Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se svake godine uz poražavajuće crne statistike. Prošle godine je 83.000 žena i djevojaka u svijetu namjerno ubijeno, njih čak 60 posto ubio je partner ili član obitelji. a u Hrvatskoj, u ovoj godini, dosad, je ubijeno 15 žena, njih 11 od ruke njihovih intimnih partnera.
U povodu Međunarodnog dana borbe protiv femicida na te je tragične činjenice upozorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja posebno izražava zabrinutost zbog nastavka crnog trenda čemu pridonosi sve nasilnije+a i sve nesolidarnija klima u društvu obilježenom rastućim nasiljem. Rodno utemeljeno i obiteljsko nasilje, unatoč svim aktivnostima institucija i civilnog društva na osvješćivanju problema i dalje raste, pa je očigledno da Vlada i njezine nadležne ustanove i institucije trebaju poduzimati nove konkretne, sustavne mjere, uz uvođenje rigoroznijih sankcija protiv nasilnika, kako bi se rodno uvjetovanom nasilju stalo na kraj. Iako je službena statistika o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji itekako zabrinjavajuća, vjeruje se da je realno stanje još daleko gore, jer zbog straha od svojih nasilnih partnera, osude patrijarhalne i primitivne sredine u kojoj žive, ekonomske ovisnosti i drugih razloga velik broj žena svoje zlostavljače nikad ne prijavi. Ubojstava žena, pak, sve je više, iako je femicid, kako kaže Ljubičić, jedan od najpredvidljivijih oblika ubojstava, s jasno prepoznatljivim obrascima i okidačima
Izrazivši zabrinutost zbog nastavka rasta broja ubojstava žena naglasila je da je društvena klima pogodna za nasilje jer dominiraju sila, agresija i kompetitivnost, a ne dijalog i solidarnost. To, kaže, dodatno potiče rodno utemeljeno nasilje i femicide.
“Trendovi rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja nisu značajnije odstupali od prethodnih godina, a što se tiče ubojstava žena su se i pogoršali”, rekla je.
Pravobraniteljica ističe i da postoji kontinuirana inicijativa zakonodavca za izmjenama zakonodavng okvira u smislu strožeg kažnjavanja rodno utemeljenog nasilja. Nažalost, zakonske izmjene nisu utemeljene na sistematičnom i konstantnom prikupljanju i analiziranju podataka, naprotiv, zakoni se, upozorava Ljubičić, uglavnom mijenjaju pod pritiskom javnosti na političare nakon iznimno teških slučajeva nasilja ili ubojstava žena. Takav je pritup kampanjski i neozbiljan, pa ni učinci zakonskih izmjena ne donose neke značajnije rezultate. Hrvatskoj nedostaje sustavni pristup obrazovanju o ravnopravnosti spolova, rodno utemeljenom nasilju i potrebi njegovog ranog preveniranja. Nedostaje edukacije, napominje pravobraniteljica, od djece preko stručnih službi do policije, pravosuđa i državnog odvjetništva.
Smatra nužnom reformu cijelog sustava, pomak od pukog kažnjavanja posljedica na sprječavanje uzroka nasilja kroz prevenciju, obrazovanje i edukaciju, uspostavu dugotrajne psihološke podrške potencijalno ugroženim obiteljima prije nego odnosi u obitelji eskaliraju.
Patrijarhalni obrasci ponašanja duboku su ukorijenjeni u društvu i stvaraju neravnopravne odnose moći što dovodi do većih stopa nasilja i diskriminatornog odnosa prema ženama.
Broj kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji, upozorila je pravibraniteljica, u stalnom je porastu, pa je tako, usporedbe radi, 2015. zabilježeno 2.220 takvih slučajeva, a 2024. evidentirano ih je čak 9.167, dakle, gotovo za pet puta je veći. Broj prekršajnih djela nasilničkog ponašanja u obitelji u istom je razdoblju prepolovljen!
Sustav borbe protiv nasilja nad ženama i u obitelji, smatra Ljubičić, nije usmjeren na prevenciju i uklanjanje uzroka nasilja, nego isključivo na kažnjavanje posljedica, odnosno nasilnika. Žene su mahom izložene nasilju od sebi bliskih osoba, i kad taj odnos odluče prekinuti, mnoge zbog toga smrtno stradaju. To žene dovodi u svojevrsno zatočeništvo s nasilnikom, jer je alternativa tome samo brža smrt.
Visoke crne brojke, nažalost, dok se nešto ozbiljnije i sustavnije ne promijeni u društvu, bit će i dalje visoke, jer mnoge žene ne prijavljuju nasilnike, pogotovo seksualno zlostavljanje, zbog čega počinitelji ostaju nekažnjeni i potencijalna opasnost i drugim ženama. Žene se ne odlučuju lako na prijavljivanje nasilnika jer su često izložene predrasudama i stigmatizaciji, pa svoje zlostavljače eventualno anonimno prijave, pogotovo kad je riječ o seksualnom uznemiravanju. Žrtve silovanja trajno su obilježene traumom koju su proživjele i te rane nikad ne zacijele. Društvo do danas nije našlo adekvatne mjere pomoći i sustavnog psihološkog suportiranje takvih žrtava.
Žrtve trpe godinama strah, nasilje, prijetnje, a institucije djeluju sporo, postupci traju predugo i na kraju svega počinitelji u pravilu dobivaju preblage kazne koje u njima nsilništvo samo dodatno potiču, umjesto da ga sprječavaju.
Prema podacima UN-a svakih deset minuta jednu ženu ubije bliska osoba, lani je ubijeno 50 tisuća žena i djevojaka od svojih partnera, što jasno svjedoči da nema pomaka u borbi protiv femicida ni u svijetu ni kod nas.
