Predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac iz Splita je pozvao hrvatske generale i časnike da otkažu poslušnost predsjedniku države, svome vrhovnom zapovjedniku, dakle, da izvedu državni udar, a ako ih on umirovi, poručio je, “ja ću vas vratiti kad u veljači 2025. postanem predsjednik”. Primorac se očito nikad nije ni maknuo sa „splitske rive”, on još zaziva puč i nada se da će se njime, jer drugačije ne ide, ustoličiti osobno na Pantovčaku. Kome treba takav predsjednik Republike?! Nije li čak i HDZ takve metode prevladao, iako kad slušamo repertoar uvreda i etiketa koje distribuira HDZ-ov premijer i šef stranke Andrej Plenković svima koji se, zbog ovih ili onih razloga protive sudjelovanju hrvatskih vojnika u NSATU misiji za Ukrajinu, teško se oteti dojmu da je ta klika na sve spremna. Valjda je kao njihov kandidat, Primorac zato i pomislio da pozivanje na državni udar nije sporno u HDZ-landu…
U Splitu, koji mu se našao na ruti predsjedničke kampanje, Dragan Primorac je komentirajući odbijanje predsjednika Milanovića da potpiše odluku o sudjelovanju hrvatskih vojnika u misiji NSATU za potporu Ukrajini, i nedolazak načelnika OSRH Tihomira Kundida na sjednicu saborskog Odbora za vanjsku politiku jer mu je to Milanović zabranio, izjavio u mikrofone i kamere, a da i ne trepne:
“Što se tiče Tihomira Kundida i ostalih časnika Hrvatske vojske, ja ih ovom prilikom pozivam, to su časni ljudi, da strah ostave sa strane i da ne prihvate ovakvo ponašanje, da izađu s istinom, pa ako i budu umirovljeni ili smijenjeni, jer on tim prijeti, oni će mojim imenovanjem na funkciju predsjednika u veljači 2025. godine, biti vraćeni kao časni i pošteni ljudi.”
Ipak je Primorac bivši Sanaderov ministar, i još samo nedostaje da organizira „splitsku rivu 2” i imamo povratak ere Ive Sanadera u kojoj se 2001. sa splitske rive pozivalo na rušenje legalno izabrane vlasti, i Račana i Mesića. Iz te ere pamtimo i „pismo 12 generala” koji su pokušali pučističkim metodama, instruirani tada od nekog drugog Primorca, rušiti ( 2000. godine ) predsjednika Stipu Mesića. No Mesić je jednim svojim državničkim potezom srušio sve njih. Trenutno ih je umirovio i – umirio.
A iako se takav nedemokratski vojno-huntaški čin nije isplatio onima koji su ga kreirali i izveli, HDZ-ov predsjednički kandidat toliko godina poslije pokušava vojni vrh upregnuti u ista hrđava, samoubilačka kola. Ovim se potezom Primorac neće proslaviti, ali zapravo za političku slavu taj i nema nijednog aduta. To samo Plenković ne želi vidjeti, odnosno, hini da ne vidi, jer Primorac je za njega samo potrošna roba s kojom ionako ne računa, pa bolje da on na izborima bude poražen nego neki od njegovih lojalnih i dokazanih ljudi iz prvog HDZ-ovog ešalona.
Primorac se iz Splita nije oglasio s “rive”, ali na nju je neodoljivo podsjetio.
“… trenutno svjedočimo nečuvenoj zlouporabi vlasti, radi se o tome da je Zoran Milanović nakon cijele agonije koja traje nekoliko tjedana, moram izgovoriti riječ koju vrlo rijetko koristim, lagao hrvatsku javnost i obmanjivao, a to s jednim ciljem, da se prikaže kao zaštitnik djece, moje kćeri i svih ostalih koji bi mogli završiti na ratištu u Ukrajini. To što se događa nije opisano ni u literaturi i nikada nije opisano kao djelovanje bilo kojeg predsjednika na Zemlji.”
Nečuveno, na Zemlji nikada viđeno, to su termini kojima eskalirajući kandidat Primorac sada pokušava pridobiti pažnju, nakon što mu se nije honoriralo pokazivanje pristojnog lica, kao kontrapunkt Milanoviću, koje se u javnoj komunikaciji služi samo biranim riječima, časti osmijehom i prijatelje i neprijatelje, pruža ruke i propovjednički oprašta suparnicima kad im se koja više omakne. Oba su Primorca bez mjere i balansa, bez političkog karaktera, a ovaj potonji, koji bi se rado državnim udarom domogao Pantovčaka, ipak je too much!
I što mu bi da u cijelu priču o hrvatskoj vojnoj pomoći ratom ugroženoj Ukrajini uvalja i vlastitu kći? Ma i da se rat vodi na hrvatskom tlu, kći, kao svojevremeno i njezin otac, ne bi ni pomišljala obući vojnu odoru i krenuti na domaće, kamoli ukrajinsko ratište. Njegova je retorika, kao i njegov govor tijela, prenaglašena, nesuvisla, nekontrolirana. Taj začas pada iz stanja opće pacifikacije i mirotvorstva u stanje opće domoljubne mobilizacije i patosa, sve do zazivanja državnog udara.
Komentirao je i nedolazak Kundida na sjednicu saborskog odbora: “Dobio je zabranu, po treći put, Milanoviću nikako ne odgovara istina i predsjednik koji laže ne može biti predsjednik Republike Hrvatske. Gdje postoji čast i ponos objavi se konferencije i kaže se da se pokušalo obmanjivati javnost te da napušta funkciju predsjednika i dva mjeseca pred izbore, ionako ih gubi, a barem bi sačuvao dio digniteta”, sugerira svome političkom protivniku. Nije baš jasno u čemu se krije dignitet nekoga tko, kako veli, laže, zloupotrebljava svoj položaj i ovlasti, provodi nečuveni teror nad vojnicima i časnicima, sramoti Hrvatsku i nanosi joj nesagledivu reputacijsku štetu? Osim toga, je li ovom izjavom pucao samom sebi u nogu, jer, nije li nam i Primorac lagao kada je zgrtao imovinsku korist na stanovima kojih se domogao za mali novac, a prodao ih za višestruko veći? Je li to časno?
I za kraj, očešao se i o „crveni tepih” prostrt ispred zgrade MORH-a za predsjednika Republike:
“Pred blagdan Svih svetih, pitanje poniznosti pred tako jedan veliki dan je naš životni put, a kada vas nitko na Zemlji ne prima i nitko vas ne doživljava jer ste kontroverzna osoba, vi postavljate crveni tepih i radite scene o kojima svijet priča. Dobivate i parlamentarnu čestitku za rođendan iz ključnih medija Rusije. Potpuno je nevažno je li Milanović plaćenik ili volontira, on radi kontra interesa Republike Hrvatske i saveznika u NATO-u”, zaokružio je svoj mali pledoaje o predsjedniku Republike njegov suparnik pred skore izbore. No, gle tko to govori? Kandidat iza kojeg stoji stranka koja se svojedobno financirala ruskim novcem…
Aktualni šef države na svom Facebook profilu Primorčeve je opservacije kratko komentirao:” Ovoga samo Plenković i njegova klika mogu željeti za predsjednika. Državni udav, Plenković, prijeti državnim udarom preko svog pohlepnog zgrtača nekretnina”, gotovo će usputno Milanović, kao da se sasvim dobro zabavlja i ništa više…
Nije Milanović neka sreća, to svi znaju, ali zar je poltron AP-a bez stava, karaktera, sadržaja, Dragan Primorac, od njega veća?
