Iako predsjednička kampanja i izbori nikad ne pobuđuju toliko pažnje građana kao parlamentarni izbori, sve govori da bi ova utakmica mogla biti zanimljiva. Ne baš nepredvidiva, ali svakako zanimljiva. A počelo je. Od petka, pretendenti na funkciju predsjednika Republike, razmilili su se po Hrvatskoj kako bi sakupili onih prijeko potrebnih bar 10 tisuća potpisa za valjanu kandidaturu. Mnogima to neće biti lako. Kandidata je puno, a jedan među njima, naravno, „zna se”, već prvi dan se pohvalio da je u samo par sati dobio tih neophodnih 10 tisuća potpisa građana koji su mu time iskazali potporu. Naravno, o Draganu Primorcu je riječ. No, mogla bi to biti njegova jedina „pobjeda” u ovoj izbornoj utakmici. Njegov glavni suparnik, aktualni šef države, Zoran Milanović, kojeg kao kandidata podupire SDP, objavio je urbi et orbi da je ovo njegova zadnja kampanja, „zadnji tango”. Nema više. Što je, svakako, dobro znati...
Zoran Milanović favorit je ovih predsjedničkih izbora prema svim anketama, pa se čini da bi mogao ponoviti uspjeh Stipe Mesića koji je bez problema dobio drugi mandat.
Milanović je počeo s prikupljanjem potpisa iz Čakovca. Kako je rekao, uz Međimurje je i osobno i politički dosta vezan, zato se opredijelio krenuti iz Čakovca, kao „good luck”.
-Ima puno godina da sam odavde kretao u političke kampanje. Ovo je zadnja. Nema više, ovo je „zadnji tango” objavio je ovog petka Milanović, dajući tako do znanja svima da će borbom za drugi mandat na Pantovčaku zatvoriti krug svoje političke karijere. No, s Milanovićem se nikad ne zna, uvijek postoji mogućnost za neki njegov novi „cunning plan”, neki rukavac one „rijeke pravde” koja je umalo potopila i njega i SDP.
Doima se ležerno, nimalo borbeno, vjeruje da će dobiti povjerenje birača za još jednu „petoljetku”, a „ono što je bilo ranije, bilo je ranije”. Tko je zadovoljan onim što sam radio, kaže, dat će mi podršku. Neće svi, ali to je tako u životu, konstatira, ne mogu te svi podržavati.
Reklo bi se kao da slušamo nekog opreznijeg, racionalnijeg Milanovića, koji se čuva teških riječi i izbjegava konflikte, svjestan da je ovo utrka koja za njega, izgubi li je, neće imati popravni. Jer, kako reče, ovo je “zadnji tango”… Zato igra na sigurno. Nastoji se svidjeti. Ali ne tako što će šamarati sve oko sebe, nego suzdržanošću koja ipak nije izgubila svoj antihadezeovski, antiplekovićevski štih.
Čak se i ne hvali svojom prednošću koju mu daju sve ankete, pokušava ih minorizirati, „ankete pokazuju svašta”, veli, uzimajući za primjer recentne izbore u Rumunjskoj gdje su anketne predikcije potpuno podbacile. Sve je, kaže Milanović, „pitanje povjerenja između tebe i ljudi”.
Ne planira preveliki angažman u ovoj kampanji, smatra da je na onima koji ga žele zamijeniti da se više potrude, a njemu je da „sjedi na obali rijeke i gleda”. Čini se da nema namjeru ni odveć govoriti, kaže, u proteklih pet godina govorio je puno, tko je to prepoznao i podržao, podržavat će, vjeruje, i dalje. Ali, generalno govoreći, vjeruje da će broj onih koji ga podržavaju biti i veći i da će -pobijediti.
-Za tu pobjedu je potrebno više od 50 posto podrške, i kad netko to dobije- poručio je- onda onaj tko obavlja izvršnu vlast to mora uzeti u obzir.
Već prvog dana prikupljanja potpisa, suočio se i s refeleksijom “afere mikroskopi” na njegov svojevremeni premijerski mandat, jer je, kako se ispostavlja, i njegova vlada poslovala sa inkriminiranim Sašom Pozderom i preko njega kupovala ECMO aparate koji su stajali 37 milijuna kuna za 40 komada. S ove distance trenutni predsjednik Republike smatra da ih toliko nije trebalo, kupljeno ih je, veli, više nego što ih ima Švedska, činilo mu se to nelogičnim, tražio je objašnjenje, ali nije ga dobio. No, postojalo je Povjerenstvo koje se time bavilo i o tome odlučivalo, to nije bio posao premijera. A ovo sada, s bivšim ministrom Berošem, to je „klasično rođačko pogodovanje.” Ministar ne bi trebao odlučivati o toliko banalnosti… Tko njega dovodi u vezu s tim aparatima, nekorektan je, smatra. Ali, u ovoj kampanji, gle vraga, gle promjene, ne želi koristiti grube riječi.
– Tako sam i radio u zadnjih 17 godina, koliko je išlo, ali proljetos nisam mogao jer sam se sučelio sa zlom. To je ugroza hrvatske demokracije. Način na koji je Hrvatska dobila državnog tužitelja, a on je prvo tužitelj, onda odvjetnik. Tako ljudi mogu bolje shvatiti kakve sve ovlasti ima.”
