Vinko Grgić nije nimalo pjesničko čuđenje u svijetu, pogotovo u ovom komadiću hrvatskog svijeta. Prije će biti da je crnohumorna politička priča. Dva puta ga je Uskok uhićivao i privodio i to zbog sumnje na koruptivna kaznena djela, a on se uvijek iznova vraćao na političku pozornicu s velikom podrškom Novogradiščana kao njihov „heroj, a ne zločinac”. Nevjerojatan je taj izostanak elementarnih političkih kriterija kod naših ljudi koji su spremni uvijek iznova glasati za političare s optužnicama kao u prkos pravosuđu kojemu vjeruju manje negoli suspektnim, proskribiranim političarima.
Široj javnosti nije poznato da je Grgić svoje sugrađane u Novoj Gradiški eventualno nečim posebnim zadužio, naprosto ima bjanko podršku u svom gradu koji očigledno do zakona, prava i pravde malo drži. Ali, kakav je to čovjek, taj bivši SDP-ovac Vinko Grgić, koji po drugi put, s teretom uskočkih sumnji na korupciju, bez imao nelagode izlazi pred građane i traži njihovo povjerenje za novi gradonačelnički mandat? Taj bi se, vjerojatno, i iz zatvora kandidirao, ali ne bi odustao. Pogotovo ne zbog moralnih principa. S tim Grgić nema problema…
Dva puta, ej, dva, ne jednom, morao je napustiti dužnost gradonačelnika zbog uhićenja, jednom je ostavku podnio čak iz zatvora, ali to ni na koji način nije omelo ni njegove političke planove ni njegovu političku karijeru. Trenutno se priprema za prijevremene izbore za gradonačelnika Nove Gradiške koji se održavaju 17. svibnja.
Grgić je ostavku na dužnost gradonačelnika podnio u ožujku zbog uhićenja i boravka u istražnom zatvoru, pod sumnjom za korupciju. No, za njega je to rutinska situacija, jer sve je to već prošao kada je u rujnu 2020. uhapšen ( afera Janaf ), i nije imao puno opcija na raspolaganju, do li podnijeti ostavku. Iz Remetinca. Ali, to je za njega bio tek kratki intermezzo, jer se bez kompleksa, a kamoli moralnih skrupula, ponovo kandidirao na lokalnim izborima 2021. i, jasno, pobijedio kao nezavisni kandidat u prvom krugu. U međuvremenu se razišao s dotadašnjom strankom, SDP-om, čiji je bio i saborski zastupnik.
I na lanjskim izborima ponovo je kao nezavisni kandidat, slavio i osokoljen još jednom pobjedom ponosno zasjeo u gradonačelničku fotelju. Unatoč tome što na leđima, i na savjesti, nosi potvrđenu optužnicu kojom ga sud tereti da je uzeo 100 tisuća kuna mita za pogodovanje u dobivanju poslova u Novoj Gradiški. Sa svom tom prtljagom Grgić ide iz izbora u izbore, i pobjeđuje…
Što to govori o Grgiću, a što o građanima nove Gradiške?
O Grgiću govori sve. Da je riječ o političaru koji se ne zamara moralnim dvojbama, ali ni pitanjem odgovornosti prema građanima koji mu, očigledno, daju bjanko povjerenje, a čini se, zauzvrat ne traže ništa Njegove fraze i floskule o tome kako se kandidira iz „obaveze prema građanima”, jer to njegovi sugrađani od njega traže, plitke su, sračunate na nizak kvocijent inteligencije onih kojima se obraća, neiskrene. Proračunato podilaženje biračkom tijelu. Koje, uzgred rečeno, nimalo ne poštuje. Koristi ih jer mu trebaju, ali o njima ni najmanje ne misli.
– Ljudi mi kažu: Obećao si nam prije godinu dana puno toga. Sad si otišao, moraš se vratiti, moraš završiti – navodno mu govore, i naravno, kao čovjek od riječi, dokazani altruist kojemu je rad za opće dobro uvijek na prvom mjestu, što može nego se kandidirati. I ispuniti obećano.
To je tako jeftin politički govor, k tome, od nekog tko je kao gradonačelnik već dva puta uhićivan, da ozbiljan čovjek ne može ni zamisliti kako se na to zreli ljudi mogu uhvatiti. I glasati za takvog gradonačelnika. Kojega možda u Remetincu čeka „treća sreća”…
Ali, Grgić je optimist ( kako i ne bi bio kod ovakvog pravosuđa! ), ima velika očekivanja, kao i uvijek, smatra da je njegov tim u Gradu puno napravio ali ima „volje, energije i znanja napraviti još više”. Zadovoljan je prikupljanjem potpisa za kandidaturu, navodno je iznenađen tolikom podrškom “dobronamjernih ljudi” koji čekaju u redovima da bi podržali svojim potpisom njegovu kandidaturu (?! ).
–Ne mogu napustiti brod jer mislim da moramo doći do kraja i završiti tu svoju plovidbu – poručio je u kampanji, koju, kako veli, obilježava kontinuitet planiranja. Što su lani započeli, u novom mandatu će nastaviti, iste projekte, istu priču koju su zajedno stvarali. Tek reda radi, malo će se posuti i pepelom, i izgovoriti tipičnu političku floskulu: „Ako mislite da to više nije dobro, povući ću se, zahvaliti svima i otići časno”.
Za takav odlazak, svoje prilike Grgić je propustio. Sad očito može otići samo gubitkom izbora, ili ako ga sud proglasi krivim i vrati u Remetinec. No, dok sud donese pravomoćnu presudu Grgić će se još gradonačelničkih privilegija nauživati…
Dakle, činjenica da se Vinko Grgić s potvrđenom optužnicom Županijskog suda ponovo kandidira za gradonačelnika Nove Gradiške, neovisno o tome što je još daleko od pravomoćne presude, govori o profilu standardno egoističnog političara koji nema odgovornosti prema građanima, koji brine samo svoju brigu i vodi računa samo o svojim interesima. Kandidatura, pogotovo uz dosadašnje iskustvo koje mu daje velike šanse da još jednom pobijedi na izborima, mu služi i kao svojevrstan živi štit kojim šalje poruku i pravosuđu i javnosti da uživa povjerenje svojih sugrađana, a ono nije ni zbog čega. A ako ga građani Nove Gradiške žele, njemu je to najveća satisfakcija, jer, to znači da su njegovim rezultatima i postignućima zadovoljni. To znači i da optužnici ŽS-a ne vjeruju, da u njemu ne vide korumpiranog političara nego vrijednog gradonačelnika. utoliko je njegova kandidatura i više od puke želje za pozicijom gradonačelnika, to je neka vrst strategije njegove obrane.
Sve to još više govori o biračima u Novoj Gradišci nego o samom Grgiću. Je li to samo prkos i kako već rekosmo stav prema pravosuđu kao takvom, ili se radi o nekoj ezoteričnoj vezi između Grgića i njegovih sugrađana, o tome možemo samo nagađati.
Kako bilo, ne služi na čast ni državi, ni lokalnoj zajednici, ni politici en general, da se za izvršnu vlast mogu kandidirati političari s optužnicama. To za posljedicu ima krajnje negativnu selekciju u politici, srozavanje elementarne političke kulture, per fin i multipliciranje političkih afera kojima se u zemlji pohlepnih, nemoralnih muljatora nitko više i ne čudi.
Što bi rekao svevremenski Krleža, „ni jedna politika, koja nije osnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d’etre! I ni jedan politički program, koji nije sazdan na moralnim premisama, nema nikakvog progresivnog smisla!”
