Što čeka žitelje Šibenika i okolice, te turiste koji i dalje masovno pristižu na ovaj komad obale (prije nego li ga vjerojatno posve devastiramo zajedno sa zaleđem)? Što će to biti na Bikarcu, aktualnom Centru za gospodarenju otpadom, odnosno donedavnom običnom odlagalištu smeća iz čitave regije, smještenom svega par stotina metara od mora, a još i manje od šibenskog Donjeg polja s poljoprivrednim površinama, maslinicima, vinogradima itd., te svega kilometar od šibenskih gradskih naselja, hotelskih resorta, tisuća apartmana, plaža, Brodarice, Žaborića, Jadrtovca, Ražina, Dubrave, Danila, zaleđa…? Hoće li se tamo spaljivati otrovni otpad iz čitave Hrvatske (i šire) s lošim učinkom na zdravlje ljudi i okoliš jer su u vladajućem HDZ odabrali baš tu lokaciju smatrajući kako tamnošnji otupjeli narod ionako neće reagirati, kako tvrde neki u Šibeniku? Ili je posrijedi tzv. energana u kojoj će se proizvoditi energija putem izgaranja, kako to pojašnjavaju šibenske vlasti?
Nemamo pojma, a vrijeme će pokazati, kako to obično zaključe novinari u ovakvom slučaju. Je li posrijedi doista potencijalni pogon koji bi se mogao usporediti sa sličnim ‘u centru Beča’, a koji je navodno potpuno neškodljiv za bilo koga, te u skladu s visokim standardima sprječavanja štetnih emisija u okoliš s obzirom na dramatične klimatske promjene u kojima živimo? Onaj koji je bio u Beču, pa u Hrvatskoj, može biti sumnjičav oko te teze, ako poznaje domaće dramatične duboko koruptivne prilike i izostanak bilo kakve svijesti i savjesti i brige za javni interes, okoliš i opće zdravlje.
Znači li ovaj projekt doista besprijekornu proizvodnju tzv. čiste energije iz raznog otpada, od kojeg će imati koristi i lokalno stanovništvo, barem u vidu jeftinije energije? Možda, iako je slično obećavano lokalnom življu prije nego li su vladajući prepustili svako drugo brdo u okolici za potrebe profita onih koji su postavili vjetroelektrane, pa od jeftinije struje ni ‘s’. Hoće li regija okružena nacionalnim parkovima i jednim od posljednjih relativno očuvanih dijelova jadranske obale, a koja sada živi, kao i Hrvatska, od turizma jer su glavninu preostalog gospodarstva upropastili, sada krenuti piliti jedinu granu na kojoj sjedi? Slijede li nakon uslišene jagme za našim prostorom za privatne biznise, vjetroelektrane… sada isto i za solarne megaelektrane, ‘energane’ i slično? Niz pitanja bez odgovora…
U međuvremenu prenosimo svježe reakcije nekih oporbenih političara u Šibeniku, a koji se tu i tamo probude iz dubokog sna…
Tako je na jučerašnjoj sjednici šibenskog Gradskog vijeća par oporbenih vijećnika postavljalo pitanje o tom projektu, što baš i nije bilo po volji vladajućim hadezeovcima.
– Spalionica na Bikarcu bila je točka dnevnog reda prošle sjednice kada je gradonačelnik otišao, a mi smo dovedeni pred zid. Ovo što nam se sprema nitko nije mogao ni sanjati. Kakve veze ima Šibenik s Bečom, Beogradom, Budimpeštom. To su milijunski gradovi, pa je to trebao preuzeti Zagreb. Ne znam kako je spalionica došla do Šibenika. Ne radi se samo o smeću nego i mulju u kojem su virusi i bakterije, i to mulj iz cijele Hrvatske. Pitanje je po kojoj cijeni nas je gradonačelnik prodao jer bi svaki normalni gradonačelnik o tome pitao građane. Zgrožen sam – kazao je Branko Kronja s NL Stipe Petrina, na što mu je gradonalelnik Šibenika dr. Željko Burić (HDZ) odgovorio kako ‘svatko ima pravo na neznanje’.