Komentirao je Milanović i izbor ustavnih sudaca, čemu rok istječe za osam dana, ali on u tome ne vidi poseban problem. Problem je što „Plenković želi potpuno kontrolu, kroz svog zamorca Primorca i kroz Ustavni sud”, koji je doveden, kaže, na razinu stranačke krčme, što ranije nije bilo tako. Ali,. „ono što smo gledali pod Miroslavom Šeparovićem je vrhunac niskosti”. Tako nije bilo, tvrdi Milanović, ni u vrijeme Franje Tuđmana n Ive Sanadera.
Pa i to je za najavu kampanje- puno!
HDZ-ov kandidat Dragan Primorac koji je entuzijastično objavio da mu je trebalo samo nekoliko sati da dobije više od onih nužnih 10 tisuća potpisa podrške kandidaturi, kao i uvijek pretenciozno i patetično.
“Sve što činim, činim zbog ljudi, zbog njihovog boljeg života, zbog sigurnije Hrvatske i bit ću predsjednik koji će ljude približiti, koji ih neće dijeliti, koji će slušati sve građane Hrvatske i prihvaćati sve projekte kako bi Hrvatska napravila iskorak”, poručuje, uz ono standardno da će biti „predsjednik svih građana Hrvatske”. A njegova je Hrvatska radišna, nije lijene i isključiva, i, valjda zahvaljujući njemu, bit će iznimno snažno pozicionirana u inozemstvu.
On nema problem s nijednom državom u susjedstvu, ali, kad je u pitanju Srbija, prije njezinog ulaska u EU inzistirat će na tome da dostavi lokacije svih masovnih grobnica gdje su nevine hrvatske žrtve pokopane, i to je, značajno će, za njega početak i kraj svega. Hm.
A zbog svog „bliskog odnosa sa SAD-om ( ?! ) intenzivirat će tu suradnju te jačati partnerske odnose s vodećim državama svijeta”. Nazdravlje!
Primorac je u prikupljanje potpisa krenuo sa zagrebačkog Cvjetnog trga, gdje mu se pridružio nitko drugi do li Plenkovićev jedinstveni ministar vanjskih poslova, neka vrst brata blizanca Primorcu, Gordan Grlić Radman.
Uz dva, prema anketama glavna takmaca, iza kojih stoje dvije najveće političke stranke, u ovoj je izbornoj utrci faktor mogućeg iznenađenja i neovisna Marija Selak Raspudić ( 8 posto po anketama ), a prati je s tek nešto nižom potporom ( 6,8 posto ) i kandidatkinja platforme Možemo! Ivana Kekin. Miro Bulj, kako za sebe voli reći, kandidat naroda, a realno ipak Mosta ( u anketama dobiva 3,9 posto ) neka je vrst izbornog folklora koji ovo nadmetanje čini zabavnijim, ali za ishod izbora ne odveć značajnim,
Selak Raspudić se s Trga bana Jelačića, prvog dana prikupljanja potpisa za službenu kandidaturu, pohvalila kako joj svi govore da je najbolji kandidat u kampanji, ali da je stranačka mašinerija opasna i ona će odraditi posao.
– Poručujem im da Hrvatska nije klonula duhom, ljudi nisu mašine i nema te stranačke mašinerije koja može pobijediti hrvatski duh. Vrijeme je- pozvala je birače iz središta Zagreba Selak Raspudić- da ih svi zajedno na ovim izborima iznenadimo.
Planira prikupljati potpise u 20 gradova, iza nje nema stranačke mašinerije, nego samo motivirani volonteri. Vjeruje da je ljudima dosta cinizma, podsmijeha i lijenosti, žele nekog tko je spreman raditi, tko je civiliziran i normalan, a danas je to postao uspjeh postići u politici- kazala je.
Ivana Kekin očekuje ulazak u drugi krug, jer su je, kaže, građani prepoznali kao svoj glas i kao nekoga tko se neustrašivo suprotstavlja HDZ-u, ali argumentima, a ne uvredama. Osjeća da joj podrška iznimno raste, vidi to i kroz broj ljudi koji joj se javlja za volontiranje, kroz porast malih donacija kojih je dosad već tisuću.
-Građani su me prepoznali kao svoj glas, prilaze mi i govore što misle o premijeru Andreju Plenkoviću, o HDZ-u, o aferama, prepoznali su me kao nekog tko se neustrašivo, oči u oči, suprotstavlja HDZ-u i Plenkoviću i to argumentima, a ne uvredama. To ću nastaviti raditi i kao predsjednica nove generacije– poručila je Kekin.
A Mostov Miro Bulj startao je oštro. Đonom na migrante. „Veleizdajnici su dozvolili migrantima da uđu u Hrvatsku”, ali kad on postane predsjednik, svi migranti će biti deportirani, jer to je hrvatski nacionalni interes, a Bulj u svom fokusu ima samo hrvatske nacionalne interese.
– Borit ću se protiv ilegalnih migranata i zamjene stanovništva. Hrvatska vojska treba biti na hrvatskoj granici– poručio je iz Sinja.
Uz ovih pet potencijalnih kandidata kojima ankete daju određene šanse, u izbornu utrku bi htjelo njih još nekoliko- od Branke Lozo, preko Mislava Kolakušića i Dražena Keleminca do Tomislava Jonjića. No, da bi bili u igri treba im bar 10 tisuća potpisa. A to neće biti lako…
