Teško da je Hrvatska ikad imala skandaloznijeg i nekompetentnijeg ministra obrane od Marija Banožića ( 43 ). Ni znanja, ni lucidnosti, ni političkog erosa, nekmoli autoriteta ovaj Plenkovićev odabranik nema. Zapravo je hodajuća tempirana bomba, jer, nikad ne znate kakvim će potezom, sasvim nedostojnim ministarskog ranga, iznenaditi i kompromitirati Vladu i državu. Sebe više ne može. Vrijeme je da ode. Ako ne zna što mu se u resoru događa, od dronova, preko ruskih trgovaca u ZTC-u do mehaničara ZTC-a koji u fušu rade u inozemstvu dok hrvatski kanaderi uoči požarne sezone čekaju na remont, što Banožić radi u Ministarstvu obrane? Možda treba još nekog “baću” zbrinuti pa će sam otići…
Dronovi nisko lete…
Do danas se ne zna ništa o dronu koji je pao na zagrebački Jarun, kamoli o dronovima koji su uočeni iznad Knina, zataškan je i kaos s remontom protupožarnih aviona koji su ostali prizemljeni dok su naši mehaničari zarađivali u inozemstvu vodeći se kao da su na bolovanju, a za što ministar suvislog objašnjenja nije dao. O sastanku ruskih trgovaca oružjem u Zrakoplovno-tehničkom centru u Zagrebu, usred rata u Ukrajini i snakcija Rusiji, pojma nije imao, u Ratnu školu namijenjenu djelatnim vojnim časnicima i državnim službenicima ugurao je svog stranačkog prijatelja i saborskog zastupnika, ergo dužnosnika, Antu Bačića Baću, a evo nas uvjerava i kako ćemo zaštititi naše nebo nabavom francuskih protuzračnih sustava, nakon što je upravo potpisan sporazum između 14 zemalja Europske unije o zajedničkoj protuzračnoj obrani, među kojima su i Slovenija i Mađarska, ali ne i Hrvatska…
Mario Banožić je krajnje potkapacitiran za funkciju koju obnaša, ali je tipičan primjerak vlastohlepnog i koristoljubivog HDZ-ovca koji svaku političku poziciju koristi ponajprije da namiri sebe i “svoje”, a državni poslovi i interesi mogu pričekati. To ga vjerojatno u HDZ-u i nominira kao vječnog kandidata za ministarske dužnosti, jer to je standardni profil autentičnog HDZ-ovca. A da je Hrvatska kojim slučajem artikulirana, uređena država vladavine prava, Banožić ne bi dalje od rodnih Vinkovaca ni maknuo. Bio bi eventualno tek anonimni predsjednik ŽO HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije, sretan da je dosegao tako visok rang u stranačkoj hijerarhiji.
Ovako, sa “zna se” iskaznicom i kadrovskim nefunkcionalnim, nekritičkim premijerom kojemu su radari za kadrove davno otkazali, bez problema se domogao najprije resora državne imovine, a potom i obrane. Ovaj prvi, Ministarstvo državne imovine, trenutno je zlorabio kako bi sebi priskrbio stan od 92 četvorna metra, iako ga po zakonu ne pripada jer njegova obitelj i dalje živi u Vinkovcima. Ali, ni to nije bilo ministru dosta, pa je o trošku države kompletno adaptirao i dodatno opremio svoje novo zagrebačko gnijezdo koje je brižno savio, i na to bez imalo krzmanja, ne daj bože moralnih dvojbi, potrošio 360 tisuća kuna. Naposljetku je završio pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa koje ga je zbog prevelikog, nepripadajućeg stana, kaznilo zbog sukoba interesa sa 7 tisuća kuna kazne.
HDZ-ov dr.sc.
