Hrvatska je sve toksičnije društvo nejednakih građana pred zakonom. Oni „jednakiji” od drugih daju sebi za pravo da mimo i kontra zakona, koristeći se prijetnjama, ultimatumima i govorom mržnje izravno utječu na kvalitetu života svih koji ne dijele njihovo mišljenje i time kreiraju društveni ambijent zatrovan isključivošću, strahom, prijetnjom. U Hrvatskoj se 30 godina nakon rata zabranjuju koncerti po slobodnoj kvazibraniteljskoj procjeni (ne)podobnosti glazbenika koji se postavljaju prema ovoj državi kao prema svome privatnom lenu kojim upravljaju kako hoće, znajući da im se vlast iz prizemnih populističkih i egoističnih razloga neće suprotstaviti. U Sisku, Solinu, a ovih dana se pokušava i u Puli, zabranjen je koncert Momčila Bajagića Bajage i njegovih Instruktora, na Krku je otkazan koncert Lepe Brene, i sasvim je razumljivo pitanje – tko je sljedeći? I dokle će tako? Što rade institucije ove države dok se tzv. braniteljske udruge ponašaju kao paralelna vlast iznad demokratski izabrane vlasti?
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ovih je dana izjavila, baš kao i prije nje ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, da se u demokratskim državama koncerti ne zabranjuju, imate pravo i mogućnost izabrati hoćete li nekog slušati ili nećete. Ali, ona razumije branitelje, iako ne podržava zabrane. No, što je učinila ta ista ministrica, što je učinio njezin kolega ministar policije, da onemogući njihovo sijanje straha i nametanje glazbenog ukusa svima u ovoj zemlji po njihovim ad hoc kriterijima, koji bez argumenata i dokaza optužuju “zabranjene” glazbenike za kolaboriranje s ratnim neprijateljima, tri desetljeća nakon rata? Rade se liste nepodobnih kako samoorganiziranoj skupini navodnih branitelja padne na pamet, i to se u ovoj državi tolerira!?
Za petak, 1. kolovoza, je najavljen koncert Bajage u Puli, ali dočim je najavljen krenuli su hejterski komentari koji su nagnali organizatore Incognito Agency d.o.o. da se javnosti obrati priopćenjem kako bi prevenirala bujanje mržnje i nasilje na koje se otvoreno poziva u bojkotu glazbenika.
U priopćenju organizatori navode:
“Dok je dio tih komentara vulgaran, nepristojan i prostački, te ih stoga nećemo izravno citirati jer smatramo kako takvim izrazima nema mjesta u javnom prostoru, ističemo kako su mnogi od njih usmjereni na iznošenje prijetnji – izravnih i neizravnih – prema glazbenicima, njihovom timu, kao i samom organizatoru.
Ovim putem želimo jasno naglasiti da ćemo svaki takav komentar, kao i stvarne i/ili virtualne identitete njegovih autora, prijaviti nadležnim institucijama radi daljnjeg postupanja i sankcioniranja.
U takvom kontekstu, poručuju organizatori, želimo jasno i odgovorno istaknuti sljedeće:
–Najodlučnije odbacujemo sve insinuacije da je g. Momčilo Bajagić Bajaga (rođen u Bjelovaru) u svojoj karijeri sudjelovao u bilo kakvom obliku poticanja na mržnju, nasilje ili podržavanja agresije.
-Momčilo Bajagić, kao autor i izvođač s više od četrdeset godina karijere, uživa dugogodišnju reputaciju umjetnika miroljubive i tolerantne orijentacije, čija glazba okuplja publiku diljem regije i šire. Njegovo stvaralaštvo nikada nije bilo platforma za podjele, već prostor za zajedništvo, emociju i univerzalne poruke ljubavi, života i nostalgije.
-Kao organizacija koja djeluje gotovo deset godina, Incognito Agency snažno se protivi svakom obliku govora mržnje, diskriminacije i nasilja. Nažalost, upravo smo se s tim pojavama suočili od trenutka kada smo najavili ovaj koncert.
-Unatoč uvredama, prijetnjama i pokušajima zastrašivanja, ostajemo čvrsto predani vrijednostima tolerancije, otvorenosti i slobode kulturnog izražavanja.
-Tijekom godina nismo i nećemo surađivati s izvođačima koji u svom javnom djelovanju, glazbi ili stavovima promoviraju mržnju, netrpeljivost ili bilo kakav oblik ideološkog ekstremizma. Naše profesionalne i etičke vrijednosti ne podliježu tržišnim pritiscima niti komercijalnim interesima te ostajemo vjerni načelima s kojima smo i započeli naš rad.
