Grad Šibenik je od 2017. do danas uplatio 2.138.884 kuna i 27 lipa Fondu za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša, službeno je potvrđeno iz tog državnog tijela. Taj je iznos plaćen na račun neuspjeha u odvojenom prikupljanju i odlaganju komunalnog otpada.
Pišu: Maja Šintić i Snježana Klarić
Govorimo o tzv. poticajnoj naknadi za odlaganje komunalnog otpada koja je sve, samo ne nagrada, jer je plaćaju upravo oni koji nisu uspjeli smanjiti količine otpada u odnosu na nacionalne strateške orijentacije. Grad Šibenik je u tom slučaju tek na 16 posto, a Ante Nakić, pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika, kaže: – Tu ćemo naknadu plaćati dok ne dođemo do traženog postotka. Prema posljednjem izvješću Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja tih nas 16 posto smješta na začelje ukupne ljestvice poretka među gradovima u Hrvatskoj, uz bok Splitu, iza Pule, Rijeke, Zagreba, Slavonskog Broda, Varaždina i Osijeka. Kada se gore spomenutom iznosu od oko dva milijuna kuna pribroje iznose koji su uloženi u podzemne spremnike, kartični sustav, uplaćene naknade za zbrinjavanja posebnih vrsta otpada, novac za izgradnju sustava za gospodarenje otpadom, nameće se zaključak kako je šibenski sustav skup, ali ne i uspješan usprkos samohvali predstavnika gradske vlasti u javnim istupima.
“Sjajna šibenska priča”
Iako se često može čuti da je sustav prikupljanja i odlaganja otpada u Šibeniku nešto poput sjajne šibenske priče koja bi mogla biti uzor drugima, to baš i nije tako. Tomu svjedoči nekoliko činjenica. Prva – pet godina plaćanja poticajne naknade i tek smo na 16 posto. Naknadu ćemo nastaviti plaćati kao da ju plaćamo ‘kikirikijem’. Projekcija je, kazao nam je šef šibenskih komunalaca Ante Nakić, da ćemo iduće godine ostvariti i do 30 posto odvojenog otpada, a i upitna mu je naknada Fonda koju jedinice lokalne samouprave plaćaju jer ne gospodare otpadom. Poticajnu naknadu mogli bismo smatrati i pandanom varijabilnog dijela cijene usluge odvoza otpada, ali ju Grad nije naplatio kroz uslugu građanima/kama, već je uplaćuje direktno iz proračuna.
Načelno, građanima se može povisiti cijena varijabilnog dijela (dijela komunalnog otpada koji se plaća po težini) kao kompenzacija za naplatu ove naknade.
Načelno, grad je pokušao osigurati uvjete za odvojeno prikupljanje otpada, ali bezuspješno. Račun postoji, ali tko ga plaća – građani iz džepa ili građani iz prireza?
Foto: TRIS/A.Tešić
Jedan dio ‘sjajne priče’ čini i CGO Bikarac, nekoć deponij kao bilo koji drugi, danas – Centar za gospodarenje otpadom Šibensko – kninske županije.
U prvoj fazi projekta sanirano je prethodno odlagalište te je izgrađeno novo odlagalište, a u drugoj fazi, koja vrijedi oko 196 milijuna kuna, od čega se 65 posto iznosa sufinancira sredstvima EU dok su ostatak sufinancirali nacionalni izvori i Grad Šibenik, izgrađeno je mehaničko -biološko postrojenje s ciljem maksimiziranja korisnog otpada iz ukupnog komunalnog otpada koji prije ulaska u postrojenje mora biti odvojen. Ugovor za ovu drugu fazu projekta potpisan je 2019., a 21.prosinca 2021. bikarčevo MBO postrojenje počelo je s probnim radom koji još uvijek traje.
Na tribini koju je udruga TRIS organizirala 12. rujna ove godine od predstavnika Bikarca čulo se kako se do stavljanja CGO Bikarac u puni pogon šibenski otpad i dalje odlaže na postojeću plohu, a predviđeni kapacitet Bikarca za prihvat biootpada, izgleda, bit će nedovoljan za ukupne potrebe i količine koje će pristizati. U međuvremenu, javnost doznaje da će Bikarac zbog prelaska na drugu fazu, povećati cijene svojih usluga komunalnim poduzećima diljem Šibensko – kninske županije. Posljedica – povećanje cijena odvoza komunalnog otpada.
