Peto izdanje Međunarodnog književnog festivala Šibenske književne ure- ŠKURE i za završnu večer, kao i dviju prethodnih, pripremilo je obilje sadržaja. Nikad nije bila točnija ona „za svakog ponešto” kao u ovom slučaju, jer doista i oni najzahtjeviji, najizbirljiviji, s ovim Škurama morali su biti zadovoljni. Ako je suditi po posjećenosti programa, publika je itekako “došla na svoje”. A prije negoli se Škure na godinu dana zaškure, organizatori su za finiš priredili jutarnje čitanje poezije na skalinama pored krstionice gdje su stihove čitali, uz ostale, Evelina Rudan, Seno Musabegović, Vanda Mikšić, Branko Čegec, Nataša Govedić, Monika Herceg i drugi. U večernjem dijelu programa o poeziji razgovaraju Nataša Govedić i Vanda Mikšić, a polaznici ovogodišnje radionice Glumac ima vremena, kojeg vode Leon Lučev i Jelena Graovac Lučev, izvest će završni performans posvećen Arsenu Dediću.
Prije finalnog događaja, dodjele Nagrade Stjepan Gulin za najbolju zbirku poezije objavljenu tijekom prošle, odnosno do lipnja ove godine, na području Hrvatske BiH, Srbije i Crne Gore, bit će predstavljen Dragan Velikić i njegov „Bečki roman”, a razgovor vode Olja Runjić i Branko Čegec.
Ali, ni nakon proglašenja laureata petih Škura, još nije kraj! Festival koji je u cijelosti posveta velikoj glazbenoj obitelji Dedić- Arsenu, Gabi i Matiji- u tom duhu i završava. Pod nazivom „Arsen zatvara Škure” u čast neponovljivog kantautora pjevat će Lu Dedić, Vojo Marković, Toma Cukrov i Ivan Ercegović. I pete ŠKURE, na svojoj kući pored mora, se zatvaraju do rujna 2026.godine…
Bit će teško nadmašiti ovogodišnji program Šibenskih književnih ura koje kao da su u godini otkazivanja i zabrana festivala odlučile dati najbolje što mogu. Čak i njihovi apriorni „kritičari” morali bi im to priznati kad bi bar malo više čitali i pisanu riječ poštovali…
Večer prije finalne, na neki način je pripalo umjetničkoj direktorici i osnivačici festivala Olji Runjić koja se publici predstavila svojom novom zbirkom poezije intrigantnog naziva „Amapola”. Zbirka govori o odrastanju i samospoznavanju, o životu koji se ne miri ustajalošću, o žudnji koja buja u tijelu žene sve više svjesne sebe, o borbi za sebe, pravu na puninu života i neobuzdanu strast. Amapola je, prema riječima same autorice, rođena iz potrebe da dovrši svoj unutarnji dijalog s djetinjstvom i nasljeđem koje nosi i da ta njezina životna priča bude ostavština koju daruje svojoj kćeri.
Pred šibensku publiku u petak navečer stao je i poznati hrvatski dramatičar, esejist i pisac Slobodan Šnajder, dobitnik Krležine nagrade za roman „Anđeo nestajanja” kojeg je na Škurama i predstavio.
S knjigom „Divlji kvas” na Škurama je gostovao i Ivica Đikić, a Sandra Antolić s romanom „Hrvatska mati”, dok su o zbirci prerano preminulog, iznimno talentiranog Predraga Lucića govorili njegovi prijatelji i suradnici Damir Šodan, Boba Đuderija i Branko Sekulić, a stihove iz zbirke nadahnuto čitali Oriana Kunčić i Leon Lučev.
Na ovogodišnjim Škurama s „Filozofskim pričama” i „Sentimentalnim uvodom u estetiku” gostovao je Predrag Finci, a o 80-tima u književnosti i pop kulturi na pozornici Male lože razgovarali su Miljenko Jergović, Snježana Banović i Tomislav Brlek.
Škure su po prvi put imale i poseban program za djecu, ali i off program u okviru kojeg su se kod krstionice čitali stihovi i proza, nastupili su i polaznici Dramskog studija „Ivana Jelić” HNK u Šibeniku, pod vodstvom Oriane Kunčić, a brojni književni entuzijasti iz Dalmacije i ove godine su dobili svoju priliku kroz program „Pronađite publiku”.
U Kući umjetnosti Arsen prikazan je dokumentarni film „Na domaćem terenu” autorice Lidije Zelović, promovirani su romani „Knjiga o Almiru” Adise Bašić i „U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća” Gabrijele Rukelj Krašković,
I da ne zaboravimo, neformalno Škure su otvorene izložbom, i to još jednog talentiranog Dedića. Ulja na platnu u malom formatu Šibenčanima je stavio na uvid Luka Dedić, Arsenov nećak, sin njegova brata Milutina, akademskog slikara koji je živio i stvarao u Beogradu.
S Dedićem je počelo, s Dedićevom „malom” će i završiti, jer ipak su pete Šibenske književne ure bile posveta ovoj velikoj šibenskoj obitelji koja je ostavila snažan pečat na hrvatsku kulturu i glazbu.
