HDZ-ovi prijedlozi Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji su skandalozni i nedopustivi, te su zapravo nastavak pljačke jedinog preostalog resursa koji nije privatiziran – prostora. Na to upozoravaju saborske zastupnice i zastupnici platforme Možemo!, a koji jedini pokazuju interes za taj prijedlog zakona koji bi mogao biti sudbonosan za ‘obične’ građane Hrvatske, a jer daje mogućnost da ostanu bez svojega zemljišta jer je to u interesu nekih potencijalnih ‘investitora’.
-Tražimo da se prijedlozi Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji hitno povuku iz saborske procedure, jer je ova Vlada umjesto javnog interesa odabrala interese privatnih investitora”, poručili su saborski zastupnici stranke Možemo Marin Živković, Urša Raukar-Gamulin i gradski zastupnik u Skupštini Grada Zagreba i predsjednik Odbora za prostorno uređenje, Mauro Sirotnjak.
Živković je istaknuo da su predloženi zakoni antidemokratski, da pogoduju krupnom kapitalu i građevinskim lobijima te iskrivljuju pojam i svrhu priuštivog stanovanja. Upozorio je da je struka u procesu pripreme zakona zaobiđena u širokom luku: unatoč brojnim argumentiranim primjedbama strukovnih komora, društava arhitekata, zavoda za prostorno planiranje i gradova.
Zastupnici Možemo upozoravaju na štetne prijedloge zakona
Posebno je upozorio da se ovim prijedlozima zaobilaze volja građana i doneseni planski dokumenti, otvara mogućnost gradnje na lokacijama bez osnovne društvene i komunalne infrastrukture te nepotrebno šire građevinska područja.
Stihijska izgradnja
-Vlada sebi daje ovlasti da blokira izmjene urbanističkih planova i generalnih urbanističkih planova gradova, kao što je već učinila u Zagrebu, kad god ti planovi čuvaju prostor iz perspektive javnog interesa, a ne interesa građevinskog lobija. Ova se Vlada odlučila za centralizaciju kako bi zaobišla gradove koji žele zaštititi svoj prostor. Biraju da investitori ne čekaju, a da građani ostanu bez vrtića, škola, parkova i sportske infrastrukture – zaključio je Živković, ponovivši zahtjev da se prijedlozi zakona povuku i izrade novi u suradnji sa strukom i gradovima.
Urša Raukar Gamulin upozorila je da prijedlog Zakona obvezuje gradove da u roku od dvije godine donesu urbanistički plan uređenja za svaku investitorsku inicijativu, a ako to ne učine, Ministarstvo preuzima postupak i dopušta gradnju prema planu višeg reda.
-UPU je jedini alat kojim lokalna vlast može detaljno definirati urbani okoliš, javne sadržaje i standarde života u novim zonama. Oduzimanjem tog alata gradove se svodi na pasivne promatrače vlastitog razvoja – rekla je Raukar Gamulin.
U stvarnosti to znači stihijsku, tzv. točkastu izgradnju, pojedinačne građevine i komplekse bez adekvatne prometne, društvene i komunalne infrastrukture, bez vrtića, škola, domova zdravlja, kulturnih ustanova i javnog prijevoza.
Ilustracija, priobalna gradnja – foto TRIS/G. Šimac
-Za interese investitora se izravno potkopava javni interes i pravo na lokalnu samoupravu zajamčeno Ustavom – poručila je Raukar Gamulin.
Poseban problem, upozorila je, predstavlja i institut urbane komasacije. Iako je riječ o alatu koji struka traži godinama kako bi se omogućilo racionalno okrupnjavanje zemljišta za projekte u javnom interesu, prijedlog zakona ga pretvara u mehanizam pogodovanja krupnom kapitalu.
“Uzmi siromašnima da bi pomogao bogatima”
-Institut omogućuje privatnim investitorima da, pod nejasnim uvjetima, okrupnjuju svoje i tuđe čestice te postoji potencijal da opet gledamo izvlaštenja za privatne investitcije kao što smo gledali u Zaboku”, istaknula je Raukar Gamulin, nazvavši to klasičnim primjerom politike “uzmi siromašnima da bi pomogao bogatima”.
Na temu stambene politike i pojma priuštivog stanovanja govorio je Mauro Sirotnjak, koji je upozorio da se taj pojam u prijedlogu zakona zlorabi kao pokriće za deregulaciju prostora i špekulativno bogaćenje. stručne analize su jasno pokazale da postojeća građevinska područja u gradovima u potpunosti zadovoljavaju stambene potrebe građana i svu nužnu novu izgradnju.
