Dugo je trebalo, ali napokon je dolijao i notorni Andrija Mikulić, bivši glavni inspektor Državnog inspektorata RH. Plenković mu je ovog puta pokazao palac dolje i ekspeditivno ga razriješio dužnosti, pokušavajući zaštititi vlastiti obraz. Jer, Mikulić je godinama, ničim zasluženo, kotirao kao nekakav reprezentativni HDZ-ov kadar, bio je i šef zagrebačkog HDZ-a, ali je svojim ponašanjem, likom i djelom, samo pridonosio sve gorem rejtingu stranke. Plenković se pravio da ne vidi i ne čuje, sve dok USKOK nije izdao uhidbeni nalog i došao po, kako ga se sumnjiči, korumpiranog inspektora. Tada više nije oklijevao, smijenio ga je po kratkom postupku na zatvorenom dijelu sjednice Vlade, u paketu s još nekolicinom HDZ-ovih dužnosnika javnih poduzeća i ustanova,

među kojima je i dosadašnji predsjednik uprave Hrvatske pošte Ivan Čule, predsjednik Uprave HŽ Infrastruktura Ivan Kršić, predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić, šef Hrvatske lutrije Ignacije Čutura, predsjednik Uprave Odašiljača i veza Mate Botica, ravnatelja HZZO-a Lucijan Vukelić, a na osobni zahtjev razriješen je ravnatelj Uprave za otoke u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Dominik Paparić. Prava čistka! To je ta ingeniozna kadrovska politika AP-a, kojom sumnjivi tipovi napreduju, a ako poštenih ima za njih nitko i ne zna, Plenković ih drži u zapećku…

Uhidbeni nalog izdan je ne samo za Mikulića nego još tri osobe povezane s velikom aferom odlaganja i zakapanja opasnog otpada kod PPK-ovog silosa u Gospiću radi čega su početkom godine uhićene osobe povezane s bračnim parom Šincek. Još otkako je Josip Šincek u spomenutoj aferi prozvao Mikulića za traženje mita, protiv glavnog državnog inspektora traje istraga. Sasvim dovoljno vremena da se zametnu svi tragovi, pa se Mikulić ne bi trebao žaliti što je za smjenu saznao iz medija. Dugo se ona kuhala. No, važno da je na vrijeme saznao za istragu…

Prema navodima 24sata, uhićeni Šincek, osumnjičen za ilegalni uvoz i deponiranje 35 tisuća tona opasnog medicinskog i plastičnog otpada u silos PPK Velebit u Gospiću, spašavajući vlastitu kožu na sudu je prokazao Andriju Mikulića. Tako je Mikulić postao osumnjičenik, zajedno sa svojim suradnikom, načelnikom Sektora za rudarstvo Uprave za industriju i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, Draganom Krasićem, koji je nedavno umirovljen. Tereti ih se za traženje i primanje mita. Mikulića i Šinceka je upoznao, navode 24sata, zlatar Paško Dodić, čija je supruga također uhićena u aferi s opasnim otpadom u Gospiću. Šincek, navodno, tereti Mikulića da je tražio od njega mito u iznosu od pola milijuna eura što je trebala biti garancija da inspekcija neće čačkati oko njegovog nezakonitog uvoza i odlaganja opasnog otpada, no ovaj nije imao toliko novca pa se, navodno, Mikulić iživljavao na njemu ukidajući mu svako malo dozvolu za raspolaganje otpadom.

Andrija Mikulić je kadar Andrije Plenkovića. Plenković ga je neshvatljivo dugo držao i na poziciji šefa zagrebačke Gradske skupštine, iako je u njegovom mandatu HDZ u Zagrebu postao krajnje marginalan. Za nagradu, Plenković ga je promaknuo na poziciju glavnog državnog inspektora iako je i prije ovog promaknuća na Mikulićev račun bilo iznimno puno prijava i optužbi za reketarenje investitora u sektoru rudarstva. O tome je svojedobno pisao opširno i TRIS kroz priču „iz prve ruke”, ispričanu punim imenom i prezimenom poduzetnika kojeg je ovaj opskurni lik financijski potpuno uništio. I nije bio jedini koji se na Mikuliću opekao…