Manje-više sve već znamo o ministru Banožiću, pače doktoru ekonomskih znanosti ( titulu je stekao na osječkom Ekonomskom fakultetu ) koji je nostalgično zadržao razinu provincijskog ekonomiste čije znanje i probitačnost počivaju isključivo na legitimaciji HDZ-a. I dosta nam ga je. Ne zbog stranke koja je per se problematična jer proizvodi krimogene tipove kao na tekućoj traci, nego zbog njegovih skromnih intelektualnih mogućnosti koje su posve nerazmjerne njegovoj aroganciji i bahatluku. Da ne govorimo o ambicijama…
Neovisno o tome što o njemu misli predsjednik Republike, nota bene vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, jer Milanović je razvio posebnu disciplinu koja se naziva “lupanje po Banožića vreći”, ali, treba se doista upitati kako je moguće da ministar obrane ne razgovara s načelnikom Glavnog stožera OS RH. Gdje toga ima, kako se to može dogoditi, i još gore – tolerirati?
Zbog rata između Plenkovića i Milanovića, koji su očito naumili voditi “do istrebljenja” ( do kraja mandata ), ovaj prizemni poltron kojemu je važnije dodvoriti se šefu stranke i Vlade negoli braniti čast i dostojanstvo oružanih snaga, prekinuo je svaku komunikaciju s načelnikom Robertom Hranjom i koristi svaku priliku zakinuti sve pripadnike OS koji su u službi Predsjednika, pa im uporno odbija isplatiti dnevnice zarađene uz šefa države. Otkud mu pravo da novcem poreznih obveznika disponira kao vlastitim kućnim budžetom, kojega za kaznu uskraćuje neposlušnoj djeci?!
Banožić se nije nimalo ustručavao ni povući “pionirski potez” pa u Ratnu školu “Ban Josip Jelačić” po prvi put uključiti jednog dužnosnika, HDZ-ovog saborskog zastupnika Antu Bačića Baću, i mirno svekoliku javnost uvjeravati kako time nije prekršen nijedan zakon. Zar?
Banožićev “diskrecijski Baćo”
Predjednik Milanović, međutim, tvrdi da je ministar prekršio Zakon o služni u Oružanim snagama RH jer je njime precizno definirano da Ratnu školu mogu pohađati samo djelatni vojni časnici ( brigadiri/ kapetani bojnog broda i pukovnici/kapetani fregate) i državni službenici koji su u državnoj službi proveli najmanje deset godina. Što od toga ispunjava zastupnik Bačić? Ništa!
— Riječ je o jednoj praksi koja se događala posljednjih desetak godina. Bilo je više od 80 slučajeva koji su po modelu diskrecijske odluke ministra, na prijedlog čelnika, odabrani kandidati. Nema nigdje u zakonu da ne smije biti zastupnik ni dužnosnik. Nije do tada bio ni jedan, ali je bilo riječi o vatrogascima i slično – rekao je Banožić, koji evidentno ne zna ili ne razumije koja je funkcija i smisao Ratne škole. On je svoju volju proveo, premijer mu to nije zamjerio, u njegovom postupku nije našao ništa problematično, pa kad šef države poručuje da će Baći zabraniti pristup Ratnoj školi, ministar gnjevno primjećuje kako je to demonstracija sile potpuno neprimjerena demokratskim sustavima.
No, što je zloupotrebom svoga diskrecijskog prava da baš Bačića uvrsti među polaznike Ratne škole, učinio ministar Banožić do li demonstrirao silu pozicije na koju je dospio po stranačkim, a ne stručnim kriterijima? Za kakvu to dužnost ministar priprema svoga kolegu zastupnika, kakve planove njih dvojica kuju, kada Bane misli da Baći kao dužnosniku Ratna škola može biti od koristi? Možda se sprema za budućeg ravnatelja?
Konačno, nije li doista zastupnik Bačić, ponosni polaznik Ratne škole, prvi dužnosnik u 24 godine njezinog rada, i u sukobu interesa jer je, osim što je dužnosnik i član saborskog Odbora za obranu i nacionalnu sigurnost koji ima funkciju nadzora ministrovog rada?
I kako vele s Pantovčaka, umjesto da je hrvatskom vojniku omogućio ratno školovanje i stjecanje dodatnih znanja, ministar obrane je HDZ-ovog političara nezakonito zbrinuo u vojnu instituciju na trošak države.
