SAD su, bez objave rata, napale u subotu Venezuelu, zarobile njihovog dugogodišnjeg predsjednika Nicolasa Madura i odvele ga iz zemlje pod optužbom za krijumčarenje droge u Ameriku. Mnogi analitičari, međutim, smatraju da je pravi motiv američkog napada nešto sasvim drugo: golemi izvori sirove nafte kojima raspolaže Venezuela, a kojih se Trump želi dočepati. U obraćanju novinarima nakon udara američkih vojnih snaga i de facto otmice tamošnjeg čelnika, zajedno s njegovom suprugom, Trump je najavio da će SAD upravljati Venezuelom „dok ne dođe vrijeme za siguran, ispravan i razborit prijelaz vlasti“. No, pitanje je što je za Trumpa uopće ispravno i razborito. Očigledno, riječ je o američkoj ambiciji za preraspodjelom svjetske moći. Koliko daleko u tome Donald Trump i njegova administracija mogu ići, teško je procjenjivati, no činjenica je da SAD prijeti i Iranu, a na neki način i Kubi…
Mjesecima je Trump optuživao Madura za krijumčarenje droge i manjak legitimiteta, piše N1, a u subotu je prijetnje i proveo. Na Venezuelu je izvršen siloviti američki napad, dim se dizao iznad Caracasa, kako se moglo vidjeti i na društvenim mrežama, a venezuelanska vlada je objavila da su napadi izvedeni i u Mirandi, Aragui i La Guairi. Predsjednik Maduro proglasio je izvanredno stanje u zemlji i mobilizirao obrambene snage koje u srazu s moćnom američkom vojnom silom nisu imale nikakve šanse.
O kakvoj se akciji radilo i kako je izvedena javnosti je s ushitom govorio američki predsjednik nazivajući vojnu operaciju spektakularnom, briljantnom… napad kakav nije viđen od Drugog svjetskog rata, pohvalio se Trump.
“Naše vojne snage su uspješno uhvatile Madura. Bilo je mračno i bilo je smrtonosno, ali uhvaćen je zajedno sa svojom suprugom. Jedno i drugo će se sada suočiti s američkim pravosuđem”, rekao je Trump i dodao:
“Da ste vidjeli ono što sam ja vidio noćas, bili biste impresionirani.
Nijedan američki pripadnik oružanih snaga nije poginuo i nijedan komad američke vojne opreme nije izgubljen.“
Trump je naveo, prenosi N1, da su SAD bile pripravne i za drugi val napada, ali je prvi udar bio toliko uspješan, izjavio je, da drugi vjerojatno neće trebati.
“Ovo je bio jedan od najspektakularnijih, najučinkovitijih i najmoćnijih prikaza američke vojne snage i sposobnosti u američkoj povijesti“, pohvalio se u svom već poznatom stilu Donald Trump i najavio američku upravu u Venezueli dok se ne provede „ispravan prijelaz vlasti”.
Na Truth Social mreži Trump je podijelio fotografiju Nicolasa Madura u pritvoru, uz pojašnjenje da se venezuelanski predsjednik trenutno nalazi u zatočeništvu na američkom ratnom brodu USS Iwo Jima.
A što bi značila američka „privremena uprava” dostatno govori Trumpova najava da će ona uključivati i ulazak američkih naftnih kompanija u zemlju koje će, navodno, uložiti milijarde dolara u obnovu urušene naftne infrastrukture i „početi stvarati prihod za zemlju”. Je li Trumpu na umu stvaranje prihoda za Venezuelu ili za SAD, planira li Amerika investirati za prosperitet Venezuele ili za multipliciranje američkog i svog osobnog bogatstva ?
Naime, mnogi analitičari smatraju da je optužba protiv Madura za krijumčarenje droge u Ameriku, tzv. narko-terorizam, implicite i ona da je sam venezulanski čelnik šef jednog od dva najveća narko-kartela u zemlji, samo alibi za američki napad kojem je primarni cilj domoći se golemih rezervi sirove nafte u Venezueli.
Venezuela nije značajna u globalnoj trgovini drogom, uglavnom se koristi kao tranzitna zemlja. Kolumbija, najveći svjetski proizvođač kokaina, većinu droge distribuira u SAD drugim kanalima, a ne preko Venezuele, a američka Agencija za suzbijanje droga ( DEA ) u izvješću za 2020. navodi procjenu da tri četvrtine kokaina koji stiže na američko tržište ( ulice ) dolazi preko Tihog oceana, a tek mali postotak brodovima preko Kariba.
