Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković svoj posao shvaća i obavlja krajnje činovnički. Dokazala je to u slučaju nezakonitog odlaganja opasnog i neopasnog otpada u Gospiću, a kako je recentno otkriveno i u Ličkom Osiku. Iako se radi o toksičnom, medicinskom otpadu koji je trebao biti uklonjen iz silosa gospićkog PPK „Velebit” i oko njih, kao i s gradskog deponija Rakitovac, umjesto što je zatrpan zemljom, jer je važno da se ne vidi pa makar i da truje stanovništvo, do danas ni grama otpada nije s ovih lokacija odvezeno. Godinu i pol otpad stoji na istom mjestu, de facto potpuno nezaštićen od širenja, prodiranja u krško tlo i podzemne vodotoke. Sramota je to za Vladu i njezinu „okolišnu” ministricu koja se očigledno ne bavi zaštitom okoliša i zdravlja građana nego isključivo zaštitom Vlade od kritika i odgovornosti. Pa umjesto da problem rješava, ministrica ga minimizira, a građanima koji žive u strahu za zdravlje svoje djece i vlastito, spočitava što Vladi određuju rok za odgovore na njihova pitanja. “Nije način da državna administracija odgovara na nečija pitanja s rokom od 15 dana?!”, poručila je Gospićanima preko HRT-a…
Deseci tisuća tona tko zna kakvog otpada u Gospiću (foto TRIS/G. Šimac)
Ma je li to moguće? Koji način komunikacije je primjeren s ovako indolentnom i neodgovornom administracijom koja godinu i pol dana ništa konkretno nije poduzela da se opasni otpad ukloni iz Gospića?!
Milinović zatražio hitno očitovanje o Ličkom Osiku
Nakon otkrića nove lokacije, one u Ličkom Osiku, na kojoj je deponiran otpad, čini se, istog sastava kao i u gospićkim silosima, gradonačelnik Gospića Drako Milinović od nadležnih državnih institucija je zatražio hitno očitovanje o dosadašnjim postupanjima i daljnjim potezima nadležnih institucija.
U priopćenju koje je Grad objavio tim povodom ističe se da je Grad Gospić, dočim se saznalo za novu lokaciju s otpadom, uputio komunalnog redara u nadzor na mjestu bivšeg proizvodnog pogona, koji je potom o utvrđenim činjenicama izvijestio Državni inspektorat. Komunalni redar je utvrdio, navodi se u priopćenju, da vlasnik nije zatečen na lokaciji te je s njim korespodencija izvršena telefonskim putem i elektroničkom poštom. Vlasnik je naveo da je lokaciju prodao 2. srpnja 2026. godine te da u skladu s kupoprodajnim ugovorom ima obvezu lokaciju očistiti.
I što sad? Je li to sve?
Državni inspektorat je, kako se spominje u priopćenju, na spornoj lokaciji postupao i prije više od godinu dana, stoga je Grad Gospić o tom postupanju zatražio službeno očitovanje o provedenim nadzorima, utvrđenim činjenicama i poduzetim mjerama. Na temelju zapisnika o izvršenom nadzoru gradskog komunalnog redara isti je dan naložena i mjera sanacije lokacije i to s rokom za provedbu od 30 dana od izvršenog nadzora– ističe se također u priopćenju.
Ali, što realno treba očekivati? Ništa. Lički Osik samo je nova epizoda slučaja PPK Velebit u Gospiću za koji je, također, zahtijevana hitna sanacija i odvoz opasnog kontaminata, ali do danas se nije poduzelo ništa u tom smislu.
Ministrica komunicira s građanima preko – HTV-a?!
Inicijativa Gospić je naš dom organizirala je i veliki prosvjed „Hodaj za Liku”, obratila se svim nadležnim državnim institucijama, a naposljetku i premijeru Plenkoviću zahtijevajući odgovore na ključna pitanja, s rokom do 15. srpnja. Rok je prošao i opet- ništa! Opasni otpad i dalje prijeti zdravlju Ličana i ugrožava prirodu i vodotokove.
-Pisali smo Vladi i premijeru, čekamo odgovor, ali odgovor je zapravo stigao, samo ne nama. Ministrica Marija Vučković sinoć je o Gospiću govorila u središnjem Dnevniku HRT-a. S građanima se ne razgovara, o građanima se govori u televizijskom terminu. Dobro, poslušali smo- napisali su na svom Facebook profilu iz Inicijative.
– Evo što smo čuli i što na to imamo reći- stoji u nastavku objave:
Ministrica: „Mi smo provodili cijelo vrijeme i analize, time smo dobili na vremenu.”
