Danas nam se u kolumni predstavlja Marijan Malenica iz Zagreba sa svojom životnom pričom
Priča počinje tako da nisam mogao disati i nekakav čudan kašalj se pojavio. Odlaskom na hitnu doktori su ustanovili da mi ne rade bubrezi i odmah su krenuli sa terapijom, dakle 2012 godine završio sam na hitnoj, nisam mogao disati i tu su ustanovili da je stradala bubrežna funkcija. Pošto sam prebolio rak na perianalnoj regiji nisam mogao ukupno pet godina doći na listu ali sam bio na peritonejskoj dijalizi samo tri godine( prve dvije godine sam bio na liječenju tabletama) prije dolaska na listu. Tri i pol godine sam se liječio tabletama. 2015 u siječnju sam zapravo startao sa peritonejskom dijalizom i tako se liječio da 12 mjeseca 2018 kad je uslijedio poziv sa Merkura da imaju bubreg za mene. Trajao je četiri godine jer sam početkom 2023 godine završio u bolnici zbog covid-19 i jake upale pluća. Nakon nekoliko dana bolnice bubreg je otkazao poslušnost o krenuo sam sa hemodijalizom. To je trajalo do cca 10 mjeseca i tada sam opet prešao na peritonejsku dijalizu ( koja je meni bolji način dijaliziranja jer je cijeli proces u mojim rukama i ne moram gubiti vrijeme po dijaliznom centru).. Nadam se da ću za petnaestak dana opet doći na listu za transplantaciju.
Porijeklo vučem iz Dalmatinske zagore, iz Donjeg Prološca blizu Imotskog. Došao sam 1993 godine u Zagreb na studij. Oženjen, otac dva sina i sretan što nekima mogu biti dobar primjer da se treba boriti uvijek 😊.
.