Trump je u rujnu američkim vojnim zapovjednicima rekao da su ciljani brodovi nakrcani vrećama bijelog praha, uglavnom fentanila na koji je američki predsjednik posebno fokusiran, a radi se o sintetskoj drogi koja je 50 puta jača od heroina, i danas je najodgovornija za brojne smrtne slučajeve predoziranja opioidima u Americi. Trump je nedavno fentanil proglasio „oružjem masovnog uništenja” i ustvrdio da je „bliži kemijskom oružju nego narkotiku”. No, Venezuela se u Nacionalnoj procjeni DEA-e za 2025. ne spominje kao zemlja porijekla fentanila koji se krijumčari u SAD, pa je očigledno da tzv. narko-terorizam nije pravi motiv američkog napada.
Donald Trump venezuelanskog predsjednika Madura optužuje i za golem priljev migranata u SAD, pri čemu se tvrdi da je do 2013. gotovo osam milijuna Venezuelanaca pobjeglo iz zemlje zbog ekonomske krize i represije u zemlji. Trump izravno optužuje Madura da je ispraznio i ludnice i zatvore i sve koji su se u njima nalazili „prisilio” da emigriraju u SAD (?)
Sam Maduro na optužbe američke administracije odgovara kontra optužbom da ga SAD pokušava svrgnuti kako bi preuzeo kontrolu nad naftnim bogatstvom Venezuele i dobili pristup neiskorištenim naftnim rezervama ove zemlje, a koje su najveće rezerve sirove nafte u svijetu, na kojima Venezuela ostvaruje prihode kojima se financira više od pola državnog proračuna.
Problem je, međutim, slaba naftna infrastruktura, nedostatak investicija u opremu i tehnologiju, loše upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom, što sve ima za posljedicu da ova zemlja, unatoč svojim golemim rezervama proizvodi svega 0,8 posto ( 2023. ) svjetske sirove nafte. SAD bi, uz odgovarajuća ulaganja, taj postotak vrlo brzo značajno mogao podići, ali je malo vjerojatno da bi Venezuela imala od toga koristi…
Nicolas Maduro je već duže vrijeme pod Trumpovim pritiskom da odstupi s vlasti, pod optužbom za narko terorizam, što je predsjednik Venezuele više puta demantirao.
Maduro je rođen 1962. godine, potječe iz radničke obitelji, Njegov otac je bio sindikalni vođa, vozač autobusa u vrijeme kada je vojni časnik Hugo Chavez poveo neuspjeli državni udar 1992. Stao je na Chavezovu, ljevičarsku stranu, a kad je Chavez izabran za predsjednika 1998., Maduro postaje zastupnik u parlamentu, potom predsjednik parlamenta i ministar vanjskih poslova.
Nakon Chavezove smrti, Maduro pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2013., a zemlja tone u gospodarski slom, izložena nestašicama osnovnih artikala i hiperinflaciji. Optuživan je za namještanje izbora, kršenje ljudskih prava, nasilne obračune s prosvjednicima 2014. i 2017. nakon kojih su milijuni ljudi emigrirali iz Venezuele…
Maduro je svoj treći predsjednički mandat započeo u siječnju 2025., nakon izbora 2024. koji su prema ocjeni međunarodnih promatrača bili nepošteni. Zbog masovnih prosvjeda koji su pratili proglašenje Madurove izborne pobjede, zatočene su tisuće ljudi.
No, pitanje je tko daje za pravo Donaldu Trumpu, tko ga je ovlastio da poput svjetskog policajca “zavodi red” u drugim zemljama, bez dokaza uhićuje, zapravo otima čelnike tih država pod sumnjivim optužbama i nasilno svrgnute administracije zamjenjuje “američkom upravom”? Što to govori Putinu, što Zelenskom? Čemu se nakon ovog samovoljnog Trumpovog udara na Venezuelu ( navodno za to nije tražio ni suglasnost Kongresa! ) može nadati Ukrajina? Treba li se Trampove administracije pribojavati i Iran, možda čak i Kuba?
