Mala, ali agresivna, skupina huškača, pripadnika marginalne A-HSP stranke, predvođena Draženom Kelemincem, u subotu je u Splitu priredila demonstraciju netolerancije, mržnje i poziva na linč neistomišljenika, ovog puta personificiranog u liku i djelu Borisa Dežulovića. Takozvani prosvjed koji su najavili danima ranije, nazvali su znakovito – „Operacija Boris Dežulović” i odlučili prosvjedovati pred zgradom u kojoj žive ostarjeli roditelji novinara i pisca Dežulovića. Zbog tog uznemirujućeg nauma Boris i Branka Dežulović zatražili su od ministra Božinovića i MUP-a da zabrane prosvjed na toj lokaciji, a podnijeli su i kaznene prijave protiv Keleminca i A- HSP-a. Reagirao je i HND, cijeneći da ne može biti legitimno mjesto za prosvjed pod prozorima zgrade Dežulovićevih roditelja koji s tim nemaju ništa, koji nisu javne osobe ni akteri u javnom i političkom životu. Policija je u Splitu sukladno tome i postupala. Pred zgradu roditelja Borisa Dežulovića, koji su na pragu 90-te godine života, Keleminec i njegovo zajapureno, vulgarno društvo desnih ekstremista, nije moglo. Za nadati se da neće ni ubuduće…
Cijela “predstava” trajala je 40-ak minuta, čulo se tijekom nje svega i svačega, najviše primitivizma i vulgarnosti, vrijeđanja, prijetnji, prozivanja, manipuliranja s osobama s invaliditetom, pripadnika HRVI, a poimenice se prozivalo i druge novinara poput Ante Tomića i Danke Derifaj, kojoj su poručili da će i pod njezine prozore doći, ali i HND kao krovnu novinarsku organizaciju. Nije tu bilo nikakve artikulirane poruke, objašnjenja zašto su organizirali tzv. prosvjed, ni koji su im motivi, što žele. Keleminec se naguravao s policijom pokušavajući probiti kordon i domoći se zgrade u kojoj žive Dežulovićevi roditelji, dakle, svoga – cilja. I očigledno, da su u tome uspjeli, to bi smatrali svojom pobjedom. Ali pobjedom nad kim, nad čime? Zdravom pameti?!
– Vidjeli ste i sami kako izgleda javni prosvjed Dražena Keleminca i A- HSP-a, to naravno, nije bio prosvjed, to je bilo vrijeđanje, huškanje, prijetnje itd., ali dobro. Sve ok. Ima pravo na to, naravno da ima pravo, ali nema pravo, i to će biti jedino dobro što bi iz ovoga moglo proizaći, nema pravo to raditi ispred privatnih domova ljudi. Čak i da ja živim tu, ne smije prosvjedovati ispred mog privatnog doma- izjavio je okupljenim novinarima Boris Dežulović, napominjući da nije ni ljut ni iziritiran, ali „ovo je baš tužno i mučno”, rekao je.
– Eno ti moja redakcija, pa demonstriraj- nastavio je. – A ovdje žive moji roditelji od skoro 90 godina, tu žive neki mirni ljudi, neka mala djeca i to nije mjesto za javno prosvjedovanje. Nije svaka javna površina za demonstriranje. Na koncu konca ni dan danas mi ne možemo na Markov trg doći prosvjedovati, zašto bi se moglo meni ispred kuće? I ako će iz ovoga nešto dobro proizaći neka to bude ovaj presedan i neka se to ustanovi kao buduća praksa. Što je rekla Dalija Orešković, neka prosvjed ispod njenog prozora bude prvi, a neka ovo bude zadnji. I gotovo.
Svatko ima pravo na prosvjed- naglasio je još jednom Dežulović. – Ima i Keleminec. Na javnoj površini svi imaju pravo na prosvjed, protiv koga hoće i govoriti što hoće, ali ne ispred privatnih domova, a naročito ne ispred privatnih domova ljudi koji nemaju veze s tim. Čak i da ja živim tu, oni ne mogu imati pravo doći meni pod prozor, a ja pritom, tu i ne živim. Oni ne mogu ni kod Plenkovića doma, ni kod Božinovića doma, ni kod mene doma, kod nikoga doma. Postoji institucija, i ako si ljut zbog mog teksta, eno ti redakcija, demonstriraj, prijavi skup, donesi razglas, puštaj Thompsona, radi što hoćeš. Ne možeš ljudima ispred kuće. Tu mi je mater od 90 godina, sa dva štapa , i njoj je došao demonstrirati.
To nije javni prostor, to je iživljavanje nad starim ljudima. Ja tu ne živim 40 godina. Ja nisam morao doći ovdje, i šta bi oni, došli mojoj materi od 90 godina vikati pod prozor?! Eto, hrabri ustaše, došli pred dvoje ljudi od 90 godina– revoltiran je bio splitski novinar i pisac. Ali, ovaj slučaj, nada se, mogao bi biti presedan i buduća policijska praksa. Da, javni prosvjed, da, javna površina, ali ne bilo gdje. Ne može!
Nakon održanog skupa, garniranog psovkama, uvredama, pozivom na linč, jer tko god ne misli kao oni izdajnik je i četnik, jugoslavenčina i komunjara, bagra i sl., izjavu je dao i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva koji je u Split došao dati podršku kolegi Dežuloviću.
