Vrućine su u Hrvatskoj jenjale, no nitko pouzdano ne zna, pa tako ni meteorolozi, hoće li se vreli dani vratiti i tijekom rujna, listopada… Znanstvenici pak uopće ne sumnjaju kako nas prema aktualnim klimatskim trendovima svako sljedeće ljeto čekaju slična, a možda i vrelija ljeta, suše, obaranja temperaturnih rekorda, nedostatak vode i slično. Kao i uvijek, najgore prolaze oni koji nisu u prilici raditi u klimatiziranim prostorima, već su bez adekvatne zaštite izloženi jakom suncu i nesnosnim vrućinama. Takvo što najviše pogađa one koji su prisiljeni raditi na otvorenom, te su izloženi izrabljivanju od strane poslodavaca koji ne mare za zdravlje radnika. Takvih primjera ima posvuda, pa i u Hrvatskoj, gdje takve radnike manje-više nitko ne štiti, niti o njima brine.
I dok su u nekim pravičnijim i uređenijim državama na snazi stroge zakonske odredbe kojima se zabranjuje rad na suncu i na otvorenom u vrijeme najvećih vrućina od jutra do sumraka, a poslodavci koji krše zakon bivaju kažnjeni ozbiljnim kaznama, nije poznato da itko, a pogotovo ne aktualna HDZ-ova vlada, uopće razmišlja o toj problematici. I dok se drugdje vlasti spremaju na moguće negativne posljedice ekstremnih klimatskih pojava, te priječe rad u nemogućim uvjetima, u Hrvatskoj se o tome ne govori, kao da se nalazimo na drugom planetu.
Prema Međunarodnoj organizaciji rada (The International Labour Organization (ILO)), velike vrućine svake godine diljem svijeta dovedu do 22 milijuna ozljeda na radu i gotovo 19 tisuća smrti povezanih uz takav rad, a ljeta su sve toplija pa i rad na otvorenom s vremenom postaje sve opasniji, upozorava Sindikat graditeljstva Hrvatske.
Inače, MOR je posvećen promicanju socijalne pravde i međunarodno priznatih ljudskih i radnih prava, te od 1919. godine okuplja vlade, poslodavce i radnike 187 država članica kako bi postavili radne standarde, razvili politike i osmislili programe koji promiču dostojanstven rad za sve žene i muškarce.
-U graditeljstvu radi oko 130.000 radnika te smo došli na razinu koja je bila 2008. godine. Među njima ima poslodavaca koji žele što prije završiti projekte i ispuniti rokove, a financijski rezultati su im bitniji od zdravlja radnika, kazala je Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH) i dodala kako je Sindikat inicirao izmjene Zakona o zaštiti na radu po pitanju rada na vrućini – ne da se on zabranjuje nego da se ograniči, da se bolje urede rizici te da se donesu mjere koje će se provoditi.
Vrućina
“Radnici nam se redovito javljaju s problemima vezanima uz rad na otvorenom tijekom ljetnih mjeseci. Oni su različiti, od nedostatka rashlađenih prostora, hladne vode i češćih pauza, do potpune izloženosti suncu na gradilištima bez ikakve zaštite”, kaže za Hinu glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske Domagoj Ferdebar.
Posebno su pogođena područja priobalja i kamenjara, gdje radnici rade bez hlada i bez mogućnosti da se sklone u rashlađene kontejnere, jer oni, kad postoje, često dosežu i 60 stupnjeva Celzija, pojašnjava.
Sindikat već godinama uoči ljeta šalje apele poslodavcima da organiziraju radno vrijeme i uvjete rada u skladu s vremenskim prilikama. Predlažu češće pauze, pomicanje radnog vremena u hladnije dijelove dana, opskrbu vodom i rashladnim prostorijama, no reakcije su, kaže Ferdebar, neujednačene.
Dodaje da su veće firme u pravilu bolje organizirane, pogotovo ako posluju i u inozemstvu pa prenose standarde zaštite na radu iz drugih država. No kod manjih izvođača, a osobito kod podizvođača na velikim projektima, često nema nikakve sustavne zaštite. Sve ovisi o tome koliko je pojedini poslodavac osviješten ili spreman ulagati, kaže.
