Vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić obratio se javnosti priopćenjem u kojem se oštro usprotivio preimenovanju četiriju ulica u Zagrebu a koje su bile imenovane po osobama bliskim, odnosno povezanim s ustaškom NDH. Za Puljića nisu sporne ni osobe ni ulice koje su dosad nosile njihovo ime, sporna je samo stranka “Možemo!” za koju umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kaže da je “rigidno lijeva i projugoslavenska”. Za ovog crkvenog prelata, dakle, samo jugonostalgičari se mogu protiviti “ustaškim ulicama”, pravim Hrvatima takvo što ne bi palo na pamet…
Očito, ono što je Puljića posebno zasmetalo je denominiranje ulice Ivana Evangelista Šarića, vrhbosanskog nadbiskupa iz vremena od 1922. do1960., pa se radi svoga nekadašneg kolege i prethodnika odlučio oglasiti izjavom u kojoj odluku zagrebačke Gradske skupštine smatra “zatiranjem dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama”.
“Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći – iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i ‘ustaše’, nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju”, žestoko će umirovljeni nadbiskup, navodi N1, zanemarujući činjenicu da su brojne zagrebačke ulice i trgovi voljom neke druge vlasti, ranije prebrisale svaki spomen na zaslužne antifašiste i njihove ulice te ih preimenovali po ustaškim dužnosnicima i simpatizerima.
Puljić zagrebačkoj gradskoj vlasti spočitava nepoznavanje povijesti i recentnu odluku o preimenovanju četiriju gradskih ulica svodi isključivo na ideološku, jer, napominje, ako su se i konzultirali s povjesničarima to su bili samo oni iz njihova “ideološkog kluba”. No, što se njega, i vjerojatno Crkve u cjelini, tiče, Šarić će ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski, kao graditelj sarajevske crkve sv. Josipa u kojoj je i pokopan, te kao književnik, uglavnom nepoznat široj javnosti.
Napisao je, uz ostalo, pjesmu posvećenu poglavniku ustaške NDH, Anti Paveliću, no to glorificiranje izdajnika i kolaboracioniste vrhbosanski umirovljeni nadbiskup objašnjava “kontekstom vremena”, a u prilog Šariću navodi i da nikad nije bio osuđen pred neovisnim sudom ( ?! ) U tom smislu, Puljić u svome priopćenju ( izjavi ) kaže:
-Zar kontekst vremena ne objašnjava njegovo pisanje o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano ijedno zlodjelo? Nije!
I potom standardnom metodom zaključuje kako je , što je “svoj narod i Crkvu volio”. Sada mu, kaže, jedna mračna i zloslutna ideologija želi ponovo suditi, dok neki “koji su krvlju svoga hrvatskog naroda okrvarili ruke” i dalje nose ulice i trgove u Zagrebu.
Na kraju priopćenja, koje prenosi N1, nadbiskup Puljić poziva neka “ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću”, ali je, veli nedopustivo da ga se i danas kleveta lažima zasnovanim na “komunističkoj istoriji i njihovoj istini”.
-Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa- poručio je ojađeni Puljić.
Nakon propasti NDH Šarić je emigrirao u Španjolsku gdje je ostao do smrti, 1960. godine. Ulica koja je dosad nosila njegovo ime preimenovana je u Ulicu Josipa Kužea, bivšeg dinamovog igrača i trenera.