– Mi ovo ne smatramo legitimnim prosvjedom, ovo je čisto zastrašivanje od jedne grupe ekstremista koji se ponašaju kao najveći neprijatelji Republike Hrvatske, ovo je nedopustivo. I inače smatramo da nije normalno da se ljudima, javnim ličnostima, bili to političari, a posebno jednom novinaru, dolazi pred kuću roditelja i uznemirava ih se. Ono što mogu reći je da će Hrvatsko novinarsko društvo, nakon ovog događaja, pokrenuti jednu širu inicijativu, preko svih medijskih kuća, ali i svih koji to žele, da se nađe načina da se zabrane okupljanja pred privatnim kućama javnih ljudi. Bili to novinari i novinarke, političari i političarke, glumci i glumice, kako god, za to postoje mjesta, mogu prosvjedovati ispred redakcija, ispred Sabora, ispred Vlade, ispred HND-a, ali nedopustivo je uznemiravati ljude, svi mi imamo pravo na svoju privatnost i svi imamo pravo na zaštitu obitelji. Ovako nešto je nečuveno i sramota za Hrvatsku, govorimo o 2026., i o zemlji članici Europske unije– poručio je Zovko.
Možemo li očekivati da će Vlada i Sabor prihvatiti inicijativu koju je HND najavio pokrenuti, može li se postići konsenzus oko zabrane prosvjeda pred privatnim domovima bilo novinara ili političara, odnosno drugih javnih osoba?
Prema Zakonu o javnom okupljanju građani imaju pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed, pri čemu se javnim prosvjedom podrazumijevaju „okupljanja na otvorenome ili u zatvorenom prostoru organizirana radi ostvarivanja zabavnih, kulturnih, vjerskih, humanitarnih, socijalnih, športskih ili inih interesa građana te prosvjedi, ophodi, povorke i druga slična javna okupljanja organizirana u svrhu javnog izražavanja misli ili ostvarivanja političkih interesa građana”.
Javno okupljanje će se zabraniti, kaže Zakon, ako ga „organizira osoba kojoj je izrečena mjera sigurnosti, odnosno zabrane javnoga istupanja za vrijeme dok ta mjera traje; ako javno okupljanje organizira politička organizacija ili udruženje građana čiji je rad zabranjen; ako su utvrđene okolnosti iz kojih proizlazi da će se na javnom okupljanju ugrožavati ustavni poredak, činiti kažnjiva djela, narušavati javni red i mir ili vrijeđati javni moral, te da će biti ugrožena sigurnost ljudi i imovine te na zahtjev Ministarstva zdravstva radi zaštite zdravlja stanovništva.”
Na javnim okupljanjima je zabranjeno „nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druge simbole čime se potiče nasilje, rasna ili vjerska mržnja.” Naravno, „zabranjeno je i na javne skupove nositi oružje ili predmete namijenjene ili podobne za nanošenje ozljeda ili oštećivanje imovine.”
Što se tiče odora ili dijelova odore, ta se zakonska odredba kod nas na većini prosvjeda redovito krši, ali s obzirom da se radi o braniteljima, ili kvazibraniteljima, na tu se odoru zakon ne primjenjuje. Iako, što radi vojna uniforma na civilnom skupu, s kojom je namjerom pojedinci koriste i nije li to mjera pritiska na policiju da ne postupa prema tim „svetinjama”? To može, vojne odore na civilnim skupovima, iako protivno zakonu, mogu proći, a da nitko na to ne reagira, kamoli ih se usudi u praksi zabraniti.
Dakle, i ono što u zakonu decidirano stoji, ne poštuje se, a kamoli ono što zakon ne spominje, iako civilizirano ponašanje podrazumijeva. A ne spominje, i nije zabranjeno dolaziti pod prozore obiteljima neistomišljenika, uznemiravati ih, zastrašivati, ugrožavati pravo na privatnost i kućni red i mir. Jer se vjerojatno nitko nije sjetio da bi nekom to moglo pasti na pamet…
Da se nekim slučajem organizirao prosvjed pred domom Andreja Plenkovića ili Davora Božinovića, Gordana Jandrokovića ili nekog od HDZ-ovih prvotimaca, a ne pred domom oporbenih političara Dalije Orešković, Anke Mrak Taritaš, Tomislava Tomaševića, ne bi se pozivalo na slobodu javnog okupljanja i izražavanja mišljenja, takvi bi prosvjedi bili trenutno zabranjeni. Uostalom, kako i Dežulović podsjeća, do dan danas je Markov trg, gdje stoluje Vlada AP-a, nedostupan građanima, ograđen i osiguran, dakle, apsolutno zabranjen za javno okupljanje ( zbog navodnog terorističkog čina iz 2020…. ). Iako je riječ o javnoj površini. Kamoli da bi nekomu palo na pamet doći pod prozore AP-a, i nekog iz prvog HDZ-ovog ešalona, ma i da nije štićena osoba, i uznemiravati njegovu obitelj. Ali, po čemu to obitelj Andreja Plenkovića ili nekog njegovog ministra i stranačkog prijatelja ima veće pravo na zaštitu privatnosti ,od obitelji Borisa Dežulovića ili bilo koje druge obitelji? Zar nismo svi jednaki pred zakonom, makar formalno, prema slovu Ustava.
Dakle, popisu zakonom definiranih zabrana javnih okupljanja i prosvjeda bez odgode bi trebalo dodati i zabranu prosvjeda pred privatnim domovima bilo političara, novinara i drugih javnih osoba. Ima javnih površina, trgova, institucija s kojima tko god može biti nezadovoljan, ima se gdje prosvjedovati, ali pred privatnim domovima – nikako! Niti je to u skladu sa zakonom, a niti s civilizacijskim i demokratskim stečevinama.
