Riječki nadbiskup Mate Uzinić svojevremeno je uputio poziv moliteljima, koji su na trgu ispred riječke katedrale sv. Vida klečeći molili krunicu, da se pridruže vjernicima i mole u katedrali, a ne ispred nje. Danas je uspio u katedralu uvesti i tzv. klečavce i one koji redovito prosvjeduju kontra njima, kako bi svi zajedno sudjelovali na misi koju je predvodio. Uzinićevi ekumenski napori vrijedni su svake hvale, jer, kako vidimo, terapeutski djeluju na međusobno konfrontirane skupine, koje vjerojatno svoja stajališta neće približiti, ali će sukobljene strane nagnati na preispitivanje i makar  skloniti s ulica i trgova…

I ova, kao i svaka prva subota u mjesecu, koja je u kalendarima molitelja podebljana kao dan kada izlaze na trgove mnogih gradova u zemlji i na koljenima mole krunicu za povratak patrijarhata i muškog autoriteta, za poniznost i pokornost žena, kao drugotnih osoba koje su rođene da bi služile dominantnim muškarcima, nije prošla bez njihove molitve. Ali, za promjenu, nisu to činili na trgu ispred riječke katedrale, nego su došli sa svojim obiteljima na misu u katedralu. No, došli su i oni koji se takvim molitvama protive i redovito nasuprot moliteljima prosvjeduju.

Nitko time nije bio zadovoljniji od riječkog nadbiskupa Mate Uzinića koji je izrazio vjeru da svi oni koji su se u katedrali ovog subotnjeg jutra okupili, na svoj način žele, piše Novi list, dobro društvu i svijetu generalno.

Vjerojatno svi imamo i taj Isusov osjećaj suosjećanja i blizine, to nas motivira. Ali potrebno je povući se na osamu, otvoriti se Bogu i njegovim nadahnućima. Potrebno je pogledati u Isusa i njegov način.

Kako bismo mogli biti bliži Bogu, ali onda i na Božji način bliži jednim drugima. Kako bismo mogli biti zajedno. Kako među nama ne bi trebali stati i stajati kordoni policije koji nas dijele i s kojima trošimo dragocjeno vrijeme,” rekao je Uzinić okupljenima na misi, poručujući da je zadaća svih kršćana da pridonose boljitku društva.

Ali to možemo tek nakon što usvojimo Isusov pogled, tek kad se naše srce ispuni suosjećanjem kao što je bilo njegovo srce ispunjeno, tek kad nećemo biti još jedan razlog podjela u našem društvu, nego ćemo postati ono što Isus želi da bude njegova Crkva. Most između ljudi i Boga i most prema braći i sestrama.“

Uzinićeve poruke doprle su do onih kojima ih je upućivao. Molitelji s trgova povukli su se u katedralu, a kontraprosvjednici, okupljeni u građanski kolektiv „Dodirni mi koljena”, obznanili su da prestaju s organiziranjem kontraprosvjeda protiv „klečavaca”. Nakon pune tri godine ustrajnog pariranja onima koji zazivaju srednjovjekovni odnos u obiteljima i tretman muškaraca prema ženama.

Povodom odluke da više ne izlaze „na megdan” uličnim moliteljima krunice , iz udruge Dodirni mi koljena objavili su priopćenje u kojem ističu da nikad nisu smatrali da je riječ o vjerskom fenomenu, nego naprotiv da se radi o političkoj i ideološkoj prijetnji ravnopravnom, sekularnom i demokratskom društvu.

Rigidne poruke „klečavaca”, ističu u priopćenju, redovito su bile usmjerene na podređenost žena i ograničavanje njihovih prava, na nametanje isključive vizije društva u javnom prostoru, prenosi Novi list. Nakon tri godine kontraprosvjeda, brojnih manifestacija građanskog i feminističkog otpora ponižavanju žena, pa i peticije protiv klečanja na trgovima koju je pokrenula Sanja Sarnavka i za nju prikupila preko 80 tisuća potpisa, članice i članovi kolektiva prestaju s ovom aktivnošću jer su, kako vjeruju, zaključili da su „klečavci” promijenili svoje nakane.

Njihov fokus se, kažu u udruzi, pomaknuo sa žena kao drugotnih bića, što u udruzi smatraju svojom političkom i društvenom pobjedom, koja nije došla sama od sebe, nego je rezultat upornog trogodišnjeg pritiska, otpora i snažnog ženskog aktivizma koji je dobio brojne saveznike.

Prema tome, ovog trenutka proglašavaju pobjedu i prestaju s kontraprosvjedima, ali to ne znači da posve bacaju koplje u trnje. Ostaju i dalje na braniku ravnopravnosti u društvu i obrane prava žena.

Poziv nadbiskupa Mate Uzinića prihvatili su bez krzmanja, podupirući suštinu njegovih poruka koje jasno daju do znanja da je za molitvu mjesto u crkvi a ne na ulici.

Budući da se nakane „klečavaca” sada uglavnom odnose na zadovoljštinu zbog uvreda Majke Božje, odgovornost da „okupi svoje stado i uvede ga natrag kući”, prepuštaju Crkvi i nadbiskupu, navodi se u priopćenju udruge Dodirni mi koljena. Uz poruku da borba za ravnopravnost žena, slobodu i dostojanstvo, time ne prestaje, samo se transformira u nove oblike otpora. Jer, ova subora, koja je pod krovom riječke katedrale okupila i molitelje s trgova i kontraprosvjednike , svjedoči da se otpor i borba uvijek isplate.