Hrvatski građani, ako to sami nisu doživjeli na vlastitoj koži, teško mogu i zamisliti kako u ovoj zemlji funkcionira, koliko brutalna zna biti sprega moćnika s policijom i pravosuđem kada treba ušutkati, zastrašiti, zgaziti one koje moć ne impresionira, niti pred njom u strahu žmire. Bivši novinar, s 25 godina iskustva u struci iza sebe, Ivan Žada to je iskusio kada je dirnuo u virovitičkog „big bossa” , vječitog šefa HVIDRA-e, egzemplarnog HDZ-ovog silnika, saborskog zastupnika i strastvenog lovca Josipa Đakića. Da je umjesto Đakića bio u pitanju neki anonimni građanin, a ne osvjedočeni moćnik i verbalni terorist, vjerojatno Žada ne bi doživio tako dramatičan upad policije u kuću, ubacivanje u maricu i privođenje u lisičinama na ročište u Virovitici. Sve bi se odradilo bez represije i policijskog iživljavanja. Jer, može i tako, zakonito je i kad nije brutalno. Ali, stvar je u tome što se zakon ne primjenjuje na sve građane jednako, ni kad su tužitelji ni kad su tuženi. Sustav je prije svega u funkciji zaštite moćnika.
Nedajte se zavarati postupanjem glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića kojeg su glavni nositelji moći instalirali na tu funkciju radi vlastite zaštite i sigurnosti, pa sad ima potrebu svima koji su u njega sumnjali, kao „njihovog dečka”, dokazati suprotno. Dok ga ne prihvate kao neovisnog, nepristranog tužitelja, a poslije može kako hoće…
Đakić, Žada, Jug…
Recentni slučaj novinara Ivana Žade kojeg je, po nalogu virovitičkog Općinskog suda policija uhapsila u nedjelju navečer u vlastitom domu, pred suprugom i djecom, te odvela u policijsku postaju na Oranicama, da bi sutradan rano ujutro, kako je ispričao, u lisičinama bio prepraćen na sud u Virovitici, sve zbog toga što se nije odazvao na ročište u prosincu 2023., sazvano povodom tužbe HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića, alfe i omege HVIDRA-e i notornog virovitičkog gazde, doslovce je sablaznio demokratsku javnost. Poput najvećeg kriminalca, pače, ubojice opasnog po okolinu, Žada je odveden iz kuće u nedjelju večer, iza 21,30 sati, da bi sutradan ujutro bio prevezen na sud – u lisičinama!
Taj „opasni kriminalac” po kojega policija dolazi u noći, da im ne bi umakao i tko zna, možda još koga „skratio za glavu”, cijeloj ovoj torturi izložen je zbog jedne objave na Facebooku koju je završio u stilu Zdravka Mamića s „Nećeš razbojniče”. Josip Đakić je to doživio kao klevetu i narušavanje ugleda ( ? ). Tužio je Žadu, a sve ostalo je, po nalogu suda, odradila policija. Žada je izjavio da poziv nije dobio, no sud to ne zanima, kad nema opravdanja za nedolazak na prvo ročište, slijedi policijsko privođenje temeljem sudskog naloga. I sva ta nepotrebna demonstracija sile sustava da ročište naposljetku ne bi bilo ni održano…
Žada je već bio tužen od Đakića zbog neovlaštenog snimanja kada ga je nazvao ( i razgovor snimio ) zbog prijetnji koje je dobivao od njegovog sina. Pravdu će, ako je ne bude mogao dobiti kod kuće, tražiti na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Ali, šteta koju trpi, jer se odrekao profesije kojoj je godinama bio posvećen, trajna je i nenadoknadiva. Kako je sam svojedobno kazao nakon nepravomoćne presude u tom prvom predmetu ( neovlaštenog snimanja ) kojom je osuđen na 4 mjeseca zatvora, takva presuda ga kao istraživačkog novinara apsolutno profesionalno kastrira. Žada se novinarstvom više ne bavi, ali, njegovi „stari klijenti” bave se njime i danas.
Hrvatsko novinarsko društvo reagiralo je priopćenjem u kojem najoštrije osuđuje sudsku represiju prema građanima koje je, nakon što su iznijeli svoj vrijednosni sud na društvenim mrežama- a među kojima je i tadašnji novinar Ivan Žada- tužio za klevetu saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik HVIDRA-e Josip Đakić. Podsjećaju i da je Žadin slučaj sličan onome što je prošla Bernarda Jug koju je moćni virovitički HDZ-ovac Đakić također tužio za klevetu, jer je tvrdila da kontrolira virovitički Općinski sud, a zbog nedolaska na dva ročišta provela je 11 dana u istražnom zatvoru u Bjelovaru. Kasnije je Viši sud poništio odluku o njezinom pritvaranju i Jug je puštena na slobodu. No, Đakić joj je u sprezi sa OS u Virovitici pokazao što joj je ubuduće činiti. Držati jezik za zubima!
Dujić, Dabro…
Nakon hita ljeta, „afere nakaze” u kojoj je Anna Dujić, kći moćnog šibenskog HDZ-ovca Nediljka Dujića, šefa uprave Hrvatskih šuma oko čijeg se statusa lome koplja između HDZ-a i DP-a, zbog psovanja, vrijeđanja, naposljetku i naleta vozilom na policajku u pokušaju proboja blokade prometnice zatvorene zbog velikog šumskog požara nedaleko Skradina, kći moćnog oca zaradila je kaznenu prijavu. Prijavila je policajka, zbog prisile prema službenoj osobi koju nije samo vrijeđala nego umalo i pregazila.