Sindikat se u svojim apelima poziva i na podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), koji putem Humidex indeksa mjeri stvarno toplinsko opterećenje.
“Temperatura od 29°C u hladu uz relativnu vlažnost zraka od 45 posto može značiti opterećenje od 34-35 stupnjeva Celzija. Ako radnik radi izravno na suncu, to skače i do 43 stupnja”, objašnjava Ferdebar.
Kod asfaltiranja situacija je još teža jer radnici trpe i radijaciju s asfalta koji se ugrađuje na 160°C.
“Pitanje je kako netko uopće izdrži takve uvjete. Imamo ljude koji nose kacige, reflektirajuće prsluke, odjeću dugih rukava, pri čemu tijelo ne diše, zrak stoji, a prašina dodatno otežava disanje”, dodaje.
Da su posljedice potencijalno smrtonosne, potvrđuju i podaci Međunarodne organizacije rada (ILO): zbog ekstremne vrućine godišnje se u svijetu dogodi više od 22 milijuna ozljeda na radu i gotovo 19 tisuća smrti. U Hrvatskoj se ta tema tek probija u javni prostor, ističe pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u izjavi za Hinu.
Nakon analize važećih propisa i preporuka nadležnih tijela, njezin je Ured zaključio da zakonski okvir treba poboljšati. Pripremaju se i preporuke prema Ministarstvu rada kako bi se, u suradnji s poslodavcima, sindikatima, meteorolozima i stručnjacima medicine rada, konačno definirala jasna i provediva pravila.
Vrućina
Najkonkretnija zakonska obveza poslodavaca nalazi se u Pravilniku o zaštiti na radu na mjestu rada, koji propisuje da se, u slučaju rada pri visokim ili niskim temperaturama, moraju poštovati smjernice nadležnog zavoda za javno zdravstvo. No, problem je u tome što su te smjernice – upravo to: smjernice, a ne obvezujuća pravila, kaže Ferdebar.
Dodaje da su, za razliku od Hrvatske, neke države članice EU već su krenule u normiranje uvjeta rada na vrućinama.
Pučka pravobraniteljica navodi da Europska agencija za okoliš poziva na uvođenje obveza zaštite radnika na otvorenom kao prioriteta javnih politika EU, dok je Europska konfederacija sindikata (ETUC) ovog ljeta zatražila donošenje posebne direktive o radu na vrućinama.
“Radnici su često prepušteni sami sebi. Ako se požale, mogu biti optuženi da odbijaju raditi. A poslodavci će reći da DHMZ pokazuje 31°C i da to nije strašno. No kad se uračuna stvarno opterećenje, to može biti izuzetno rizično”, kaže Ferdebar.
Tajnik sindikata dodaje i da edukacija radnika mora biti redovita i specifična za ovakve uvjete o tome kako prepoznati simptome iscrpljenosti, koliko tekućine unijeti, kako reagirati ako kolega kolabira. Ipak, bez zakonskog okvira poslodavci nisu obvezni takve edukacije provoditi.
A to bi, uz sve ostalo, bilo i ekonomski isplativo.
“Postoji niz studija koje potvrđuju da svaki euro uložen u zaštitu na radu donosi povrat od 2,2 eura, i to kroz smanjenje broja ozljeda, bolovanja i izbjegavanje odštetnih zahtjeva”, ističe Ferdebar.
Pravobraniteljica Šimonović Einwalter naglašava da rad na vrućinama više nije samo tehničko pitanje organizacije rada, već pitanje ljudskih prava, jednakosti i javnog zdravlja. Potreba za jasnim, konkretnim i obvezujućim pravilima postaje sve hitnija, jer klimatske promjene ne jenjavaju, a radni ljudi na terenu ne mogu čekati da se sustav “prilagodi”.
“Ne treba čekati da stanje postane još gore. Ako boljim pravnim okvirom možemo spriječiti ozljede, pa i smrti radnika, onda to moramo učiniti”, poručuje.
Vrućina