Odustajanje od zajedničkih podzemnih spremnika
Zeleni grad, komunalna tvrtka za prikupljanje i odlaganje otpada grada Šibenika već duže vrijeme ulaže novac u izgradnju podzemnih zajedničkih spremnika za čiju je nabavu svake godine, prema podacima iz poslovnih planova javne nabave, predviđen iznos od milijun kuna. Zatim, ulaže novac za prikupljanje komunalnog otpada i u zelene otoke u kojima bi se prikupljao odvojeni iskoristivi otpad. Na godišnjoj razini javnom nabavom nabavljaju se i usluge zbrinjavanja otpada od plastike, drva i tekstilnog otpada. Tako je planirana potrošnja za zbrinjavanje otpada od plastike rasla unatrag nekoliko godina te ove godine iznosi 180 tisuća kuna, dok trošak zbrinjavanja tekstila iznosi 90 tisuća kuna.
Podzemni spremnici s ugrađenim kartičnim čitačima trebali su služiti za individualiziranu (op.a. varijabilnu) naplatu otpada po količini – platiš koliko baciš, što je namjera i orijentacija Zakonodavca. Prvo su uvedeni u centru Šibenika, da bi se postupno širili i u druge četvrti. Međutim, nedugo potom kreću problemi. Od preuzimanja kartica od strane korisnika do upornog odbijanja dijela korisnika da se prilagode novom sustavu odlaganja otpada, iako je novi sustav orijentiran na zadovoljavanje potrebe samog korisnika te doprinosi smanjenju ukupne količine odloženog otpada.
Grad Šibenik i tvrtka Zeleni grad do daljnjeg odustaju od započetog sustava i otključavaju podzemne spremnike u što su prethodno uloženi višemilijunski iznosi. Glavni i odgovorni za osmišljavanje i provedbu sustava prikupljanja otpada tvrde da će sustav ponovno aktivirati kad se postave svi planirani podzemni spremnici diljem Šibenika. Ostaje upitno kako promijeniti otpor i svijest građana o odlaganju, razvrstavanju i uopće održivom razvoju zajednice, u izostanku smislenih edukativnih aktivnosti.
Na prethodno spomenutoj tribini o odlaganju otpada koju je organizirala udruga TRIS od predstavnice Zelenog grada čulo se kako ne postoji strategija unutar tvrtke koja bi prevenirala još jedan nepovoljan ishod nakon dodatno uloženih sredstava.
Još se ne znaju nove cijene usluga
Dva mjeseca do kraja godine, Šibenik još uvijek nema novi cjenik usluga gradske tvrtke Zeleni grad d.o.o.. Pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, Ante Nakić, govori nam da o tome komuniciraju s predstavnicima Zelenog grada, ali još uvijek ne znaju koje će cijene biti – ni fiksna, ni varijabilna. Sve ovisi o tome koliko će Bikarac podignuti svoje cijene, te što će biti s cijenama energenata, ukratko nam obrazlaže pročelnik Nakić. Odluku im otežava to što više neće biti kante od 80 litara nego ostaju one od 120 i 240 litara za koje moraju odrediti identičnu cijenu. Varijabilna će ovisiti o samom korisniku, njegovom odvajanju otpada i naposljetku broju potrebnih pražnjenja spomenutih kanti. No Problem im stvara i novi Zakon o gospodarenju koji donosi niz novih normi, kaže nam Nakić.
Foto: TRIS/A.Tešić
Ne znaju ni kamo bi sa reciklažnim dvorištima kojih bi na području grada Šibenika trebalo biti barem tri, a ne samo jedno, koliko ih zapravo imamo. I to jedno nije osobito dostupno većini građana, smješteno na Bikarcu, 15 kilometara od grada. Druge dvije lokacije nisu određene. Neslužbeno doznajemo, bilo je prijedloga da se jedno reciklažno dvorište postavi u Njivicama, drugo u Ražinama. Zasad ništa. Čekamo i početak prikupljanja biotpada. Od pročelnika Nakića doznajemo da se radi na osmišljavanju pilot projekta za jednu gradsku četvrt. Kada vidimo kako to funkcionira u toj četvrti, znat će se je li pronađen model ili ne. Jasno, još nije poznato koja bi to gradska četvrt bila, niti kada bi se s prikupljanjem biootpada počelo.
Sjajna šibenska priča zaista postoji. Ima sjajne okvire i sve preduvjete za uspjeh, ali izvedba? Bismo li primjer Grada Šibenika gledali u udžbenicima održivog razvoja, izvješćima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ili na pamfletima i objavama eko-aktivista? Niti pod povećalom. Što to znači za građane? Novac građana troši se na naknade za loše gospodarenje otpadom, umjesto na rast i razvoj zajednice. Oko dva milijuna kuna koštao je famozni vodeni sat na Poljani, sa dva milijuna kuna poticajne naknade moglo se izjednačiti sufinanciranje gradskih, privatnih i vjerskih dječjih vrtića, pokriti cijeli iznos pokaznih autobusnih karti umirovljenicima i ostalim zaboravljenim skupinama društva lokalne zajednice. No…
Prateći proračunsku potrošnju, pratimo sami sebe. Jer proračun – to smo mi, građani.
