Bivši ravnatelj Fonda za obnovu i bivši član Nadzornog odbora Ine, Damir Vanđelić progovorio je otvoreno za 
Inu ima smisla otkupiti, tvrdi, riječ je o kompaniji koja je vrijedna 5,2 milijarde eura, i greška je, smatra Vanđelić,” fokusirati se samo na cijenu jer s Mađarima imamo puno tema, cijena nije jedini faktor za pregovore”.
I dalje je isplativo otkupiti Inu…
Vanđelić ističe da je u razdoblju kad je bio član NO Ine zajedno s Davorom Šternom i Gordanom Sekulić, sudjelovao u pregovorima s MOL-om, ali sada nisu bili uključeni. Zato su nakon godinu i pol dana od vladine najave otkupa, kad su vidjeli da se ništa ne događa, organizirali skupinu od 10-15 relevantnih ljudi koji se bave ekonomijom i energetikom, i pokušali dati svoj prijedlog otkupa o čemu su obavijestili ministra Čorića, i početkom 2019. mu dostavili svoj prijedlog, s namjerom da pomognu. Prije svega su pokušali odgovoriti na pitanje je li isplativo kupiti Inu, te zaključili da je s oba aspekta, ekonomskog i geostrateškog, isplativo, jer ćemo, kaže Vanđelić, do 2035. ovisiti o fosilnim gorivima i treba preživjeti sljedećih 20-30 godina.
U geostrateškom smislu vidimo i sada kakav manevarski prostor ima RH u smislu davanja naloga o povećanoj proizvodnji plina ili zabrani izvoza plina, ili korekciji cijena plina. Opstrukcije koje se sada događaju, kazao je Vanđelić, događaju se zbog smanjene isporuke plina, a cijene koje imamo nezabilježene su zadnjih 30 godina.
Činjenica je da je Ina smanjila svoje rezerve nafte i plina s 270 milijuna barela na otprilike 70 barela. Nije se ulagalo u istraživanje i razvoj. a sve je to rezultiralo time da smo u 2019. imali 34 posto zadovoljenje vlastitih potreba plinom, a 2008. smo bili na 73 posto, 1978. na 100 posto potreba! Danas na svega 30-ak posto…
RH i mirovinski fondovi u Ini imaju više nego MOL, a Ina i Mol na tržištu vrijede isto. Manji dio dionica, prema kaznenoj prijavi Ante Samodola, oko 2 posto, stečen je na nezakonit način od strane povezanih osoba. Ako je Hrvatska na 49,18, a MOL na 49,08 posto, postoji mali ali, smatra Vanđelić, iznimno važan dio dionica. I ako imamo pravomoćnu presudu koja kaže da je međudržavni ugovor rezultat kaznenog djela– podmićivanja- pravo je pitanje je li on ništetan i treba li ga poništiti na Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao što je svojedobno govorio Hanžeković za slučaj da presuda Sanaderu bude pravomoćna.
Hrvatskim članovima Uprave bilo je zabranjeno dolaziti na NO ( ?! )
-Na samom početku imali smo situacije u kojima je članovima Uprave izabranima od strane RH bilo zabranjeno da dolaze na sastanke NO-a. Mi smo reagirali, ja sam pisao bijesna pisma. Ti sastanci trajali su 10-11 sati. Nakon takvih incidenata, da ne bi bilo preglasavanja koje funkcionira na temelju međudioničkih ugovora gdje imate tri člana uprave jedne strane i tri člana druge, MOL-ov predsjednik ima dva glasa u tom slučaju- ispričao je za N1 Vanđelić.
Smatra da je za Inu nije dobro da sirovu naftu izvozi u Mađarsku, najbolje je da vlastitu naftu prerađuje u Rijeci, a za to je potreban reverzibilni tok od Siska prema rafineriji za koji Ministarstvo graditeljstva , iako je tehnički izveden, nije u deset godina izdalo uporabnu dozvolu. Ali, zaključuje Vanđelić, to je odluka države.
Ne može reći komu su u zadnjih deset godina išle na ruku sve hrvatske vlade, Ini ili MOL-u, ali nesporno je, smatra, da je za Inu najbolje da prerađuje vlastitu naftu.
-Ne mogu govoriti o zatvorenim sastancima, pozivam vas da razmišljate. Da li je to dobro za Inu? Nije. Da li je dobro da JANAF nije dobio uporabnu dozvolu za reverzibnilni tok? Nije. Zašto nije? Osobno sam urgirao od ministra do JANAF-a da se o tome razgovara, Uprava je razgovarala, ali to se nije dogodilo. To je politička odluka Vlade koja je sad i Vlade koja je bila prije. Ne možete sve te sudionike povezati bez da imate politički kišobran- veli Vanđelić.
Donosile su se odluke koje nisu bile u najboljem interesu Ine!
A kad je već tako, jesu li Milanovićeva i Plenkovićeva vlada oštetile Inu pogodujući MOL-u?
-Donosile su takve odluke koje, kad ih danas pogledate, zaista nisu baš u najboljem interesu Ine, a Ina je hrvatska kompanija u kojoj RH ima 44 posto, plus mirovinci – 49,18 posto– odgovara bivši član NO Ine.
Unatoč svemu uvjeren je da Inu trebamo i možemo otkupiti od MOL-a. O koliko važnoj kompaniji se radi, rekao je, govori činjenica da dva bivša zaposlenika obavještajnih službi negdje u Njemačkoj leže u zatvoru zbog optužbe za ubojstvo jednog od direktora Ine. A u mandatu premijera Oreškovića, kada je u Saboru bilo glasovanje o njegovoj smjeni, on je kazao da ga smjenjuju zbog Ine i SOA-e.
Otkako je najavljen otkup Ine godinama se nije angažirao konzultant kojeg je trebalo uzeti. U međuvremenu se promijenio Zakon o energiji, zatim i Zakon o privatizaicji Ine, MOL se ni protiv čega nije bunio, a vrijednost Ine se uništavala, kao i zbog obveze smanjivanja CO2 emisije i dodavanja aditiva u gorivo. No, vlada donosi uredbu i oprašta naplatu kazni zbog nedodavanja aditiva, a to je teško 400 milijuna kuna.
-Ako kupujete Inu, zašto ne naplatiti tih par stotina milijuna kuna? Takvu odluku mi smo pročitali u novinama. Imali ste situaciju za vrijeme Slavka Linića koji je napravio porezni nadzor u Ini i počeo naplaćivati tzv. porez na potrošnju. Mi smo to ukinuli i podigli koliko Ina vrijedi…- naveo je bivši član No Ine koji tvrdi da su oni radili u interesu domaće kompanije ( imali su hrabrosti i svjedočiti protiv Sanadera ), a danas više takvih ljudi nema…
Puno toga treba raščistiti kad je odnos Vlade prema Ini u pitanju, a vrlo teško mu je, priznaje, reći što je političkog karaktera, a što nije, jer živimo u zemlji u kojoj je sve politika. Ovo je vrijeme kukavica, kaže, i ljudi koji su izgubili moralni kompas, sve su vrijednosti uništene, pa je danas, zaključuje, kod nas normalno piti kavu s ljudima s kaznenim prijavama, da ne kaže- kriminalcima.
