Srbiju trese masovan prosvjed protiv eksploatacije litija koji se održava pod motom „Rudnika neće biti!”. Građani Srbije održali su veliki prosvjedni skup na beogradskim Terazijama, blokirali su željezničko čvorište i stanicu u Novom Beogradu, autocestu prema Nišu i Zagrebu, intervenirala je i policija, ali prosvjednici ne odustaju. U znak otpora vađenju litija u Srbiji mnogi su i noć proveli na kolodvoru Prokop odakle ih je naposljetku policija izbacila. Ali, odlučni su u namjeri da ustraju u blokadi sve dok vlada ne donese Zakon o zabrani istraživanja i eksploatacije litija i bora u Srbiji. Zbog masovnih okupljanja ogorčenih građana javnosti se obratio i predsjednik Aleksandar Vučić. U isto vrijeme u Hrvatskoj se bezumno uništavaju najvrjedniji prirodni resursi, rasprodaju najveće nacionalne vrijednosti, izvori pitke vode, šume, poljoprivredne površine, uništava pomorsko dobro… Gradi se privatna elektrana na izvoru Une, ali prosvjeduju tek mještani i aktivisti, nema tu masovnog okupljanja niti glavobolje za neodgovornu vlast koja, pače, tzv. investitore servisira u bezakonju i bezumlju…
Blokade željezničkog prometa u Srbiji
Da Hrvatska kakvim slučajem ima bogata nalazišta litija kao što ih ima Srbija, već bi se naveliko eksploatirala i to eventualno uz poneki mirni prosvjed organizacija civilnog društva. Ne bi bilo masovnih okupljanja, ne bi bilo blokada prometnica, ultimatuma građana državi, vlast ne bi imala osobitog razloga za uznemirenost, a kamoli za javno obraćanje revoltiranoj naciji koja ne želi pognuti glavu i pustiti da je gaze, da joj otimaju javna dobra i budućnost, nakon što su je već opljačkali.
Bilo je u Hrvatskoj prosvjeda zbog partikularnih, strukovnih interesa, poljoprivrednika, prosvjetnih radnika, medicinskih sestara i liječnika, no sve je to na razini lokalnog teatra u odnosu na prosvjede koje možemo vidjeti u Srbiji, bilo da je riječ o okupljanjima protiv nedemokratskog režima ili zbog eksploatacije rudnog bogatstva države na štetu njezinih građana i njihovog zdravlja. U Srbiji se ne odustaje tako lako ( kao u Hrvatskoj ) od zahtjeva prema vlasti, pa se i sada najavljuje nastavak prosvjeda na bar tri ključne točke u državi, unatoč hapšenjima i progonima aktivista, unatoč kordonima koji su, kako je izjavila potpredsjednica SSP-a Marinka Tepić, javlja N1, poslani na građane kao da su teroristi.
Željeznički promet je ipak uspostavljen intervencijom Dačićeve policije kojom su prosvjednici izbačeni s kolodvora i sa željezničke stanice koje su blokirali, ali od „pokreta otpora” ne odustaju, kao ni od novih blokada željezničkog prometa.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u nedjelju se, zajedno s ministrom unutarnjih poslova Ivicom Dačićem i predstavnicima policije, obratio javnosti s konferencije za novinare zbog masovnih subotnjih prosvjeda u središtu Beograda. Prosvjede, kako je rekao, izrazito negativno ocjenjuje, pa je skloniji o njima šutjeti negoli ih komentirati ( ?! )
Litij je ključ prosvjeda, a ne Hrvati i njihovi novinari!
Jer, veli, „ponekad šutnjom ili time što nećete izgovarati suvišne riječi, učinite uslugu i sebi, ne samo drugima. Sam skup je protekao u demokratskoj atmosferi, što je veoma važno za našu zemlju”, ističe kontradiktorni Vučić.
