Kad HDZ-ov ( promašeni ) predsjednički kandidat Dragan Primorac, usred afere s uhićenim ministrom Vilijem Berošem i „zločinačkim udruženjem” koje je, navodno, povezao i organizirao kontroverzni Hrvoje Petrač radi pljačke javnog novca u nabavi medicinskih robotskih uređaja, izjavi da „ne možemo vezati kriminal uz HDZ”, onda je to kombinacija gluposti i cinizma. Jer, od vremena premijera Ive Sanadera, bivšeg šefa HDZ-a, ako ne računamo epizodnu rolu Tima Oreškovića koji je otišao gotovo prije negoli je ozbiljno i sjeo u fotelju predsjednika Vlade, imamo kontinuitet HDZ-ovog kriminala i korupcije na najvišoj razini.
Prema tome, ma koliko je u načelu točno da je krivnja uvijek individualna, HDZ je vrlo uspješno dokazao da je organizacija za sustavno, kriminalno izvlačenje državnog novca u privatne džepove. I potvrdio svoju jedinstvenost stečenu još onda kad su, kao kolektivitet, politička stranka, prije tri godine pravomoćno osuđeni za pljačku države. Mislili smo da nakon razotkrivanja Sanaderovih kreativnih modela za veliki lopovluk, nikome više, bar u vrhu vlasti, tako nešto neće pasti ni na kraj pameti. Pogotovo kad je na čelo korupcijom rastočenog HDZ-a došao „bruxelleski dečko” finih manira i velikih ambicija da reformira tu glomaznu stranku u koju se sjatilo kvarno društvo okupljeno „s koca i konopca”. Ali, pokazat će se da je tek pod paskom Andreja Plenkovića lopovski duh „hadezeovske elite”, koju je upravo on osobno pomno birao, doslovce procvjetao.
U njegovih osam godina i dva mandata na poziciji premijera smijenjen je 31 ministar. Nezapamćeno ikad, igdje! Neke je, doduše, poput Mostovaca ( Vlaho Orepić, Slaven Dobrović, Ante Šprlje), izbacio zbog nelojalnosti kad su odbili podržati Zdravka Marića za ministra financija zbog njegove involviranosti u slučaj Agrokor. Ivan Kovačić, bivši MOST-ov ministar uprave, je, pak, sam napustio Vladu, shvaćajući da u tom društvu nema što tražiti. Otišao je i Pavo Barišić, bivši ministar znanosti i obrazovanja, ali nakon što je javno prokazan zbog falisificiranja doktorskog rada, to je za njega zapravo bila jedina opcija.
Neki su otišli na druge dužnosti, poput Davora Ive Stiera, bivšeg ministra vanjskih poslova, koji je ostavku obrazložio neslaganjem s vrhom stranke i vratio se u zastupničke klupe, a danas sjedi u Europskom parlamentu, ili Marije Pejčinović Burić koja je izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe..
Ali premoćna većina prisiljena je na ostavke pod teretom optužnica. Previše bi nam prostora oduzelo da ih nabrajamo baš sve, pa evo onih kojih ćemo se prvih sjetiti po drskosti nedjela koja su ih dovela na optuženičku klupu. Počelo je sve s Martinom Dalić i aferom Borg ( Hotmail ) koja ju je skupo stajala, bar u prvi mah, kada je bila prinuđena na ostavku, iako se tome otvoreno opirala i Plenkoviću priprijetila knjigom u kojoj će objaviti istinu o slučaju Agrokor. Na kraju je, očito, od istine odustala, i zauzvrat je Plenković instalirao na mjesto predsjednice uprave Podravke ( 2021. ). Gospodarstvo je u Vladi preuzeo ministar Darko Horvat koji je 2022. u jedno subotnje rano jutro, u pratnji Uskoka, odveden iz kreveta pravo u Remetinec. Sada imamo dva aktivna Plenkovićeva ministra koja su uhićena dok su bili na dužnosti – Darku Horvatu pridružio se i Vili Beroš.
