U današnjoj kolumni predstavljamo udrugu iz Virovitice – „Budi mi prijatelj“, a predstavlja je tko drugi nego sama njezina predsjednica Mateja Ivšić:
Mi smo udruga roditelja i skrbnika djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Budi mi prijatelj iz Virovitice.
Osnovali smo se na inicijativu nas roditelja djece s teškoćama u razvoju a poticaj i podloga za ovu udrugu se stvorila u našem Centru za odgoj obrazovanje i rehabilitaciju (Coor) Virovitica, gdje smo mi roditelji bili uključeni u jedan ciklus radionica Rastimo zajedno plus,gdje smo imali priliku puno toga naučiti.Pri završetku radionica odlučili smo da želimo ostati na okupu i nastaviti druženje,da jedni drugima pomažemo u teškim situacijama, stoga smo dobili potporu ravnateljice i cijelog stručnog osoblja Coor-a.
Danas je udruga aktivna godinu i pol dana. Ja sam u ulozi predsjednice od osnivačke skupštine kada sam i izabrana za predsjednicu.
Danas udruga broji 30-tak članova. Veliki dio članova (oko 25) smo mi roditelji a dio članova čine naši takozvani „članovi prijatelji” (logopedi i edukacijski rehabilitatori iz coor-a) koji nam daju veliku potporu.
Kao mlada udruga nemamo neke posebne projekte za izdvojiti ali bi svakako izdvojila suradnju s prijateljskom udrugom iz Đurđevca „Mali princ”. Oni su nas u samim početcima jako lijepo ugostili i ponudili nam nesebičnu pomoć tako da danas u suradnji s udrugom Mali Princ koja pruža uslugu osobne asistencije, trenutno naša dva korisnika imaju mogućnost koristiti tu uslugu i uza se imaju osobnog asistenta, koji im je od velike važnosti u životu.
Ova udruga nije posebno različita od drugih, vjerujem da sve ovakve i slične udruge humanitarnog karaktera samo žele raditi i pomagati najranjivijem društvu a to su naša djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.
Što je potrebno da bi bio član udruge? Samo volja i potpisana pristupnica.
Što mislim o zakonu o inkluzivnom dodatku? Potrebe naše djece i osoba s invaliditetom su puno veće nego ono što država misli da jesu i što nam daju, ali pozitivna stvar je to što se ipak nešto dešava i pomiče se prema boljem, svakako ima tu još prostora za napredovati.
Što se tiče osobne asistencije, veliki je problem što imamo manjak osobnih asistenata. Mislim da bi država također trebala razmišljati u pravcu kako povećati broj osobnih asistenata te bi tako i usluga kao usluga bolje funkcionirala. Uloga osobnog asistenta je jako izazovna i zahtjevna, stoga bi osobni asistenti također trebali na bilo koji način dobiti veću potporu države.
Kada razgovaram s roditeljima djece s teškoćama u razvoju mislim da imamo jako dobru komunikaciju, jer i sama sam jedna od njih i sve što oni prolaze prolazim i ja skupa s njima.
Najčešće su to razgovori o dugim listama čekanja na terapije s kojima se borimo jer imamo i manjak logopeda, psihologa, rehabilitatora, senzornih terapeuta i sličnih stručnjaka…..razgovaramo i razmišljamo na koji bi još način mogli popraviti kvalitetu života naše djece kako ih učiniti ravnopravnima u današnjem društvu, povećati inkluziju, sve su to naše teme.
Udruga pomaže svojim roditeljima tako što smo si zadali neke ciljeve i jako se trudimo da ih ispunjavamo. Neki od ciljeva udruge su:
Poticanje djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji na aktivno sudjelovanje u društvu, unapređenje znanja i vještina djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji za kvalitetan život u zajednici, uspostavljanje i održavanje suradnje s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom, stručnim osobama, institucijama i udrugama u zemlji i inozemstvu. Pomaganje članovima u ostvarivanju svih prava – moralnih, ljudskih, materijalno-financijskih, obiteljskih i pravnih. Organiziranje programa za djecu s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u suradnji sa stručnjacima.
Moja poruka za osobe koje imaju neki zdravstveni problem, teškoću ili invaliditet je ta da koliko gad bilo teško, kada padnu pod nekim teretom, moraju ustati i ići dalje, neka nam Isus bude primjer i On je padao pod svojim teretom ali je svaki put ustao i nastavio nositi svoj teret tako i mi moramo ustati i ići dalje.