Ako su se nove analize provodile „cijelo vrijeme” zašto su uz novi natječaj objavljene STARE analize, one za koje se već zna da ne odgovaraju stvarnom sastavu otpada? Gdje su te nove analize? I zašto se prešućuje da čak i u starim, objavljenim analizama olovo, antimon i kadmij daleko premašuju dopuštene razine? Ako su i netočne brojke alarmantne što pokazuju točne? O čemu govore analize koje se i dalje skrivaju?
Ministrica: „Nemamo ni jedan input od onih koji su nadležni za procjenu takvih opasnosti.”
Postavljamo jednostavno pitanje: jeste li taj input uopće TRAŽILI? I od koga točno? Jer „inputi“ postoje!
Predstavnici vrijedne građanske inicijative koja se bori za opstanak, sadašnjost i budućnost Gospića i okolica (foto TRIS/G. Šimac)
USKOK je još u veljači 2025. službeno utvrdio, citiramo: „Zakopan plastični otpad i otpad s opasnim tvarima teško je razgradiv i prilikom razgradnje ispušta toksične čestice koje štete zdravlju ljudi i životinja, a ukoliko takav otpad duže stoji, može doći do daljnjeg onečišćenja okoliša. Skladištenjem mljevenog plastičnog i mješovitog otpada u rastresitom stanju u količinama većim od dopuštenih dovodi do ugrožavanja zdravlja ljudi i šireg okoliša radi fragmenata plastike koje se raznose vjetrom i oborinama. Jednako tako postoji opasnost od požara plastike radi čega se promjene prouzročene takvim onečišćenjem ne mogu otkloniti u duljem razdoblju. Stoga je opisanim onečišćenjem okoliša prouzročena znatna ekološka šteta Republici Hrvatskoj, kao i materijalna šteta u vidu sanacije onečišćenja u zasad neutvrđenom iznosu.“
Državni inspektorat, dopis pučkoj pravobraniteljici,22. kolovoza 2025. (KLASA: 351-01/25-13/76): “U uzorku neobradenog infektivnog otpada nisu utvrdivani dodatni parametri jer se radi o opasnom otpadu cije je sakupljanje i odlaganje podvrgnuto specijalnim zahtjevima radi prevencije infekcije, dok je u uzorku obradenog infektivnog otpada utvrdeno da je prekoracen otopljeni organski ugljik te zbog toga ne zadovoljava uvjete za odlaganje na odlagaliste neopasnog otpada.”
Otpad u Gospiću godinu i pol na +35!
Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom propisuje: zarazni medicinski otpad smije se skladištiti najdulje 15 dana na temperaturi do +8°C, odnosno najdulje osam dana na temperaturi do +15°C u hermetički zatvorenim spremnicima, u zaključanom i natkrivenom skladištu s nepropusnim podom, a jedina dopuštena obrada je spaljivanje ili sterilizacija. U Gospiću taj otpad leži GODINAMA na otvorenom. Ovog ljeta na temperaturama iznad 35°C- upozoravaju iz Inicijative „Gospić je naš dom” i dodaju:
-Ovo nisu “inputi” ,ovo su relevantna tijela i relevantne potvrđene informacije nadležnih tijela. Zavedene, klasificirane i na temelju kojih se uopće i vodi ovaj slučaj.
Ipak, Ministarstvo bira postupke koji traju godinama i tvrdi da nema “inpute od onih koji su nadležni za procjenu takvih opasnosti“ zbog kojih bi mijenjali modalitet nabave.
Zato ćemo službeno zatražiti da nam se dostavi koje je nadležno tijelo „za procjenu takvih opasnosti“ Ministarstvo pitalo postoji li opasnost, kada ga je pitalo i gdje je dokument u kojem „nadležno tijelo za procjenu takvih opasnosti“ državi službeno kaže da opasnosti nema. Ako takav dokument ne postoji, ministrica je javno rekla neistinu.
Ministrica: „Određena onečišćenja postoje, no ona prema rezultatima razgovora koje smo mi imali nisu takva da bismo postupak bitno učinili drukčijim.”
Rezultati “razgovora” ?!
Rezultati RAZGOVORA!?
Objasnimo što je „razgovor” u pravnom sustavu Republike Hrvatske – ništa! Zakon o općem upravnom postupku točno propisuje čime tijela javne vlasti utvrđuju činjenice – ispravama, iskazima svjedoka, nalazima i mišljenjima vještaka, očevidom. „Razgovor” nije dokazno sredstvo, a o svakoj usmenoj radnji u postupku po zakonu se sastavlja zapisnik. Zato pitamo: gdje su zapisnici tih razgovora?