– Naš je primarni cilj oduvijek bio i ostaje stvaranje kvalitetnih kulturnih sadržaja koji obogaćuju lokalnu zajednicu, promoviraju glazbu i umjetnost, i nude publici iskustva zbog kojih se događaji pamte. Svaki naš projekt realiziramo s visokim profesionalnim standardima, iskrenim entuzijazmom i dubokim poštovanjem prema publici koju okupljamo – priopćili su organizatori u svom obraćanju javnosti, pozivajući svih da se ograde od netolerancije i govora mržnje i da ne dopuste da neutemeljene optužbe i stereotipi guše slobodu umjetničkog izražavanja. Umjesto toga, pozivaju sve ljubitelje dobre muzike i Bajaginih hitova na druženje pod sloganom „Samo nam je ljubav potrebna”.
No, neke ne hrani ljubav nego mržnja. I oni će je sijati dok god se to otrovno sjeme ne zatre, dok god se onima što prijete ne stane na kraj konkretnim mjerama ( najbolje novčanim kaznama! ) i ne pokaže da u ovoj zemlji zakoni vrijede za svih, pa i za njih. Ma koliko oni mislili da su sudjelovanjem u Domovinskom ratu stekli imunost na zakone, neki poseban status iznad sustava i iznad Ustava.
Hrvatska vlada je u tom stvaranju klime nesnošljivisti i nesigurnosti suučesnik. Instaliranjem glavnog državnog odvjetnika, „njihovog dečka” Ivan Turudića omogućila je da braniteljske prijetnje i ultimatumi postanu legalno sredstvo komuniciranja, baš kao što je legalizirala i ustaški pozdrav „Za dom spremni”. Ovih postthompsonovskih dana redom se odbacuju kaznene prijave za fanove Marka Perkovića Thompsona koji su uoči koncerta Zagreb zagađivali ustašlukom, posvetom Maxu Luburiću, Jasenovcu i Gradiški staroj „klaonici Maxovih mesara”, egzaltiranim nacionalizmom i isključivošću. Zbog „dvostrukih konotacija”. A ove navodno, nemaju veze s ustaškom NDH i njezinim zločinima, pa i kada preuzimaju njezine simbole, slave njezine zločince i nose njezine insignije.
Nema tu izlaska iz tog začaranog kruga kojeg je vlast uvođenjem „dvostrukih konotacija” zatvorila. I zlo legalizirala kao benigno veselje i nevino HOS-ovo znakovlje pod kojim su ti „hrvatski domoljubi” branili domovinu. Kao da su baš oni, izvorno za potrebe HOS-a dizajnirali ustaške simbole a ne ih preuzeli, ciljano i s predumišljajem iz ustaške NDH. Koju i danas slave, čiju kolaboracionističku izdajničku politiku rehabilitiraju i pokušavaju narod uvjeriti kako je ta kvislinška tvorevina bila zapravo „povijesna težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom”. Ali, što je sa zločinima koji su u njezino ime činjeni, što je s koncentracijskim logorima u kojima su ubijani Srbi, Židovi, Romi, antifašisti…, što je sa rasnim zakonima i mržnjom koju su sijali prema svemu što nije hrvatsko?
I sad, 30 godina nakon rata, navodne braniteljske udruge, baštinici tako sustavno stvaranog revizionističkog ambijenta, svojim mrziteljskim pamfletima zabranjuju koncerte njima nedobrodošlih glazbenika, na očigled institucija koje šute. Ne djeluju. Toleriraju samovolju. Nameću je čak i jednoj Puli, gotovo zadnjoj hrvatskoj antifašističkoj enklavi. Neće valjda i tamo svoj „ultimativni glazbeni ukus” diktirati, u Puli koja grleno, ponosno pjeva Bela Ciao na službenoj ceremoniji otvaranja filmskog festivala uz ovacije publike, koja nagrađuje Mirotvorca ( u počast Josipa Reihla Kira ) o kojemu establishment šuti, gdje redatelj dokumentarno-igranog filma Fiume o morte!, Igor Bezinović, okićen sa šest zlatnih arena u obraćanju publici slobodno potiče mlade na priziv savjesti pri mobilizacijskim pozivima jer, kako je rekao, nije to znak kukavičluka, to je znak slobodnog izbora.
Ne, ne u takvoj Puli!