Andrija Mikulić je instaliran na mjesto glavnog državnog inspektora 2019. godine, a i tada je javnost ovo imenovanje komentirala kao svjesno puštanje lisice u kokošinjac. Što je vrli Plenkovićev šef inspektorata zadnjih šest godina radio? Osim, što je, kako ga njegovi pajdaši u nezakonitim poslovima terete, dogovarao „kompenzaciju za nepostupanje”, iliti mito s kojim se kupovala njegova šutnja i nerad inspektorata…

U Gospiću od početka godine stoji ilegalno uvezeni opasni medicinski otpad koji je zakopan kraj silosa mjesecima, a inspekcija koju je vodio Mikulić ni nakon izbijanja afere ništa nije poduzela. U Brodosplitu uklanjanje otrovnog azbesta s talijanskog broda Moby Drea, čak 3oo tona smrtonosnog tereta, skandalozan ali dobro plaćen prljavi posao koji je sklopila Debeljakova tvrtka, izazvalo je žestoke prosvjede Splićana, a glavni državni inspektor pri tom je satatirao, kao da ga se to i ne tiče. Ili Karepovac koji truje ljude u Splitu, troska u Biljanima Donjim, Šibeniku, Dugom Ratu koja je trebala odavno biti uklonjena ali država radije plaća penale Europskoj komisiji ( dnevno 6500 eura, plus milijun eura jednokratne kazne ) zbog „crnog brda” u Biljanima Donjim nego da Državni inspektorat natjera da počne raditi svoj posao. U što je to Mikulić pretvorio Državni inspektorat, i je li postavljen za glavnog inspektora baš zato?

Andrija Mikulić ( 56 ) je diplomirani inženjer rudarstva, pa je i njegova karijera započela na Rudarsko-geološkom fakultetu gdje je radio kao asistent. S fakulteta prelazi u javni sektor 1998., u Gradski zavod za planiranje razvoja i zaštitu okoliša Grada Zagreba. U međuvremenu je stekao i titulu doktora znanosti. Svoj uspon zahvaljuje HDZ-u, a Karamarkovo doba postaje i predsjednik gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu, da bi potom zasjeo na mjesto predsjednika zagrebačke Gradske skupštine gdje će ostati dva mandata, kao svojevrsni pobočnik gradonačelnika Milana Bandića, dok oko njih korupcija cvjeta. Na toj dužnosti ostaje do 2019. , kada Plenković na račun njegovih nepoznatih zasluga ponovo uspostavlja Državni inspektorat ( ukinut 2014. ) i na mjesto glavnog državnog inspektora postavlja Andriju Mikulića. Iz tog vremena ostat će zabilježen komentar dotadašnjeg državnog inspektora Branka Jordanića da je Mikulić potpuno nedorastao tom poslu i da ga on ne bi uzeo ni za šofera.

Ali, od tad do danas Mikulić je suvereno vladao inspekcijskim službama, kako i uz koju cijenu, vidjet ćemo. Lani mu je potvrđen novi mandat. Kakav je bio na poslu takav je bio i u politici. Arogantan, prepotentan, samodopadan, hvalio se na sva usta svojom principijelnošću, poslušni vojnik Partije, trsio se spremnošću da stranku vodi na lokalnim izborima ( 2016. ), sve dok je nije odveo u potpuni debakl. Ali, njegovoj karijeri ništa nije smetalo, što govri da ima jako političko zaleđe, da je mnoge ljude zadužio, da previše zna i da je svojevrsna HDZ-ova „crna kutija”. Upravljao je državnom institucijom koja je ključna u kontroli poslovanja i zakonitosti što je bio izvor njegove moći i političke dugovječnosti.

Kako je funkcionirao ovaj HDZ-ov dužnosnik s „napoleonovim kompleksom” vidljivo je iz teksta koji smo na TRIS-u objavili kad se Mikulić “kućio” u Državnom inspektoratu, rashodujući cijeli zatečeni inventar i skorojevički se razbacujući novim, luksuznim…