Prvi krug predsjedničkih izbora, održanih u nedjelju 29. prosinca 2024., osim nadmoći Zorana Milanovića nad ostalim kandidatima, pokazao je i evidentan otpor hrvatskih građana prema HDZ-ovom svevlašću. Nasuprot Milanoviću stajao je kao njegov glavni suparnik HDZ-ov, navodno nadstranački, nekarizmatični i nesimpatični kandidat Dragan Primorac s ozbiljnim aferama iza sebe i nimalo pozitivnom prošlošću koju dijeli sa strankom kojoj se vratio iz sasvim pragmatičnih, interesnih razloga. Ukratko, loš kandidat nije ni mogao proći bolje od ovih 19 posto koliko je dobio, pogotovo što mu stariji članovi stranke još pamte epizodu s opstruiranjem kandidature HDZ-ovog Andrije Hebranga i javnu podršku Ivi Josipoviću u drugom krugu tadašnjih predsjedničkih izbora. Bio je to još jedan katastrofalan Plenkovićev kadrovski promašaj!
(Neprepoznat) kapacitet i potencijal Dragana Primorca (? )
Ali, gle sad vraga! Plenković pokušava uvjeriti javnost da nije do njega, nego do Primorca i HDZ-a. Primorac je, veli AP, baš htio biti kandidat, a nitko drugi u vodstvu HDZ-a nije htio igrati ovu utakmicu. Borit ćemo se zajedno u drugom krugu, poručio je, žaleći se kako su imali sabotaže cijelo vrijeme. Ali, „danas je počeo drugi krug, nastavlja se kampanja. Dat ćemo punu potporu Primorcu, očekujemo da ima puno više prostora u medijima nego proteklih nekoliko mjeseci”, dodao je, napominjući da će javnost sada, u drugom krugu izbora, uspjeti vidjeti kapacitet i potencijal Dragana Primorca da postane predsjednik RH (?! )
Kako to misle u HDZ-u postići, koji je to potencijal koji je ostao neprepoznat u javnosti i zašto? Da je Primorac politički potencijal od formata to ne bi moglo proći neopaženo, pogotovo što ovo nije njegova prva političke prilika. Nema tu nikakvog neprepoznatog potencijala, i to svi znaju od ranije, a zašto je AP mislio drugačije, to neka on objašnjava, umjesto što za svoj poraz optužuje medije i oponente. Plenković jednostavno ne može podnijeti poraz, pogotovo od Zorana Milanovića čije ime mu je toliko odiozno da ga i ne izgovara, radije koristi zamjenice ili već poznate nadimke poput onog već standardnog „Kršitelj Ustava”. Za katastrofalan rezultat Primorca, unatoč činjenici da je u kampanji dosad potrošio nemjerljivo najviše novaca, da mu je HDZ-ova mašinerija bila na raspolaganju, krivi su svi osim njega. Mediji najviše. Nisu, kaže, Primorcu dali prostora, sabotirali su ga, navijali za Milanovića, što li sve ne. Zanimljivo, kad je na parlamentarnim izborima HDZ pobijedio bila je to njegova i zasluga Vlade koju vodi, njihovih postignuća na unutarnjem i vanjsko-političkom planu, kako se kontinuirano hvali, očito ne shvaćajući da time samo iritira građane nesklone prepotenciji prvog čovjeka Vlade koja je nadaleko poznata po svojim korumpiranim ministrima. Sad kad je HDZ-ov, zapravo Plankovićev, kandidat izgubio, a on ga je osobno nametnuo stranci kao svoj izbor i svoju akviziciju, svi su za to krivi, osim njega.
Andrej Plenković se treba suočiti s istinom koja je vrlo jednostavna: Bili su ovo još jedni izbori na kojima su građani glasali protiv HDZ-a i onog tko ga je personificirao. Glasali su protiv njihovog svevlašća, diktature uhljebništva, korumpiranih ministara, porobljenih institucija i napose zarobljenog pravosuđa u koje malo tko ima povjerenja. Naposljetku, HDZ i kad slavi kao relativni pobjednik izbora, bez već uhodanog trgovačkog postizbornog inženjeringa vlast ne bi imao. No, žetona i uhljeba koji spremno nose svoje cijene kao svoj brend na reveru uvijek ima, a HDZ se tradicionalno s njima najbolje sporazumijeva i najčešće na tome gradi svoju parlamentarnu većinu. Ali, to je sad druga priča…No, da ne zaboravimo, Milanović je u nedjelju dobio više glasova od HDZ-a na parlamentarnim izborima!