Procjena hoće li se kontaminacija širiti pitanje je toksikologije i hidrogeologije, a za stručna pitanja zakon propisuje nalaz i mišljenje vještaka: dokument s autorom, potpisom, datumom i metodologijom, za koji se odgovara. Ne „rezultat razgovora“ s neimenovanim osobama.
Načelo predostrožnosti, Zakon o zaštiti okoliša i članak 191. Ugovora o funkcioniranju EU, izričito propisuje da nedostatak potpunih podataka ne smije biti razlog za odgodu zaštitnih mjera. Dakle ne „nemamo input, pa ne mijenjamo ništa”, nego – dok nema dokumentiranog stručnog nalaza da opasnosti NEMA, država je dužna postupati kao da je IMA!
Ministrica: „Doći će trenutak kada će biti objavljene i druge analize.”
Zakon ne poznaje „trenutak koji odredi ministrica”. Informacije o okolišu koje se tiču zdravlja ljudi podliježu obvezi proaktivne objave, to nalažu Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o zaštiti okoliša i Aarhuška konvencija. Te analize plaćene su javnim novcem i po zakonu NE MOGU i NE SMIJU biti tajne. Od objave prvog natječaja trebalo je pet mjeseci da se objavi i onaj „dio kojim slobodno raspolažu”, i to tek pod pritiskom građana. A objavljeni nalazi očito nisu ni točni.
Ministrica: „Zamolila bih građane za povjerenje.”
Dijalog je i dalje naš prvi izbor, no ako i ovaj rok koji smo postavili Vladi protekne u šutnji, put do mora vodi kroz Liku. Ovog ljeta kroz naš dom prolazi cijela Hrvatska i pola Europe, a mi ćemo se pobrinuti da svi koji prolaze saznaju pored čega prolaze.
Podjele, etiketiranja, prijetnje…
Kada i kako? Taj input nećemo dati, bit će to rezultat razgovora!
Iz Inicijative je upućen zahtjev za sastankom izravno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, a ako je, kažu, premijer organizaciju sastanka delegirao ministarstvu, protokol naleže da podnositelj zahtjeva o tome bude službeno obaviješten, što se nije dogodilo. Slijedom toga, ministrica ne može biti ta koja će građanima odgovarati, pogotovo ne na ovakav način, poručili su građani Gospića posredstvom svoje građanske inicijative.
U međuvremenu, kako to obično kod nas biva, oni koji su alarmirali javnost na opasnost kojoj su izloženi i na kriminal koji se pred očima države događa, obraćali se nadležnim institucijama, tražili odgovore i zahtijevali transparentnost i urgentnost postupka na uklanjanju otpada, trpjeli su prozivke, etiketiranja pa čak i prijetnje onih kojima nije interes da se 45 tisuća tona opasnog otpada odveze iz Gospića i zbrine na zakonit način i na za to predviđenim lokacijama. Članove Inicijative se želi diskreditirati, zastrašiti, ušutkati kako bi se kriminal zataškao, a kriminalci zaštitili.
Čak i gradonačelnik Gospića Darko Milinović, umjesto da se udruži s građanima u nastojanju da zaštiti grad i Gospićane od trovanja toksičnim otpadom, da kontinuiranim političkim pritiskom natjera institucije da rade svoj posao i dekontaminiraju zagađene lokacije, ulazi u obračun s građanima koje pokušava razjediniti i njihovo zajedništvo razbiti. Smeta im što su preuzeli inicijativu. Ali, učinili su to zato što on nije djelovao…
Kako su nedavno priopćili iz Inicijative „Gospić je naš dom”, „godinu i pol dana od otkrivanja nije uklonjen niti jedan kilogram opasnog otpada. Pojavljivanja pred kamerama na tu temu bilo je, nažalost, više nego konkretnih koraka koje je Grad mogao i morao učiniti. Podsjećamo i da je gradonačelnik na javnoj tribini u Gospiću izjavio da sanacije neće biti bude li ona ovisila o financijskom sudjelovanju Grada ( ???). Snimka postoji i rado ćemo je javnosti staviti na raspolaganje”, poručili su, ne zbog osvete, ne zbog novih podjela, nego radi istine i potrebe da se vidi tko je tko, i tko Gospiću i Gospićanima uistinu želi dobro.
Odgovorne za otpad navodno istražuje Uskok, no otpad je i dalje tu, zagađuje tlo, zrak, nadzemne i podzemne pitke vode
(foto TRIS/G. Šimac)