Objasnio je da se nova namjena priuštivog stanovanja koristi kao izgovor za dopuštanje proširenja građevinskog područja, stambene izgradnje u industrijskim zonama, na poljoprivrednom zemljištu i u šumama te na rubnim dijelovima gradova. ”
-Zamislite situaciju u kojoj grad planira područje za proizvodne pogone i hale, a Ministarstvo kaže da se usred te zone može izgraditi stambena zgrada za prodaju stanova. Još je opasnije to što se otvaraju poljoprivredna i šumska područja i zeleni rubovi gradova za tzv. priuštivo stanovanje, ‘priuštivo stanovanje’ nije namijenjeno građanima koji ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje, nego investitorima i špekulantima. Javni novac već sada planira usmjeravati privatnim vlasnicima praznih stanova “priuštivo stanovanje postaje tek još jedan alat za bogaćenje građevinskih i interesnih lobija, koji su očito i pisali ovaj zakon. Ministarstvo je ovim prijedlogom ispunilo sve njihove želje, žrtvujući jedan od ključnih resursa koje imamo kao društvo, prostor.- naglasio je Sirotnjak.
Na kraju je Urša Raukar Gamulin podsjetila kako Možemo ima dugogodišnje iskustvo u borbi za javni prostor i javno dobro te da se upravo na tim temeljima protivi ovim zakonskim prijedlozima.
Podsjetila je na brojne borbe koje su vodili zajedno s građanima kako bi se sačuvali parkovi, obala, javne površine i urbani standardi, te naglasila da će se isto tako boriti i protiv Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji u ovom obliku.
-Ovi prijedlozi zakona kradu prostor zajednici i otvaraju vrata uzurpaciji privatnog zemljišta, u korist uskog kruga interesnih skupina. Mi ćemo učiniti sve da široka javnost dozna koliko su ovi zakoni loši, tražit ćemo potporu građana za povlačenje ovih štetnih prijedloga iz procedure”, poručila je zaključno.
Sramotni ustupak turističkom lobiju
-Prostor je naš najvrjedniji neobnovljiv resurs, a Zakon o prostornom uređenju je temelj upravljanja prostorom Umjesto da se osigura zaštita prostora, usklađen razvoj i pravna sigurnost svih građana, nacrt novog Zakona ide u suprotnim smjerom – mimo struke, poštenja, morala, razuma i kvalitetnog planiranja. U odnosu na loš postojeći Zakon, situacija se dodatno degradira. I to, prije svega, intencijom pogodovanja pojedinim interesima. Zato je taj zakon već dobio ime Lex Nobilo. Namjera je da se zadovolje interesi građevinskog lobija mimo volje i prostornih planova lokalne samouprave. – smatra Dušica Radojčić, saborska zastupnica platforme Možemo!.
Lokalni planovi moći će se zaobići i državnim planovima za neke zahvate, opet mimo lokalnih planova, upozorava.
– Uređenje naselja, stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje je jedno najznačajnijih poslova lokalne samouprave, to je Ustavom zagarantirano pravo. Novim se zakonom narušava lokalna autonomija u svom najznačajnijem dijelu. Prema načelu supsidijarnosti, prednost o odlučivanju trebala bi ići onima koji su najbliži građanima. Na javnom savjetovanju bilo je 1700 primjedbi, većinom relevantnih stručnjaka i institucija. Primjedbe sadrže mnoga upozorenja na koliziju s važećim propisima. Ministarstvo ih je ignoriralo, svodeći postupak savjetovanja na puku formalnost. Na to se Društvo arhitekata Splita žalilo Povjereniku za informiranje. Iako ministarstvo stalno komentira kako su građevinska područja prevelika, sada se omogućava njihovo proširenje bez obzira da li su dosadašnja konzumirana – i to zbog priuštivog stanovanja. Umjesto uvažavanja primjedbi struke, uvažili su zahtjeve investitora poput Nobila. Da ne bude zabune, priuštivo u ovom zakonu ne znači javno. A privatni graditelji bi sada priuštive stanove mogli graditi i na poljoprivrednom i na šumskom zemljištu. Priuštivo stanovanje moći će se planirati na rubu gradova i izvan stambenih i mješovitih zona, stvarajući tako geta određenih socijalnih grupa – što se ne bi smjelo dopustiti. – kaže Radojčić.
