Molitelji su u subotu ujutro, kao i uvijek prvu u mjesecu, ponovo osvanuli na trgu ispred Krešimirovog doma u Šibeniku. Takozvana muška krunica koja zaziva čednost i poniznost žena, dominantnog muškarca kao pater familiasa, nije ostala usamljena pred zgradom gradske uprave. Pridružila im se, ali ne u molitivi nego u prosvjedu građanska inicijativa, skupina aktivista, protuprosvjednika koji su na trg pred Krešimirovim domom stigli s transparentima s kojih se pozva na mir, pravdu, nove snove i blokade. Poslali su poruku podrške studentima u Srbiji koji su nakon dvomjesečnog prosvjeda diljem zemlje, u petak navečer pješke stigli iz Beograda do Novog Sada, točke s koje je sve krenulo kada je pala nadstrešnica ispred tamošnjeg željezničkog kolodvora i ubila 15 nedužnih ljudi. Za što nitko nije odgovarao!
Šibenski aktivisti nisu samo poslali poruku podrške studentima u susjedstvu nego su pozvali i bogobojazne molitelje- klečavce da se i za njih pomole.
– Tri mjeseca je od pada nadstrešnice u Novom sadu, tri mjeseca od samoorganiziranog građanskog otpora korupciji koja ubija – poručili su iz šibenske građanske inicijative.
– Studenti koji su zapalili iskru nade u bolje društvo u Srbiji– nastavili su- hodali su dva dana od Beograda do Novog Sada, okupljeni u zajedničkom snu za drugačijom državom, boljim društvom. Gaženi su, omalovažavani, izrugivani, prebijani, uhićivani, optuživani- zato jer su pokazali ono što smo dugo vjerovali da nije moguće. Zajedništvo, međusobno poštovanje i uvažavanje, dostojanstvo, snagu, neizmjernu hrabrost.
Dok su šutjeli, gledali smo ih sa suzom u očima i toplinom u grudima. Dok su hodali, divili smo im se s neizrecivim poštovanjem. Dok su govorili, govorili su za sve koje se nije moglo čuti. Dok su rušili jedan po jedan zid koji im je postavila dobro branjena utvrda političke i birokratske moći ogolili su ljude sve dok se većina nije osvrnula i u drugome pronašla sebe, svoje brige i iste snove. Očistili su medijski i javni prostor, prostor akademija i institucija dotad zatrovan kaljužom licemjerne birokracije, političkom podobnošću, klijentelizmom. Najviše od svega, pokazali su rijetko viđenu nesebičnost i hrabrost u suprotstavljanju opasnom i zlom režimu koji je narod pretvorio u marionete vlasti i oduzeo im temeljnu ideju državotvornosti koja proizlazi iz njih samih. Pokazali su nam što smo već i zaboravili, da ako pogledamo gore, možemo snivati nove sne. Ako pružimo ruku onima oko sebe da zajedno možemo graditi novu budućnost. Ako odbijemo biti vječno pokorni, vječno poslušni, ako uzviknemo, ujedinimo se i okupimo, najgore što se može dogoditi jest da nam bude bolje.– čulo se od protuprosvjednika koji su sa svog skupa potpore na kraju poručili :
– I ne, ovo nije priča o Srbiji, ovo je priča o svima nama. Podrška studentima i podrška svim ljudima koji će ikada sanjati nove snove, pravdu i mir .