– Riječ je o mulju koji stvara naš sustav za odvodnju, a ne mulju iz drugih krajeva Hrvatske. To je naš mulj! To je ono što mi stvaramo iz sustava aglomeracije. Taj mulj bi inače završavao u moru Kada dobijemo studiju izvodljivosti i utjecaja na okoliš tek tada ćemo znati o čemu govorimo. Predlažem vam studijsko putovanje u bilo koju energanu u Europi, a ima ih 500. Ne vjerujem da svi ti gradovi imaju lude, samovoljne diktatore što insuirate da sam ja. Ono što će se raditi radit će se samo uz studiju izvodljivosti i utjecaja na okoliš. Nakon toga ćemo organizirati i tematsku sjednicu Gradskog vijeća i javne tribine s građanima prije donošenja odluke.. – rekao je gradonačelnik Burić (HDZ).
No vijećnik Kronja je nastavio…
– Na slučaju Batižela se pokazalo da nije moguće prodati mačka u vreći. Taj je teren kontaminiran kao i plaža Banj. Bilo bi bolje da nismo u to dirali nego ostavili Ini koja ima novaca. Bilo bi bolje da je 3 milijuna eura umjesto za energanu na Bikarcu uloženo u čišćenje TEF -a. Imamo najgoreg gradonačelnika u povijesti, zagađuje zrak iz Batižela, a sad će i s Bikarca. Zahvaljujući njemu nestati ćemo s ovih prostora – kazao je Kronja, kako prenosi portal Šibenik.in.
Priču u spalionici odnosno energani, ovisno kako je zove oporba ili vlast, nastavio je Mario Kovač, koji je donedavno bio vijećnik Domovinskog pokreta dok iz te nakupine nije izašao značajan broj članova skupa s njim, pa je sad nezavisni vijećnik.
-Gradnja spalionice na Bikarcu je već gotova stvar. HDZ-ova gradska vlast namjerno šuti o tome. Spalionica je projekt koji nam obećava prijevoz konvoja otpada iz cijele Dalmacije, a to će prouzročiti i štetne emisije urana, dioksina i ostalih teškim metala. Strah izaziva i zakonska osnova da se rad spalionice kontrolira godišnje, a poznavajući hrvatsku sklonost smanjivanju troškova to rađa dodatni oprez! – veli Mario Kovač.
– Nije spalionica, nego energana! I nije točno da će se tamo paliti smeće, zna se što je gorivi materijal. Kada dobijemo studiju predlažem da mi, kao Grad Šibenik, o svom trošku organiziramo studijsko putovanje, odnosno posjet takvoj energani bio gdje u Europi. Ima ih preko 500! A ne vjerujem da baš svi ti gradovi, njih 500, imaju lude i samovoljne gradonačelnike-diktatore. Ne pada mi na pamet da Šibeniku namećemo bilo što štetno. – ustvrdio je pak dr. Burić (HDZ), prenosi Slobodna Dalmacija.
Isti portal izvještava o istoj temi na isti dan, ali iz Zagreba, sa sjednice Hrvatskog sabora koja se jučer po prvi put održala u vojnom učilištu na zagrebačkom Črnomercu. Tamo je još jedan šibenski oporbeni političar koji je u funkciji saborskog zastupnika, Tonči Restović (SDP), došao za govornicu i progovorio upravo o istoj temi spalionice/energane…
Tonči Restović (SDP) je u Hrvatskom saboru govorio o vijesti koja je, kako je ustvrdio, u Šibeniku “uzburkala duhove, iznenadila javnost, a dio ljudi i prenerazila”.
Pitanje o mogućoj gradnji spalionice/energane na Bikarcu postavio je i ministrici zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariji Vučković (HDZ).
– Radi se o započetom procesu gradnje energane ili spalionice otpada. Naime, vlast u Šibeniku dala je suglasnost za izdavanje zadužnice za iznos od skoro tri milijuna eura radi financiranja projektne dokumentacije za energanu na lokaciji Centra za gospodarenjem otpadom Bikarac i time formalno počela postupak izgradnje. S obzirom da su se pojavile informacije da će se u buduću energanu dostavljati otpad iz čitave Dalmacije, jasno je da se mnogima u Šibeniku upalila crvena lampica na uzbunu, a sve zbog bojazni negativnog utjecaja na njihovo zdravlje. Kako od HDZ-ove vlasti u Šibeniku nismo imali prilike gotovo ništa čuti o cjelokupnom projektu, a koji bi se trebao nalaziti pored aquaparka koji je vlast najavila i samo nekoliko kilometara od centra grada, mene zanimaju tri stvari: tko je donio odluku o gradnji ove energane na toj lokaciji, koji je ukupan financijski i vremenski okvir izgradnje i stavljanja u pogon energane i kada će se prezentirati stručne studije ovog projekta, a koje će dati odgovor na pitanje štetnog utjecaja na zdravlje ljudi. Sve vas ovo pitam da možda dobijem i odgovor na pitanje je li cjelokupni sustav održivog gospodarenja otpadom u RH samo mrtvo slovo na papiru ili imate jasnu viziju i plan kada će do uspostave čitavog sustava doći. – upitao je Tonči Restović.