U klub kompromitiranih ministara od 2016. kad je AP preuzeo upravljanje državom, učlanili su se i prononsirani bespravni graditelj Lovro Kuščević, koji pola svoje imovine nije prijavio u imovinskoj kartici, a tvrdio je da toliko toga ima da i ne zna što sve ima, Goran Marić, Gabrijela Žalac, ministrica za koju je AP imao samo riječi hvale, čak i kada je bilo jasno za što je optužena, Tomislav Tolušić… Damir Krstičević je otišao sam a zamijenio da je – gori, Mario Banožić koji je afere proizvodio kao na tekućoj traci, a naposljetku otišao tek kad je u prometnoj nesreći koju je skrivio ubio čovjeka! Tu su još i Marko Pavić koji je kupovao parfeme, skupa vina i druge darove ) na račun službene kartice, Josip Aladrović itd. No, inkriminacije Vilija Beroša, pokažu li se točnima, bit će svojevrsna točka na „i” ministarskog kriminala. Jer, „Mali”je , kako su ga zvali unutar „zločinačkog udruženja” koje se formiralo s ciljem pljačkanja državnog novca višestruko preplaćenom nabavom medicinskih robotskih uređaja za državne bolnice preko pogodovanja dobavljaču ( Saša Pozder iza kojeg, navodno, stoji Hrvoje Petrač ) imao petlje, ili toliko nezasitnu pohlepu za novcem, da se upustio u „poslovanje” s notornim Petračima. Može li gore?
Sve to je samo ponavljanje gradiva za one koji poput Primorca tvrde da „ne možemo vezati kriminal uz HDZ „. Zaboga, HDZ je od Sanadera na ovamo, a napose zadnjih osam Plenkovićevih godina, postao sinonim za kriminal i korupciju. Ako ovakve besramne, kriminalne malverzacije radi odabrana vrsta, dakle, oni najbolji među HDZ-ovcima, koji su stalno pod povećalom, što tek rade oni niže pozicionirani, na kojima nije fokus javnosti i za čije se prljave rabote sazna najčešće kad nekomu stanu na žulj, pa smo imali itekako prilike dosad upoznati i HDZ-ove obiteljske nasilnike, zlostavljače, kokošare, bespravne graditelje, lokalne šerife koji javnim novcem zadovoljavaju osobne potrebe i luksuz, bez kompleksa, srama, ponajmanje straha da bi za to mogli i odgovarati.
Ako se Draganu Primorcu, kako je znao javno kazivati, doista gadi korupcija, kako je mogao prihvatiti biti predsjednički kandidat baš HDZ-a, metafore političke korupcije u Hrvatskoj? Budimo realni, Primorac je dio toga društva, jedan od njih, čovjek koji je kupovao ( s majkom ) stanove za bagatelu, luksuzno opremao ministarski ured na trošak države, jer je mislio da njemu samo najbolje i najskuplje pripada kao dijelu izvršne vlasti, i tko zna što sve još…Uostalom, tko bi osim HDZ-a htio stati iza Primorca?
I na kraju, AP. Šef HDZ-a i Vlade tvrdi da nije ništa znao o onome što se događa u vezi s njegovim friško uhićenim ministrom zdravstva Vilijem Berošem. Nema privatnog detektiva, veli, da prati ljude i dojavljuje mu što rade i čime se bave. No, to je nedopustivo. Jer, netko tko se toliko puta opekao na svojim ministrima, koji su mahom krali, varali, pogodovali, primali mito, namještali poslove, državne subvencije itd., taj si ne može priuštiti ovlaš provjeru svojih ljudi od najvećeg povjerenja, a kamoli neznanje o onomu što oni s javnim novcem rade. Ako je točno, kako Petrač u objavljenim WhatsApp porukama javlja kompanjonima, da Beroš diže proračun na 7 milijardi eura ( od čega je „zločinačko udruženje” odmah izračunalo da će im biti dosta 10 posto ), je li na Vladi obrazložio zašto se proračun toliko diže, je li premijeru palo na pamet da to dade provjeriti, analizirati? Zar je nakon svega što je doživio sa „svojim ljudima” i dalje u njih imao neograničeno povjerenje? Čak ni sumnju, blagu nevjericu?
Što to govori o Plenkoviću? Odgovoran premijer ne može imati fokus samo na sebi i svojim interesima. A AP je čovjek koji dalje od vlastitog nosa ne vidi, ili je i taj nos u tom istom, debelom HDZ-ovom blatu…
Uostalom, stati na čelo tog društva nakon Fimi Medije, Ive Sanadera i svih lopova, “bagre” kako kaže jedan moj kolega, koja se okupila u HDZ-u privučena mirisom moći i novca, ne bi htio baš svatko. Treba za to imati debeo obraz i željezni želudac.
Arhiva: HDZ-ov dernek u Gospiću (foto HDZ)
