Prije 34 godine, 1. srpnja 1991. na ulazu u Tenju nedaleko Osijeka, ubijen je Josip Reihl Kir, tadašnji načelnik osječke policije. S njim su ubijeni i Goran Zobundžija i Milan Knežević, a ranjen je Mirko Tubić. Bili su to zločinački rafali ispaljeni u nadu da se mir može održati. Aktualna vlast ovaj datum ignorira, on nije u kalendaru i protokolu establishmenta jer te 1991. za HDZ mir, koji je pokušavao održati osječki pacifist na čelu policije, nije bio na osobitoj cijeni…
Josipa Reihla Kira i suradnike u pokušaju izgradnje dijaloga i tolerancije među ljudima umjesto nacionalističke isključivosti i ratnog huškanja, danas su se, uz obitelj, sjetili i predstavnici stranke Možemo! te predstavnici srpske zajednice u Osiejku. t
Violeta Pancer, vijećnica Skupštine Osječko-baranjske županije, Katarina Kruhonja vijećnica Gradskog vijeća Grada Osijeka, Boris Kiš, vijećnik Gradskog vijeća grada Osijeka, Sandra Benčić, koordinatorica stranke Možemo! i Urša Raukar Gamulin, saborska zastupnica te stranke, sudjelovali su u obilježavanju 34. obljetnice mučkog ubojstva Josipa Reihla – Kira, u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata i policije Osječko-baranjske županije, poklonili se pred njegovim grobom i položili vijenac izražavajući poštovanje i zahvalnost čovjeku koji je za mir dao život.
“Važno je pamtiti Josipa Reihla – Kira i važno je da nove generacije, pogotovo u današnjem kontekstu, uče o ostavštini mirovnjaka i velikog čovjeka kao što je bio Josip Reihl – Kir,” kazala je Sandra Benčić tom prilikom, dok je Urša Raukar Gamulin pročitala „Poema o Josipu Reihlu – Kiru” iz knjige Elvisa Bošnjaka.
„Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti“ – riječi su koje je Josip Reihl – Kir izgovorio ni mjesec dana prije nego je, 1. srpnja 1991. na putu do Tenje na pregovore s lokalnim Srbima, ubijen zbog svojih napora da u vrtlogu eskalacije međuetničke mržnje pokuša spriječiti nasilje.
Josip Reihl Kir nije naivno mislio da može spriječiti rat, ali se trudio spriječiti bratoubilačko krvoproliće među dojučerašnjim susjedima i prijateljima. Bio je iznimno hrabar čovjek posvećen mirnom rješavanju sukoba radi čega je bez straha obilazio teren, uporno razgovarao s ljudima na obje strane odupirući se pritiscima svih onih koji su se protivili pregovorima. Koji su se spremali za rat bez alternative…
Ma koliko njegov lik i djelo službena Hrvatska prešućivala, Reihl Kir je postao trajni simbol herojstva u službi mira i nenasilja. Njegova životna priča danas nas uči o razornim posljedicama rata, o potrebi za transformacijom sukoba i pravovremenom i učinkovitom procesurianju ratnih zločina. Reihl Kir zauvijek će ostati simbol snage pojedinca koji, unatoč prijetnjama i opasnostima, pronalazi putove prema miru i suživotu – poručili su, povodom godišnjice njegove tragične smrti iz platforme Možemo!
Na grob predratnog osječkog načelnika policije u utorak su položili vijenac i odali počast Kiru i predstavnici srpske zajednice u Osijeku, Vladimir Horvat, zamjenik županice Osječko baranjske županije iz redova srpske nacionalne manjine, kao i Dejan Jeličić, tajnik Vijeća srpske nacionalne manjine Osječko baranjske županije, a cvijeće i svijeće položit će i u Tenji na mjestu mučkog ubojstva. U Srpskom kulturnom centru u Osijeku u povodu godišnjice zločine bit će prikazan i dokumentarni film Mirotvorac, Ivana Ramljaka,posvećen Josipu Reihlu Kiru.
Zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac i sa saborske govornice prisjetio se u utorak osječkog mirotvorca:
“U ime Kluba SDSS-a htio bih danas podsjetiti na 34. godišnjicu ubojstva zapovjednika osječke policije Josipa Reihl Kira.
Ni mjesec dana od svojeg trideset i šestog rođendana Reihl Kir ubijen je na dužnosti čuvanja mira. Čuvanja mira u najosjetljivijem trenutku za Hrvatsku, za odnose između većinskog hrvatskog i manjinskog srpskog naroda. U prijelomnici toga hoće li proces osamostaljenja ići u smjeru mirnoga ili ratnoga ishoda. Ubio ga je rezervni policajac kojem je dan prije uručio oružje. I tim oružjem, kalašnjikovom, ubijeni su on i još dvojica onih koji su s njim u tom trenutku radili na očuvanju mira, u ovom slučaju, prigradskom osječkom naselju Tenja. To je doista bio pucanj, ne samo u Reihl Kira, nego je bio pucanj u mir. Nakon toga gospodari rata mogli su pokrenuti ono u cijelosti što su naumili.
Nakon toga krenulo je strašno krvoproliće od kojega se do danas u pravom smislu te riječi nismo oporavili. Kojem ni do danas nemamo u pravom smislu te riječi mira u ovoj zemlji. Nemaju ga ljudi koji se stjecajem okolnosti voze u autobusima drugačijih registarskih oznaka, nemaju ga ljudi koji se nalaze i počivaju na grobljima koji se stjecajem okolnosti nalaze na mjestima gdje postoje nadgrobni spomenici, koji ovim ili onim razlozima mogu biti smetnja. Ono što je najvažnije, nemamo ga svi u pravom smislu te riječi zbog toga što smo zaboravili na mirotvorca. A društva koja zaboravljaju na svoje mirotvorce zaboravljaju na osnovnu vrijednost, ne samo kršćansku, nego ljudsku, a to je čuvanje mira.
A Reihl Kir je znao da će biti ubijen, i otišao je, osjećao je da će biti ubijen. Osjećao je da to što čini izaziva mržnju i izaziva ljude koji ne žele mirotvorce. Nakon trideset godina mi bismo trebali naći mjesto za tog mirotvorca. Nema udžbenika u kojem se spominje njegovo ime, nema škole u kojem se spominje njegovo ime, nema prilika u kojima se policajcima dodjeljuju ordenja ni diplome. Nema odličja, koja se inače od predsjednika Republike šakom i kapom dodjeljuju raznim ljudima, ali odličja mirotvorca kakav je bio Josip Reihl Kir nema. Bez kulture mira nema ni kulture demokracije, a nema ni kulture slobode u pravom smislu te riječi- rekao je Pupovac, apostrofirajući značaj sjećanja na jednog takvog čovjeka pogotovo u ovim vremenima kada se sve lakše odustaje od vrijednosti mira i sve otvorenije počinje veličati politike rata.
