetom a na primjer ne mogu oni potpisati suglasnost za medicinske zahvate, pristupiti ili otvoriti bankovni račun bez prisutnosti osobe s invaliditetom niti zastupati njihova osnovna prava. Samim time postavlja se pitanje KAKO ĆE ONDA RODITELJI BRINUTI O SVOM DJETETU KADA NE MOGU DONOSITI ODLUKE U NJEGOVO IME.
Također se primjećuje da sustav koji bi trebao štiti prava osoba s invaliditetom povlači i ostavlja roditelje same da traže informacije oko ostvarivanja određenih prava. Onda se trebamo zapitati kako pomoći roditeljima koji ne mogu dobiti pomoć od institucija ili ako ih sustavno odbijaju jer nemaju iii ne znaju kako odgovoriti roditelju na pitanje koje ga zanima, neovisno o tome da li roditelj treba informacije o načinu ostvarivanja prava npr. na neki oblik financijske pomoći, rehabilitacijskih usluga (ostvarivanje prava na toplice, dolazak liječnika u kućnu posjetu i slično), ali je najbitnije da oni koji trebaju pomoći roditeljima u takvim situacijama znaju reći na npr. ne možete ostvariti pravo na tu uslugu ili rehabilitaciju. Najčešće nemaju volje ili želje roditelju dati točne informacije ili upute kako se može ostvariti određeno pravo ili usluga i kome uputiti roditelje ako oni u institucijama ne znaju točne informacije o ostvarivanju određenih prava na novčane naknade rehabilitacije ili usluge.
Još jedan primjer nedostatka poštovanja institucija prema roditeljima odraslih OSI – a koji možemo navesti je taj kada roditelj osobe s invaliditetom vodi osobu s invaliditetom na rehabilitacijske programe u razne ustanove. Na primjer – u centre za odgoj i obrazovanje ili ustanove koje pružaju bilo kakav oblik rehabilitacije (neovisno o tome radi li se o usluzi logopeda, usluzi fizikalne terapije i slično) i na kada nakon nekog vremena roditelj izgubi pravo na neku od navedenih usluga bilo zbog nemarnosti sustava ili iz nekog drugog razloga. Postavlja se onda pitanje kako će onda roditelj koji se je za svoje dijete kroz život borio da ima pravo na određene usluge te iste nastaviti koristiti ako sustav nije zainteresiran o tome voditi računa da u sustavu ima dovoljno logopeda, fizijatara i drugih vrsta osoblja koje su važne sa kvalitetu života osoba s invaliditetom.
Ovim člankom želimo potaknuti državne institucije da malo više razmisle o tome koliko je važna njihova podrška roditeljima odraslih osoba s invaliditetom, odnosno nakon njihove navršene 18. – te godine života. Iznimno puno znači roditeljima omogućiti da mogu pomoći svome djetetu odnosno odrasloj osobi s invaliditetom da nastavi sretan i kvalitetan život pa tako i koristi prava na usluge i naknade na koje je imao / imala pravo i prije svoje punoljetnosti.
