
Objaviti knjigu priča, putopisa, reportaža bila je Gracinova davna njegova želja, ali ga je u tome omela smrt. Napustio nas je u studenom 2023. godine, u 60. godini nakon kratke i teške bolesti, a umro je u svom domu na Martinskoj, u Kanalu sv. Ante, gdje je odrastao, prohodao, krenuo u školu, u život i svijet, mjestu koje ga je umnogome odredilo i kojem se uvijek vraćao sa svih svojih putovanja, kraćih ili dužih izbivanja.
“S mora, rijeka i planina, teke oko Šibenika” ime je koje je knjizi odredio sam Gracin. Čuvao je svoje tekstove, no nikada nije imao dovoljno vremena da ih i objavi, kaže priređivačica knjige i Josina partnerica Nina Živković.
-Joso je uvijek imao želju da jednog dana, kada bude imao vremena, posloži sve svoje tekstove i da napraviti knjigu. Mi smo dosta o tome pričali i naslov knjige je njegova ideja. Čak je i izbor tekstova njegov. Pronašla sam ih u jednoj zadaći gdje je napisao da će prvo ići baš ti tekstovi. Osjećala sam, nakon što je on otišao, da moram izdati tu knjigu. On to nije stigao, kao što puno stvari nije stigao dovršiti, pa tako ni knjigu. Mislila sam da je moje, na koncu i naše, da to moramo dovršiti. Knjiga donosi 33 teksta koji su objavljivani u Šibenskom listu, Šibenik Timu, Helopu, časopisu šibenskog HPK Sv. Mihovil, župnom listu Vjera u kamenu koji je don Stipe Perkov objavljivao u Primoštenu Burnjem odakle Joso potječe i gdje je istraživao podzemlje – rekla je Nina Živković.

NIna u domu na Martinskoj (foto Joso Gracin Joka)
Priče i reportaže objavljene u knjizi nastale su od 2003. do 2016. godine i, zemljopisno gledano, pokrivaju područje od Jabuke i Kornata, preko rijeka Čikole, Krke, Bribišnice i Zrmanje do Dinare i Velebita. Iako je najveći dio knjige, koju prate brojne fotografije, posvećen ljepotama i zanimljivostima u Šibensko-kninskoj županiji, Gracinova znatiželja ipak nije mogla biti omeđena tim granicama, pa zato u naslovu knjige i postoji dodatak “… teke oko Šibenika”!

Naslovnica knjige Jose Gracina Joke
-Nisam htjela ništa dirati i mijenjati. Priče je s puno ljubavi lektorirala Josina nećakinja Diana Miškić Labura (dr. sc. književnosti i nastavnica hrvatskog u jednoj šibenskoj osnovnoj školi, op. a.), a u sadržaj se nismo dirali. Mislim da nitko od nas nije dovoljno dobar da zna što bi trebalo raditi, što je bila njegova ideja, što skratiti, naglasiti… Joso je u svemu vidio ljepotu. Čak i u malim stvarima. Tako i mjesta o kojima piše i koja su nam blizu, ali u kojima ne vidimo ništa posebno niti poželimo tamo otići, on bi došao i imao način kako prenijeti nešto što je, kako bi on kazao, baš čarolija! Može se reći da ne trebamo putovati avionom i kilometrima daleko da bismo naši nešto čarobno. Može se otići na 15-ak ili 20-ak minuta udaljenosti i biti na nekom posebnom mjestu – pripovijeda Nina Živković dok objašnjava Josinu vještinu i umijeće da otkrije i kao pravu pustolovinu i atrakciju opiše mjesta koja su nam nadomak i pored kojih najčešće prolazimo ne primjećujući ih.
Uz već spomenutu nećakinju lektoricu, knjiga je svjetlo dana ugledala zahvaljujući i drugim Josinim dragim ljudima: prije svega njegovoj kćeri Anđeli, objašnjava Nina Živković. Dodaje kako su u tom krugu bili i Josin prijatelj Goran Šimac, grafičar Luka Bošnjak te Vedran Labura. Knjiga je tiskana u tisuću primjeraka, a dio je rasprodan i prije negoli je knjiga bila gotova, čime je, reći će Živković, omogućeno njezino objavljivanje.

Joso Gracin Joka (foto Goran Šimac)

