Hrvatska vlada očito je vrlo sklona “dvostrukim konotacijama”. Ta formulacija joj je poslužila kako bi dala legalitet korištenju ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u javnom prostoru, iako je to čin protivan Ustavu, pa je izmišljena iznimka u slučajevima kad se radi o skupovima HOS-a ( jubilejima i komemoracijama ) , pod izgovorom da su pripadnici HOS-ovih postrojbi pod tim simbolima sudjelovali u Domovinskom ratu. Sada se, pak, i priziv savjesti podvrgava “dvostrukim konotacijama”, pa je u zdravstvu vrijedan hvale, a u obrani ravan izdaji i dezerterstvu. “Ovakvim Zakonom o obrani”, smatraju u platformi Možemo!, Vlada koncept priziva savjesti ne tretira univerzalno što je protivno ustavnoj jednakosti”, poručuju saborski zastupnici Marin živković i Ivana Kekin uoči drugog čitanja Zakona o obrani kojim se ponovo uvodi obvezan vojni rok.
Zastupnici “Možemo!”prijedlog Zakona ocjenjuju diskriminatornim te tvrde da će u praksi smanjiti obrambene kapacitete RH.
„ Istodobno”, navode, ” predložena regulacija prigovora savjesti u Zakonu o obrani otvara niz problema: u zdravstvu se nagrađuje priziv savjesti, a u vojsci je faktor diskriminacije. To nije ustavna jednakost – to je sustavna diskriminacija”, upozorili su Živković i Kekin.
Ponovno uvođenje obveznog vojnog roka koji se temelji na kazni umjesto na motivaciji- ističe Živković- istodobno ukida model dragovoljnog služenja koji je bio put visokomotiviranih pojedinaca prema profesionalnoj vojsci. Umjesto jačanja obrambenog sustava, novi će model dodatno opteretiti profesionalne vojnike koji će se baviti obukom ročnika, umjesto redovitim zadaćama.
“Ako imate prigovor savjesti moguće da ćete morati raditi 4 mjeseca 8 sati dnevno, za naknadu od 100 eura, poslove asfaltiranja, čišćenja, košnje trave i slično… da se ubaci i guljenje krumpira gotovo zvuči kao rad za opće dobro, koji je alternativa zatvorskoj kazni kada netko počini kriminalno djelo. Druga je varijanta”, smatra Živković, ” da idete u vojarnu na edukaciju o civilnoj zaštiti, ona traje tri mjeseca i manje je plaćena, bez obzira na to što svakodnevno živimo prijetnje protiv kojih nam mogu pomagati osobe koje su educirane u civilnoj zaštiti. Nema nikakvog opravdanja da ta alternativa bude formulirana kao kazna” naglasio je.
Koncept prigovora savjesti nije univerzalno primijenjen i diskriminirajuć je, jer iste osobe koje se u zdravstvu pozivaju na priziv savjesti zbog vlastitith uvjerenja uživaju punu zaštitu sustava, bez posljedica, upozorila je zastupnica Kekin, štoviše, čak i uz prednosti.
U vojsci, međutim, napominje, priziv savjesti znači dulje trajanje služenja, 100 eura naknade i gubitak prava- jer se prilikom zapošljavanja u državnim tijelima i lokalnim samoupravama prednost kod zapošljavanja daje onima koji su završili vojno osposobljavanje.
Takav Zakon uvodi dvostruke standarde, zaključuje Kekin, i negativno utječe na žene koje su u Hrvatskoj sustavno diskriminirane, bilo radi trudnoće, korištenja porodiljnog dopusta, češćih odlazaka na bolovanja zbog skrbi o djeci, zbog češće skrbi o starijim članovima obitelji, a češće su i u prekarnom radu. Sada se uz sve to, prednost pri zapošljavanju na neodređeno vrijeme stavlja u ruke muškarcima koji ionako već uživaju povlašteni položaj, a dodatno se diskriminira one koji su u ovom društvu sustavno u nepovoljnijem položaju.
–Umjesto da država štti žene i dokida postojeće nejednakosti, ovim Zakonom– smatra Kekin– dodatno ih se stavlja u strukturno lošjiji položaj.
Zbog svega toga, zastupnici Možemo! pozivaju Vladu da briše iz Zakona ovu diskriminatornu odredbu. Odnosno, ako želi ustrajati na njoj, reda je da je na isti način primijeni i u zdravstvu, pa da i tamo oni koji se ne pozivaju na priziv savjesti imaju prednost pri zapošljavanju. Ne može se biti “za savjest” samo kad to odgovara političkoj agendi. To nije rodna ravnopravnost, to nije ustavna jednakost- to je sustavna diskriminacija– zaključuje Kekin.