– U vezi s konkretnim projektom, prošle je godine Grad Šibenik podnio zahtjev za sufinanciranje projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju energane, koja bi se odnosila naravno na otpad, ali isto tako i na prosušeni mulj. Planirani kapacitet je otprilike 130 tisuća tona (maksimalno, godišnje). Šibenik je za to dobio 2,4 milijuna eura, a tu je odluku potvrdila i Vlada RH. Da bi se javnost uključila na odgovarajući način, a hoće, potrebno je izraditi takvu dokumentaciju. Svjesni smo da bez takvog uključivanja javnosti nećemo moći realizirati projekt. Ukoliko gradnja energane na tom području bude opravdana, bit će tu, ako ne, bit će negdje drugdje – odgovorila je Marija Vučković (HDZ).
Tonči Restović se usput prisjetio kako je Šibenik posljednjih desetljeća ostao bez važnih institucija…
– Zamolio bih sve ministre da malo porade na komunikaciji sa šibenskim HDZ-om. Znate, kad se radi neka reforma uprave, onda Šibenik ostane bez Porezne uprave, bez Pošte, FINA-e, Trgovačkog suda, a kad treba uzeti smeće iz cijele Dalmacije, onda šibenski HDZ raširi ruke, nasmije se i kaže “dođite”. Pa valjda šibenski HDZ ne mora biti onaj Bane iz one pjesme, ima i drugih HDZ-ova u državi… – ustvrdio je Restović, prenosi Slobodna Dalmacija.
Inače, i on je, kao i spomenuti Mario Kovač, najavio kako će od šibenske vlasti zatražiti tematsku sjednicu Gradskog vijeća kako bi dobili odgovore vezano za izgradnju energane na prostoru Centra za gospodarenje otpadom Bikarac u Šibeniku.
-O tome se dosta nevješto pokušalo proći ispod radara od strane gradske vlasti. Nije se prezentirala ideja, kako će izgledati, u kojem će roku biti izgrađena, koje su financijske reperkusije, i nisu dana nikakva jamstva ni objašnjenja hoće li biti opasnosti za zdravlje građana – kazao je Restović.
Za saborskom govornicom je ministrica Vučković (HDZ) nastojala reći nešto više o problematici gospodarenja otpadom u Hrvatskom, pa je rekla sljedeće:
– O održivom sustavu gospodarenja otpadom imamo krovni zakon i imamo plan gospodarenja otpadom za razdoblje od 2023. do 2028. godine. I da, imamo velike izazove i poteškoće u ostvarivanje svih indikatora. No, ne budemo li poštivali hijerarhiju gospodarenja otpadom, onda ih nećemo nikad ni ostvariti. A ta hijerarhija govori: spriječiti nastajanje otpada, odnosno smanjiti količinu otpada koji nastaje, zatim ponovno uporabiti ili reciklirati. Ako nije moguće reciklirati, onda dolazimo do ponovne oporabe, što je širi pojam od recikliranja, što uključuje i tu energetsku oporabu, a tek na kraju dolazi odlaganje na odlagališta. Što se tiče energana, one su Hrvatskoj potrebne. Mi danas izvozimo potencijalni energent, država to skupo plaća, još i nekome plaćamo tko će sutra imati energent i koristiti to, primjerice, za toplinsku energiju. – ustvrdila je Vučković (HDZ).
Sve u svemu, i iz ove izjave s najviših pozicija vlasti se može zaključiti kako nemamo pojma što nas čeka, jer o tome ne znaju ništa ni oni koji trebali znati i voditi računa o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, a kojega je sve više i više, većim dijelom i zahvaljujući masovnom turizmu, koji je jedan od najvećih proizvođača smeća.