Još jučer, američki predsjednik Donald Trump javno je optuživao Iran za raketiranje osnovne škole na jugu države, u gradu Minab, u kojem je poginulo 165 djevojčica i desetak nastavnika. Bio je to karikaturalni pokušaj, u maniri srpskih ratnih zločinaca, prebacivanja krivnje, bez ikakvih dokaza, na zemlju koja broji nedužne civilne žrtve. Sjećamo se čak dva masakra na sarajevskoj tržnici Markale za koje je srpski agresor optužio – Sarajevo! I Vukovar su sa zemljom sravnili Hrvati, a ukrajinske gradove – Ukrajinci. Za istom „obranom” posegnuo je i Trump, koji je u subotu izjavio: ‘Po mom mišljenju, na temelju onoga što sam vidio, to je učinio Iran… vrlo su neprecizni sa svojim projektilima’, kazao je. No, prema otkriću New York Timesa ( NYT ) neprecizna je bila američka vojska…
–Napad na osnovnu školu u gradu Minab na jugu Irana, u kojem je poginulo najmanje 175 ljudi, većinom djece, bio je posljedica američkog raketnog udara– tvrdi NYT, pozivajući se na dobro obaviještene izvore. Uzrok tragedije su, kako piše NYT a prenosi N1, zastarjeli podaci o cilju. Naime, američka vojska bombardirala je školski kompleks koji je nekad bio dio iranske vojne baze, ali je iz njezinog sastava izdvojen i pretvoren u školu koju su polazila ne samo djeca vojnih osoba u bazi, nego i stanovnika u neposrednoj blizini baze.
Svemoćna DIA, američka Obrambena obavještajna agencija dala je neprecizne koordinata i zastarjele podatke, fulala je metu, što govori o njezinoj površnosti i aljkavosti, jer minimum odgovornosti nalaže da se podaci prije napada provjere. Ovdje to, izgleda, nije učinjeno, a onda je agresor još htio odgovornost prebaciti na napadnute.
Američka vojska je za razliku od predsjednika Trumpa, ipak bila opreznija, nije stala iza njegove izjave, već je samo priopćila da se provodi istraga o bombardiranju iranske škole u Minabu.
Radi se o dosad najtežoj tragediji od početka američko-izraelskog napada na Iran, u kojoj je poginulo oko 175 ljudi, mahom djevojčica u dobi od 7 do 12 godina. UNESCO je ovaj napad kvalificirao kao „teško kršenje međunarodnog prava”, koje je, nota bene, u ovom ratu potpuno derogirano, pogaženo.
Pokazalo se da Iran nema nuklearno oružje, kako se tvrdilo i navodilo kao razlog napada, pokazalo se i da smaknuće iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija i dijela njegove obitelji, te vojnog rukovodstva, ne znači i rušenje režima, jer Iranci su već imali spremnu zamjenu. Kako neki analitičari tvrde, u ovom napadu na Iran radi se o puno većoj igri od one deklarirane- rušenja iranskog režima.