Ruski trgovci oružjem u ZTC-u
Sjćamo se i storije s francuskim Rafalima, koji su u trenutku potpisivanja ugovora dobili novu, znatno veću cijenu u odnosu na onu koja je prethodno bila dogovorena, jer uz inferiornog hrvatskog ministra Francuzi su nas mogli i opakije preveslati. Valjda u znak zahvalnosti, neke vrste poslovne lojalnosti, Banožić sada najavljuje kako će nam opet Francuzi osigurati naše nebo svojim protuzračnim sustavima. Da je na njegovom mjestu bio kredibilni stručnjak od formata vjerojatno bi poduzeo sve kako bi i Hrvatska, baš poput naših susjeda Slovenaca, bila u zajedničkoj EU protuzračnoj obrani definiranoj posebnim sporazumom. Od Banožića tomu se nismo mogli ni nadati…
U sezonu smo ušli a da postojeći kanaderi ( 4 ) i air traktori ( 3 ) nisu bili remontirani, dakle, potpuno nespremni, a da je situacija alarmantna, čak i po priznanju samog Banožića koji se pravdao kako Ministarstvo obrane ima ugovorni odnos sa ZTC-om ( “mi ne sudjelujemo u radu tijela društava, samo možemo razgovarati s društvima”), počeli su shvaćati (!!! ) u ožujku, pa su obavljeni razgovori s Upravom ZTC-a i održani zajednički kolegiji jer su, kaže, bili svjesni da je sezona pred vratima i da se ‘ne smijemo dovesti u situaciju da se nešto dogodi hrvatskim građanima’. A dogodilo se upravo to, hrvatski građani, njihove kuće i njihova imovina bili su ogroženi vatrom jer nije bilo dovoljno kanadera ( Šibenik, Vodice, Zaton, Raslina )…
Pa taj, navodno, nije znao ni za sastanak ruskih trgovaca oružjem u sjedištu ZTC-a, radi čega ravnatelja Zrakoplovno-tehničkog centra Zdravka Klanca čeka brza “egzekucija”, kako bi se o tom slučaju što prije prestalo govoriti u javnom prostoru i koliko je moguće provela kontrola štete. Ali, ako su obavještajne službe ( prije svega SOA ) znale za dolazak predstavnika ruskih tvrtki i o tome izvijestile koga su trebale, kako to da ministar obrane ništa nije znao? Ili premijer?! Ma dajte, molim vas…
Šteta
Potpuno je iracionalno tvrditi da o tome nisu pojma imali ni premijer ni ministar, jer kad bi bilo tako onda bi to značilo da je ova država šuplja poput ementalera. Doduše jest, ali smo vjerovali da bar taj segment obrane baštinimo iz nekih boljih vremena, pa da je eventualno stabilniji i pouzdaniji…
Mario Banožić nikad po svojim objektivnim kapacitetima nije smio ni biti imenovan ministrom, a otkako je voljom Velikog vođe to postao gdje god je došao ( od državne imovine do obrane ) nizao je samo gafove i kompromitirao ministarske pozicije s kojih je nastupao. To je naprosto štetan čovjek, nekoristan, nekredibilan, bez prijeko potrebnog dužnosničkog integriteta i bon –tona. Kriva osoba na iznimno osjetljivom i važnom mjestu koja je diskreditirala i sebe i resor koji vodi, do mjere da javnost u Hrvatskoj MORH percipira više kao poligon za prepucavanje s Pantovčakom i Zoranom Milanovićem negoli kao ključni resor u državi.
Neshvatljivo je da šef Vlade Andrej Plenković ustrajava na jednom takvom promašenom kadru koji mu može samo donijeti probleme. Čime je Mario Banožić zadužio premijera, što je to dobro kao ministar učinio a da bi mu se svi njegovi propusti i generalna nesposobnost tolerirali i dalje?
Banožić, rekoh, nikad nije smio biti imenovan ministrom, a kad već jest, kada se Plenković već upustio u taj posao visokog rizika, zar se dosad nije uvjerio koliko je pogriješio i kakvu je štetu tim kadrovskim eksperimentom učinio i sebi i Vladi. Hrvatskoj se više i ne može štetiti, cijela je država, naime, velika šteta!
