Bivšoj SDP-ovoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel trebalo je čak 11 godina da bi napokon, na početku ponovljenog suđenja na ŽS u Zagrebu, priznala kako je zloupotrebljavala položaj za kojekakvo trošenje javnog, županijskog novca u privatne svrhe, na jelo, piće, tulume, slavlja... Od trenutka kad je u travnju 2014. uhapšena zajedno sa suoptuženicima, u akciji USKOK-a, Lovrić Merzel je na sve načine, kroz brojne javne istupe pokušavala osporiti bilo kakvu krivnju hineći najveću među pravednicima, da bi, toliko godina poslije, dok služi zatvorsku kaznu u požeškoj kaznionici, odlučila priznati krivnju prihvaćajući sve što joj se tom optužnicom stavlja na teret. S obzirom na priznanje, njezina je obrana zatražila što blažu kaznu i jednogodišnji rok za plaćanje odštete županiji u iznosu od 16 tisuća eura, s obzirom da kao zatvorenica ima značajno smanjene prihode. Po ovoj optužnici osuđena je na 7 mjeseci zatvora.
Na ročištu zagrebačkog ŽS Merzel je sve iznenadila, gotovo šokirala priznanjem : „Nemam što iznositi od obrane i prihvaćam sve što mi se ovom optužnicom stavlja na teret”, izjavila je, pa je time ročište završeno rekordno brzo, u svega desetak minuta.
Tek četiri godine nakon uhićenja ( 2014. ), u lipnju 2018. počelo je suđenje bivšoj županici, iz kojeg se povukao sudac Ivan Turudić kada je izabran u Visoki kazneni sud ( VKS ), a danas obnaša dužnost glavnog državnog odvjetnika.,
Inače, bivša županica Lovrić Merzel je lani pravomoćno osuđena presudom Visokog kaznenog suda ( VKS ) na šest godina zatvora. Kaznu služi u Požegi odakle je i dovedena na ročište u Zagreb u ponovljenom postupku zbog zloupotrebe položaja i ovlasti i trošenja županijskog novca za fiktivne i privatne potrebe.
Prethodno je 2022. nepravomoćno osuđena na sedam godina zatvora na ŽS u Zagrebu, a iz sudnice je odvedena ravno na odsluženje zatvorske kazne koju je VKS ipak smanjio za godinu dana, ali je u odluci o oduzimanju nezakonito pribavljene imovinske koristi, pravomoćnom presudom odlučeno da joj pored stana kupljenog mitom, treba oduzeti i 90 tisuća eura pribavljenih kriminalnim radnjama.
Silvijo Kobeščak, bivši predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak osuđen je na godinu dana zatvora, a godinu i pol dobili su Bernard Popec od kojeg je županija kupila po znatno većoj cijeni od realne zgradu za Hitnu pomoć te njezin nećak Dalibor Rožanković, optužen za pranje novca kupnjom apartmana od mita kojega je Lovrić Merzel primila za svoje „usluge”. Rožankoviću je pravomoćno presuđena djelomično uvjetna osuda, pa će pola kazne provesti iza rešetaka, a pola na uvjetnoj slobodi.
Poduzetnik Željko Žužić koji je još 2016. priznao da je županici dao mito od 100 tisuća eura kako bi njegovoj tvrtki prodala udjele Cesta Sisak, čime se on okoristio za 4 milijuna kuna, a županija pretrpjela štetu od 5,6 milijuna kuna, nagodio se s tužiteljstvom i dobio uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora s kušnjom od 4 godine, dok je bivši šef Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, zahvaljujući nagodbi s USKOK-om osuđen je na 8 mjeseci uvjetne kazne, s rokom kušnje od 2 godine. Sa Žužićevim mitom županica je kupila apartman u Diklu i uknjižila ga na svoga nećaka.
USKOK je Lovrić Merzel također optužio i za sklapanje fiktivnih ugovora o djelu s vijećnicima, prijateljima i rodbinom za tobožnje savjetničke usluge i sl., te da je nalagala plaćanje troškova jela i pića na privatnim ručkovima i proslavama, na kojekakvim sastancima, na račun županije nabavljala, uz hranu i piće, čak i gorivo za privatne potrebe. Za sve te krimene tek čeka pravomoćnu presudu.
Marina Lovrić Merzel, podnijela je ostavku na dužnost sisačko-moslavačke županice još u kolovozu 2014. iz istražnog zatvora, a tada je izbačena i iz SDP-a.