Upravo završena prva runda predsjedničkih izbora ima samo jedan faktor iznenađenja- uvjerljivost kojom je Milanović ostavio iza sebe sve ostale kandidate, s preko 49 posto glasova, i umalo pobijedio već u prvom krugu. Za to mu je nedostajalo doista minimalno, niti 1 posto! Da se to dogodilo, pitanje je kako bi takav debakl, Plenković preživio. Jer, ne bi to bio tek obični poraz, nego povijesni. Dosad je samo Franji Tuđmanu uspjelo pobijediti u prvom krugu, a čak je i Stipe Mesić, koji je dobio dva uzastopna mandata na Pantovčaku, osvojio nešto manje od Zorana Milanovića i, baš kao i on, za dlaku morao u drugi krug. Bi li AP u tom slučaju, umjesto da prihvati ponuđeni Milanovićev poziv na suradnju, spakirao kofere i okrenuo leđa „nezahvalnoj Hrvatskoj” kojoj je on sve dao, a ona mu ovako vraća?
Plenkovićeva “trica” u vlastiti koš!
Iritantna samodopadnost, cinizam, hvastanje svim i svačim, nekritičko veličanje vladinih i njegovih osobnih rezultata, teškom životu građana unatoč, hladnoća i manjak empatije, učinili su Andreja Plenkovića za velik broj hrvatskih građana sasvim odbojnim likom. A on je „izmislio” Dragana Primorca kao kandidata iza kojeg će HDZ na predsjedničkim izborima stati kao svojim najuspješnijim i najzaslužnijim izdankom, vodio njegovu kampanju kao svoju. Time je zakucao „tricu” u vlastiti koš!
Andrija Hebrang, koji u HDZ-u pamti i sretne dane, demonstrativno je napustio stranku onog trenutka kad je Primorac i službeno promoviran kao HDZ-ov predsjednički kandidat. Nije propustio javno reći tko je ta Plenkovićeva akvizicija, taj koristoljubivi Sanaderov ministar iza kojeg su ostali dugi i ružni repovi, a kojim se Plenković hvali kao najboljim što HDZ ima. Jao stranci koja se hvali s preko 200 tisuća članova, a nema nijednog jedinog kandidata za predsjedničku utakmicu! Pa poseže za tzv. nadstranačkim…
Notorna je glupost koju sada javnosti podmeće AP da je Primorac silno želio biti kandidat, a nitko drugi iz vodstva HDZ-a to nije htio. Otkad to u HDZ-u presuđuje tko što voli ili ne voli, hoće ili neće. Onaj na koga „big boss” pokaže prstom staje u stav „mirno” i sve što može reći je : Da, predsjedniče! Problem je što taj ( HDZ-ov ) predsjednik zna samo za negativnu selekciju u kadroviranju. Kod njega ne prolaze najbolji, nego što gori. Nije nimalo vjerojatno da u cijelom HDZ-u nema boljeg predsjedničkog kandidata od Primorca koji je, nota bene, stranku svojedobno napustio. Ali, Plenković će radije njega rehabilitirati i gurnuti u vatru negoli da pošalje na megdan Milanoviću nekog sebi ravnog, nekog tko bi mogao makar časno izgubiti, ako ne dobiti tu utrku. Odavno se stvorio dojam da Plenković za suradnike bira ispodprosječne HDZ-ovce koji ničim neće zasjeniti njegovu „veličinu”, njegov politički „genij” i vještinu.
S ovakvim izborom kandidata za šefa države AP je dotjerao „cara do duvara”, pa bi nakon drugog izbornog kruga i, kako se očekuje, Milanovićeve vjerojatne pobjede, u HDZ-u moglo doći do ozbiljnih turbulencija. Stranka više nije tako homogena kao prije, AP više nije tako velik kakvim se mnogima činio, njegove je samovolje dosadila čak i poslovično poltronskom profilu HDZ-ovih glavnih ešalona, bar onih njihovih dijelova koji su već dovoljno stekli članstvom u toj prvorazrednoj uhljebničkoj zajednici da ne moraju strepiti ni za potomke, pa si mogu dopustiti neposluh, tako da s Primorcem AP kliže svome možebitnom kraju.
