Posljednjih se dana po lokalnim portalima i društvenim mrežama raspravlja o planovima šibenske gradske uprave o navodnom ‘uređenju Perivoja Roberta Visianija’, odnosno jedinog preostalog parka u gradu, poznatog i po nazivu ‘Đardin’. Park kojemu je puno ime posveta Robertu Visianiju, glasovitom svjetskom botaničaru koji je 1800. godine rođen u Šibeniku, jedino je mjesto u središtu grada gdje još ima na okupu nešto više stabala i grmlja.
No pojavile su se najave iz šibenske vlasti kako mu sijedi ‘uređenje’, a poradi božićnog sajma Adventure koji traje nekoliko tjedana u godini. Kada Šibenčani čuju da slijedi neko ‘uređenje’ zelenih površina uglavnom bivaju šokirani i uznemireni, a jer ih iskustvo uči kako bi to moglo značitii stradavanje rijetkog zelenila od bagera, obaranje stabala i slično. Tako se nedavno dogodilo na predjelu Vanjski kada su iščupana posljednja tri stabla radi ‘uređenja’, a koje, čini se, znači proširenje prostora za ‘štekate’ okolnih kafića.
Bez savjetovanja s javnošću
Nastavilo se s nedavnim igrokazom o navodnom odlučivanju građana oko sječe šume na Šubićevcu radi parkirališta, pa su, logično je, mnogi užasnuti najavom ‘uređenja’ Đardina. To pokazuju i svojim komentarima po društvenim mrežama, no poznato je da bijesno komentiranje po Facebooku ne donosi bogznakakve promjene u lokalnoj ‘zelenoj politici’, a koja nema nikakvih dodirnih točaka sa aktualnim politikama u državama i gradovima u kojima se svakodnevno asfaltne i betonske površine pretvaraju u zelene, sade se užurbano stabla i raslinje, šire parkovi, a sve kako bi se odgovorilo na sve žešćem vrućine uslijed promjena klime. Ipak, na komentarima po FB-u nije ostala oporbena gradska vijećnica Iris Ukić Kotarac koja je uputila objavu javnosti i gradskoj upravi o najavama ‘uređenja’ Đardina.
-Nakon medijskih najava o uređenju Perivoja Roberta Visianija i trga ispred zgrade Gradske uprave u Šibeniku, smatram potrebnim upozoriti javnost da projekt do sada nije bio predmet formalnog savjetovanja s građanima, iako se radi o zahvatu u jedan od najvažnijih javnih i zelenih prostora u gradu. Prema informacijama dostupnima u medijima (portali), idejni projekt uređenja već je izrađen i na taj način predstavljen javnosti. Međutim, na službenim mrežnim stranicama Grada Šibenika nije objavljena javna rasprava, savjetovanje s javnošću niti projektna dokumentacija, što je u suprotnosti s obvezama koje proizlaze iz Aarhuske konvencije, kao i iz nacionalnih propisa koji uređuju sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša. Aarhuska konvencija jamči građanima pravo na pravodobno informiranje o projektima koji mogu imati utjecaj na okoliš, pravo na sudjelovanje u odlučivanju dok su sve opcije još otvorene te pravo na pravnu zaštitu u slučaju povrede tih prava. – kaže Ukić Kotarac.
Ukić Kotarac naglašava kako informiranje putem medijskih članaka ili anketa ne može zamijeniti formalne mehanizme sudjelovanja javnosti, koji uključuju objavu relevantne dokumentacije, jasno određene rokove za dostavu primjedbi te obvezu nadležnog tijela da se na te primjedbe obrazloženo očituje prije donošenja konačnih odluka.
