„Zakopana čuda”, multimedijalna kazališna predstava, koju je prema tekstu Monike Herceg režirala Nina Violić, kao svoj kazališni prvijenac, a odigrali Jelena Graovac Lučev i Leon Lučev, u premijernoj večeri dupkom je napunila dvoranu Kuće umjetnosti Arsen u Šibeniku. Premijera vrijedna svake pažnje, dojmljiva i po formatu i po impresivno srčanoj glumi, ali i glazbi koju su radili Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle. Za scenografiju je bila zaslužna Toni Soprano, a za kostimografiju Andrea Bistričić.
No, iznad svega je terapeutski, ljekoviti učinak predstave na publiku zbog duboko emotivne posvete ljubavi naspram mržnje i isključivosti kojom smo svakodnevno okruženi. Predstava koja ljubav razumije kao slobodu, kao vodu, kao zrak koji dišemo, kao smisao svega, koja život vidi s nostalgičnom ljubavnom glazurom i na samom njegovom kraju, bez sumnje zaslužuje oduševljenje kojim je od publike nagrađena.
Mala ekipa, velikih umjetnika, sklonila se premijerno u jedan mali „teatar”, imenovan velikim Arsenom ( Dedićem ), uspjela je svakog od gledatelja ponaosob natjerati da se prisjeti, ako iskustvo ljubavi i života na tom nesigurnom, koliko i nemirnom, brodu ima, da se identificira s tekstom koji je glumački dvojac izgovarao i osjeti se dijelom te neobične posade s kojom je predano plovio sat vremena. Iskustvo ljubavi, njezini usponi i padovi, pobjede i porazi, vječita su tema svake umjetnosti, inspirativna i bliska, a istovremeno oslobađajuća i sugestivna.
Predstava je zamišljena, kako stoji i u najavi premijere, kao intimno ispovijedanje žene u njezinim posljednjim životnim trenucima prepuštene sjećanjima koja se „pretvaraju u živa skloništa emocija i mašte. Gledatelji su pritom ušli u svijet u kojem se poezija i stvarnost stapaju u jedinstveno kazališno iskustvo, a temeljna poruka predstave ostaje univerzalna- ljubav.”
Ljubav sa svim svojim licima, sa svim svojim izazovima, zapravo, predstava teče kao sam život u kojem bez ljubavi ništa nema smisla.
Ljubav! Ljubav, samo ljubav! Ljudi, volite se, volite se !– završni je forte „Zakopanih čuda”, poruka dostojna dugotrajnog aplauza egzaltirane publike koja nakratko nije znala je li joj ostati ili otići. Možda, ako ostane, dobije još koji izlazak na bis…
Jelena Graovac Lučev i Leon Lučev, inače i producenti predstave, glumački su, ali i bračni par, kojima je upravo činjenica zajedničkog života i ljubavnog iskustva bila onaj faktor „x” koji im je dodatno dao na uvjerljivosti. Na trenutke se moglo činiti da je možda malo previše teatralnosti, ali i ona je imala svoju funkciju. Trebala je naglasiti tu nemoć da se ljubav prepozna i u vremenu velikih kušnji, kad se žena, suočena s roditeljstvom, odjednom osjeća od svog partnera zanemareno, napušteno, gotovo neprimjetna i usamljena u svojoj novoj ulozi s kojom se uvijek ne nosi najbolje. Ali, ljubav, ako je iskrena i prava, sve to umije premostiti, sve to znade izdržati i u nekom novom trenutku oslobađajuće istine i suočenja s demonima u sebi, ponovo se prepoznati.
Redateljica predstave Nina Violić, nakon premijere je izjavila, kako je prenio lokalni ŠibenikIn, da je prihvatila režirati na poziv Jelene i Leona iako je to bio njezin kazališni debi, ali je privukao tekst Monike Herceg koji se, naglasila je, u ovom trenutku pokazao iznimno važan.
-U vremenima ratova, naoružavanja i globalne nesigurnosti umjetnost se često okreće upravo ljubavi, što se potvrđuje i kroz povijest. Okupili smo odličnu ekipu i tijekom procesa nastala je jedna dobra, domaća atmosfera- ispričala je, reklo bi se zadovoljna reagiranjem publike, iako pomalo suzdržana.
Najzadovoljniji bi mogao biti Leon Lučev, jedan od najzaposlenijih i najnagrađivanijih glumaca u regiji, koji je, eto, želio da se premijera dogodi baš u njegovom rodnom Šibeniku, baš u prostoru koji je, kako reče, već posvećen Arsenovim imenom, zbog čega ga doživljava posebnim. Otud i premijera u Arsena, u Šibeniku…
Tko na premijeri nije bio, novu priliku da u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku pogleda „Zakopana čuda” imat će 13. veljače. Pogledajte, isplati se.