Šibensko Općinsko državno odvjentištvo, u kojem radi Annina sestra, druga kći Nediljka Dujića, predsjednika uprave Hrvatskih šuma, odbacilo je kaznenu prijavu policajke cijeneći da su se prijavljena Anna i njezina majka javno ispričale zbog nazivanja policajaca i vatrogasaca nakazama, prijetnji da će im se svima krvi napiti, „j***** im majku…” i sl. No, ovog puta, kao tko zna koliko puta prije u sličnim situacijama kada su prijavljeni moćnici i njima bliski srodnici, nije sve završilo na odbačaju kaznene prijave. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić osobno je posjetio Šibenik i razgovarao s kolegama u šibenskom Općinskom državnom odvjetništvu, utvrdio propuste i nepravilnosti u postupanju u „aferi nakaze” i naložio njihovo ispravljanje. Izvan sange je stavljeno i rješenje DORH-a kojim je za poslove županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku bila ovlaštena obavljati Sanda Pavlović Lučić, a Turudić je ovlastio svog zamjenika Emilija Kalabrića za obavljanje poslova županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, od 1. veljače 2025. do izbora novog čelnika ŽDO.
Osim što je ovaj slučaj doveo do smjene na čelu ŽDO u Šibeniku, zbog sumnje u pristranost kod odlučivanja ODO u Šibeniku koji je odbacio kaznenu prijavu policajke protiv Anne Dujić, slučaj je prebačen karlovačkom državnom odvjetništvu koje je ponovo otvorilo istragu. DORH je nadzorom zaključio i da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku predmet odmah trebalo prepustiti drugom tužiteljstvu “radi otklanjanja svake sumnje u nepristranost i objektivnost”, imajući u vidu da je sestra prijavljene Anne Dujić zaposlenica u tom državnom odvjetništvu– priopćeno je. Zašto je Turudić propustio odmah djelovati?
Na isti način je glavni državni odvjentik, objavio je DORH, oduzeo vukovarskim i vinkovačkim tužiteljima slučaj bivšeg ministra Josipa Dabre protiv kojeg se provode izvidi u vezi pucnjave sa suvozačkog mjesta iz jurećeg automobila ( naknadno se ispostavilo i da je nelegalno posjedovao vojno oružje koje je davao maloljetnoj osobi i podučavao je kako će pucati iz njega).
“S obzirom da se radi o kaznenim predmetima u kojima je postupanje povezano te utvrđivanje činjenica i prikupljanje dokaza treba biti objedinjeno u jednom predmetu, kao i radi otklanjanja svake sumnje u nepristranost i objektivnost postupanja navedenih državnih odvjetništava, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske zaključio je kako je navedene predmete opravdano i osnovano dati u rad državnom odvjetništvu izvan nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru”, priopćeno je iz DORH-a. Turudić je slijedom toga 27. siječnja 2025. donio odluku kojom postupanje u „slučaju Dabro” povjerava Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku. I tu je zakasnio, kao i kod ŽDO u Šibeniku…
“Nepristrani” Turudić
Recentni slučajevi potvrđuju da postoji opravdana sumnja u pristranost nižih sudova kad su u pitanju lokalni moćnici, pogotovo ako su se domogli i visokih državnih funkcija. Njihova riječ na sudu uvijek je jača, teža, vrijednija od riječi onih koji ih tuže, ili onih koje oni tuže. Bili tužitelji ili tuženi uvijek su u statusu privilegiranih osoba na koje se zakoni primjenjuju s „dužnim oprezom” . Da se ne napravi šteta. Naravno, ne običnim smrtnicima, fokus je na moćnicima.
U ova dva spomenuta slučaja gdje se postupci vode protiv moćnih osoba ili njihovih srodnika, glavni državni odvjentik IvanTurudić je intervenirao zbog iznimnog interesa javnosti. Nediljko Dujić je šef uprave Hrvatskih šuma kojeg se Andrej Plenković ne odriče ni pod cijenu ultimatuma svojih koalicijskih partnera ( DP-a ) koji prijete uskratiti glas vladajućoj većini. Jedna njegova kći je zaposlena u ODO Šibenik, protiv druge je podignuta kaznena prijava. I jasno, od Općinskog državnog odvjetništva- odbačena. Sve to odigrava se pred licem javnosti koja je zgrožena degutantnim ispadom Dujićeve supruge i kćeri i njihovim zapjenjenim vrijeđanjem vatrogasaca koje nazivaju nakazama. Naravno da je Turudić morao djelovati da se takav eklatantni sukob interesa žurno riješi i predmet dislocira na drugi sud.
Isto je i s dojučerašnjim ministrom poljoprivrede Josipom Dabrom, u kojega su trenutno uprte oči javnosti. Zar se može vjerovati u nepristranost vukovarskog suda, figurativno rečeno „baznog suda” DP-a?
Ali, što čini Turudić kada se ne radi o lokalnim ili državnim dužnosnicima i moćnicima, poput jednog bivšeg novinara kojeg na ročište privode u marici , vezanog lisičinama? Šuti. To ga se ne tiče. Ispravljanje propusta u takvom slučaju, smatra, ne bi mu ništa donijelo. No, kad to čini u ovako zvučnim predmetima time dokazuje svoju profesionalnost i neovisnost od nositelja političke moći. Dva tri takva slučaja, uz sve one silne „pale ministre” koje ni on nije mogao spasiti od kaznenog progona, i miran je. Tko će mu moći prigovoriti da štiti vladajuću HDZ-ovu bulumentu ogrezlu u kriminalu i korupciji? Pogotovo ako obične građane privode na ročište u lisičinama zbog tužbi za klevetu ( na društvenim mrežama ) opskurnih političkih moćnika…