Milanović bez trijumfalizma: “Ovo je samo jedan lauf…”
Zoran Milanović nije nikakvo „cviće u pitaru”, što bi rekli Dalmatinci, ali, čak i oni koji se ne slažu s njegovim rogobatnim, nerijetko uvredljivim javnim komuniciranjem s oponentima, percipiraju ga kao jedinog koji može Plenkoviću uspješno parirati, koji mu se može ravnopravno suprotstaviti, koji pred njim poltronski ne puže, ne klima na svaku njegovu, nije impresioniran njegovim “genijem”, ponajmanje u njemu vidi božanstvo pred kojim će se klanjati.
U trenutku objave rezultata prvog kruga Milanović je odmjerenim, nimalo trijumfalističkim govorom ( što je kod njega uobičajeno za takve trenutke koje ne koristi za omalovažavanje poraženog nego pruža ruku… dok se sasvim ne osovi!) poručio da nije indijsko božanstvo, nije Šiva s bezbroj ruku, ima tek dvije, i pruža ih, kaže, na suradnju.
-Ovo je jedan kalež iz kojeg ćemo svi piti zajedno. Ja nisam indijsko božanstvo, pružam ruku, imam jednu lijevu i jednu desnu, učinit ću sve za Hrvatsku. Neću govoriti o onom s kojima ću se natjecati u drugom krugu. Govorit ću o onome za što ću se boriti, a to je Hrvatska sa stavom, koja vodi računa o svojim interesima. Borit ću se za pravnu državu, protiv uzurpacije i nasilja vlasti. Svatko to razmišlja blizu tako bit će moj saveznik, nastojat ću da mi nitko ne bude neprijatelj. Vjerujem da je moj žar prepoznalo puno naših ljudi, zato su mi dali povjerenje. Rekao sam da je ovo samo jedan lauf, prva utrka i ona se računa. Ne budimo trijumfalisti, budimo realni, borimo se iz početka – smirivao je strasti svojih pristalica. Ali, to je Milanović. I njegov inauguracijski govor kod prisege u prvom mandatu bio je iznimno pomirljiv, kooperativan, konstruktivan, državnički. Ali, kohabitacije s Vladom nije bilo. Ni meke ni tvrde. Bilo je to pet godina nepodnošljivog konfrontiranja, naglašenih animoziteta, nesuradnje i gotovo patološke mržnje između dva glavna hrvatska politička rivala, dva najvažnija hrvatska brda- Milanovića i Plenkovića, Pantovčaka i Banskih dvora
Bilo bi naivno očekivati da će narednih pet godina biti bitno drugačije, da će „cvasti samo cvijeće u naše preduzeće”, jer akteri su isti, odnosi jednako napeti, netrpeljivost na vrhuncu. Ali, u ovom mandatu Milanović, koji više nema što izgubiti jer više od dva mandata na dužnosti predsjednika Republike ne može biti, pa bi mu pobjeda u drugom krugu izbora mogla biti i kruna njegove političke karijere, sada može nastupati relaksiranije, što bi moglo ići i u pozitivnom, ali i u negativnom smjeru. Kako god bilo, pravoj kohabitaciji ne treba se odveć nadati, no, valja vjerovati da nas novi Milanovićev mandat ne vodi u pakao permanentnog konflikta u državnom vrhu.
Zoran Milanović, osvajanjem drugog mandata na Pantovčaku, kako se predviđa, dobit će značajnu psihološku prednost nad svojim najvećim rivalom, AP-om. Njegova je pozicija elegantna, ovlasti ograničene, odgovornost u skladu s njima mala, a samopouzdanje veliko. Ipak je dobio pola milijuna glasova više od HDZ-ovog „potopljenog junaka” za kojega ni HDZ-ovci nisu glasali, nego su se okrenili ili Jonjiću ( nezavisnom desnom kandidatu ) ili su ostali kod kuće. Kako rekosmo, dobio je više glasova i od HDZ-a na parlamentarnim izborima ove godine u svibnju…
I da zaključimo: U prvoj rudi predsjedničkih izbora izgubio je Andrej Plenković i HDZ, a tek onda inferiorni AP-ov lutak za jednokratnu uporabu, Dragan Primorac. Drugi izborni krug, s obzirom na ogromnu Milanovićevu prednost, trebao bi tek formalno potvrditi novi mandat Zorana Milanovića na Pantovčaku. Bude li Milanović za dva tjedna i formalno slavio pobjedu na predsjedničkim izborima, bit će to ponajviše njegova osobna i pobjeda njegovog najužeg tima, a ne pobjeda SDP-a koji ga je suportirao. Od te pobjede, međutim, SDP može imati koristi već na svibanjskim lokalnim izborima.
Zoran Milanović (Foto: SDP)