Sramotni ustupak turističkom lobiju na štetu prostora u priobalju napravljen je u vezi s takozvanim mobilnim kućicama, kaže ona.
-. Radi se o fiksnim građevinama jer se postavljaju na temelje i priključene su na vodu, kanalizaciju i struju a imaju bazene, terase nadstrešnice. Te se građevine ne uklanjaju niti mijenjaju položaj, a izgrađena infrastruktura ostaje zauvijek i imaju utjecaj na prostor i okoliš jednako kao i klasična građevina. Turističke zone T3 – kampovi zamišljeni su upravo zbog pretpostavke prostora bez građenja. Radi o najvjrednijim dijelovima priobalja – zato nisu smjeli uključivati smještaj trajnog karaktera. Unatoč tgome, kućice u kampovima danas stvaraju cijela naselja. To rezultira dugoročnom devastacijom izrazito vrijednih područja, trajnim i nepopravljivim utjecajem na krajobraz . Sad se želi dopustiti da te fiksne građevine u kampovima mogu ostati na udaljenosti od 25 metara od mora. Time se ozakonjuje postojeće stanje iu potiče njihova gradnja i tamo gdje do sada nije postojala. Uspješna investitorska ofanziva na prijedlog Zakona o prostornom uređenju očituje se i u odustajanju od zabrane etažiranja hotela, odnosno dopuštanja gradnje i slobodne prodaje nekretnina u priobalju koje su lažno predstavljene kao – hoteli. Mimo struke, poštenja, morala, razuma i kvalitetnog planiranja. – zaključuje Radojčić.
‘Privatizacija 2.0’
Sandra Benčić, jedna od najaktivnijih oporbenih političarki u Hrvatskoj, također je u svom obraćanju A. Plenkoviću (HDZ) osvrnula na spomenute prijedloge zakona.
-Poštovani prremijeru, svi znamo da nakon 30 godina vladavine vaše stranke nije ostalo puno resursa koji na neki način nisu oteti, privatizirani ili uništeni. No, ostalo nam je još uvijek nešto vrijedno: prostor. Zato kreće privatizacija 2.0. – jer u proceduru ste uputili zakon službenog naziva Zakon o prostornom planiranju, koji mirno možemo zvati Lex Nobilo, zakon koji ima samo jedan cilj: opstruirati one jedinice lokalne samouprave koje štite prostor novim GUP-ovima i prostornim planovima od logike grabeži, logike profita nasuprot logike javnog interesa. Ovim zakonom ponovno legalizirate grabež: podsjetit ću i da ste stopirali zagrebački GUP na skoro gotovo dana kako biste dali priliku investitorima da brže-bolje apliciraju za dozvole po starim nakaradnim pravilima i da ste zakonom dopustili privatnicima da izvlašćuju ljude s njihovog poljoprivrednog zemljišta: u Zaboku i Pregradi gledamo pobunu ljudi već tjednima. Nobilov komentar na ovaj zakon u javnom savjetovanju djelomično je i prihvaćen, za razliku od brojnih komentara struke koji nisu. Kad ste izgubili u Zagrebu, osim gorčine, evidentno vam je ostao i dug prema tzv. kontroverznim investitorima koji oni više ne mogu naplatiti od Bandića pa ste onda bandićev model GUP-a koji je dozvoljavao potpunu urbanu devastaciju i pogodovanje nekolicini odabranih sada prepisali u zakon koji će vrijediti za čitavu Hrvatsku. Donosite zakon koji će omogućiti da ono što se događa ljudima u Zaboku – izvlaštenja zbog solara, sada investitori mogu raditi i za gradnju zgrada – što znači izvlastiti sve one koji imaju nesreću da graniče s njihovim zemljištem i njihovom pretjeranom pohlepom. – rekla je Benčić Plenkoviću i nastavila:.
-I da vam kažem premijeru, nije to samo Zabok i nije to samo Pregrada, isto se događa diljem zemlje, a nova magična riječ je priuštivo stanovanje. To znači da će investitor u to ime moći izvlastiti ljude s njihove zemlje, da onda na zemlji koju im je uzeo gradi stanove, koje će onda toj istoj djeci, tih istih ljudi čija je ta zemlja bila, te stanove prodavati za 4.000 EUR po kvadratu. Jer za vas je ova zemlja za odabrane, a ne za mnoge, a mi ćemo se, kao i slučaju GUP-a, kao u slučaju javnog dobra, kao i u slučaju pomorskog dobra, boriti za mnoge. – zaključila je Benčić.