Građani strepe
-S obzirom na povijesnu, krajobraznu i društvenu vrijednost Perivoja Roberta Visianija, smatram da je uključivanje građana nužan preduvjet kvalitetnog i održivog uređenja, a ne puka formalnost. Pozivam Grad Šibenik da javno objavi kompletnu projektnu dokumentaciju, provede formalno savjetovanje s javnošću, omogući građanima da iznesu prijedloge i primjedbe prije donošenja konačnih odluka. Uređenje javnih prostora treba biti rezultat otvorenog dijaloga i transparentnog postupka, u interesu grada i njegovih građana. Podsjećam da je zadnja velika i temeljita obnova parka bila 1995. godine kada je park temeljito obnovljen i kada je uklonjeno ili posječeno jako puno stabala kako bi dobili „mediteranski štih”. Ne znam koliko smo u tome uspjeli ali znam da su trebala desetljeća da bi dobili nekakav hlad. Građani s pravom strepe jer je gradska uprava dokazali da “Zeleni grad” nije zelen već da su škare i pile dominantni dio zelenih politika grada. – zaključuje šibenska gradska vijećnica Iris Ukić Kotarac.
-Budući da u đardinu za vrijeme održavanja blagdanskog sajma svakodnevno boravi velik broj ljudi, a na njegovoj površini nalaze se i ugostiteljske kućice, najviše nastradaju nasadi i zelenilo. Upravo je očuvanje parka tijekom njegove intenzivne upotrebe radi održavanja manifestacija prioritet projekta obnove, Idejni projekt uključuje novu površinu kroz park, sadnju novih stabala i uključuje, ono što nam je najbitnije, da se naprave prirodne “prepreke” kako bi se za vrijeme održavanja Adventure ili Spring festivala što manje uništavale zelene površine u parku. Predviđena je, naravno, i nova rasvjeta, a obnova će se financirati iz gradskog proračuna. U pripremi je i projekt obnove parka ispred Gospe van Grada i za trg ispred Krešimirova doma. Svakako nam je zasad prioritet Perivoj Roberta Visianija, pa ćemo s vremenom, ovisno o raspoloživosti sredstava, ići i u ostale projekte – rekla je pročelnica šibenskog Upravnog odjela za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj Maja Čeko.
Jednako kao i ove najave, u lokalnim medijima i po društvenim mrežama pojavila se i nekakva skica po kojoj se valjda treba pretpostaviti na koji to način Đardin ‘ide u obnovu’. Vidjevši tu skicu mnogi u Šibeniku su se prepali kako slijedi novo betoniranje, i to zadnjeg parka u gradu, koji uz to nosi ime po glasovitom svjetskom botaničaru Visianiju. Mnogi su ogorčeno zaključili kako nema nade za šibensko zelenilo, jer za one koji njime upravljaju pojam ‘uređenje’ podrazumijeva isključivo betoniranje.
Novo betoniranje će, upozoravaju drugi, osim estetske i ekološke katastrofe, prouzročiti još veće probleme za velikih kiša, jer će biti još manje zemljanih površina na putu bujica koji se slijevaju sa šibenskih brda. Ima i onih koji misle kako je posrijedi prvotravanjska šala i kako ‘nije valjda da će sada unakaziti i Đardin.’
Visianijevih 2700 biljnih vrsta
Inače, hrvatski liječnik i botaničar Visiani rođen je u Šibeniku 9. IV. 1800, a umro u Padovi 4. V. 1878. gdje je do kraja života djelovao na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1837. postao profesor botanike i dugogodišnji prefekt botaničkoga vrta. Znatno je pridonio razvoju hortikulture, bavio se mekušcima i ribama, a najveći mu je prinos na području floristike. Njegovo životno djelo Dalmatinska flora (Flora Dalmatica, I–III, 1842–52) s dodatcima (Supplementum I., 1872., i Supplementum II. u dvama dijelovima, 1877. i 1878), u kojem je zabilježeno više od 2700 vrsta, još je uvijek nezaobilazno istraživačima hrvatske flore. Sâm ili u koautorstvu s J. Pančićem opisao je oko 80 novih biljnih vrsta, od kojih je 40-ak i danas važećih. Po njem su nazvane različite vrste, npr. Visianijev vrisak (Satureja visianii), Visianijeva oštrika (Onosma visianii), Visianijeva lazarkinja (Asperula visianii).Prema njegovoj posljednjoj želji, posmrtni su mu ostatci iz Padove preneseni u Šibenik (1880).
Možda bi, da je mogao znati kako će se prema zelenilu odnositi u njegovom rodnom gradu 226 godina nakon njegova rođenja, radije ostao počivati u Padovi.