-Međutim- nastavio je- kako se skup završio, dogodile su se stvari koje smo očekivali da će se dogoditi. Kad svaki dan prijetite, onda se nasilje dogodi. Zauzimanje međunarodne pruge, zaustavljanje prometa na brzoj cesti nisu nikakav doprinos demokraciji nego izvrgavanje ruglu… To je teror manjine. Čestitam policiji, sigurnosnim službama na strpljenju, trpeljivosti, poštovanja prava onih koji nisu poštovali prava drugih ljudi. Čak i intervencija je izvedena bez uporabe i najmanje sile. Drugačije bi se proveli u bilo kojoj zapadnoj zemlji- smatra, spominjući kao mogući cilj prosvjeda uništenje gospodarstva. Razumije, kaže, „oduševljenje u Prištini, fascinaciju i prijetnje…”, ali…
–Kažu da je cilj uništenje gospodarstva. Tko su ljudi koji žele uništiti srpsko gospodarstvo?- pita se Vučić, pokušavajući u ovu priču uvući i Zagreb, hrvatske medije. Građanima obećava: „Čuvat ćemo našu prirodu, ne samo zdravlje naše djece”, zamjerajući prosvjednicima koji su navodno zabrinuti za očuvanje prirode i okoliša a blokirali su, veli, ekološki najčišći vid prijevoza. Prosvjednike naziva skupinom marksista, liberala i fašista, optužujući ih da im je na umu državni udar a ne rudnik litija. Jako mu je važno što o prosvjedima u Srbiji pišu hrvatski mediji koje je komentirao referirajući se na izjavu vladike Sergeja:
“Dokle god oni razapinju Vučića na križ, ja znam da on nešto dobro radi za srpski narod. Misleći na Hrvate. Ja ću vam reći, dok sam im ja jedina tema i meta, i nitko drugi, ja sam pomalo zadovoljan. Onoga dana kada to ne budem bio, zapitat ću se gdje sam počeo da griješim toliko da više ništa za srpski narod ne činim da me više ni Hrvati ne spominju. Ne govorim o njihovom narodu, već govorim o njihovim službenim i manje službenim medijima. Kojima upravljaju službe ili onaj tajkun Šolak, potpuno isto dođe”, kazao je, prenosi N1, zaboravljajući u svojoj egocentričnosti i potpunoj odnarođenosti od onih koje predstavlja na meritum problema : Litij je ključ prosvjeda, a ne Hrvati i njihovi novinari! Koje Vučić optužuje da žele građanski rat u Srbiji i nadaju mu se. Suludo…
Tko mari za okoliš i zdravlje ljudi…
Ali i uz takvog Vučića u Srbiji se prosvjeduje, masovno, gromko, uporno. Prije glavnog prosvjeda u središtu Beograda prosvjedovalo se u 50-ak gradova širom zemlje kada je istekao 40-dnevni rok koji su ekološke udruge i pokreti dali Vladi za donošenje zakona kojim će se zabraniti i istraživački radovi i eksploatacija litija u Srbiji. I dok Vučić i njegova poslušnička klika govore, pozivajući se na ruske izvore, da se Srbiji sprema državni udar, građani Srbije, napose regije u kojoj se planira vađenje litija, najavljuju nove blokade. Ako se, kako tvrde njegovi poltroni, Vučić nije uplašio, nije se uplašio ni srbijanski narod unatoč zastrašivanjima i prijetnjama autoritarne vlasti i njezine policije.
Za ekološke udruge i aktiviste civilnog društva koji su inicirali i prosvjed u središtu Beograda na kojem se, navodno, okupilo gotovo 120 tisuća ljudi, samo je jedno rješenje: zabrana istraživanja i rudarenja litija! No, službeni Beograd je s Europskom unijom u srpnju potpisao memorandum o strateškom partnerstvu u održivim sirovinama, čime je iskapanje litija postalo gotova stvar, i to je bio okidač za prosvjede u cijeloj zemlji.
Projekt Jadar multinacionalne kompanije RioTnto težak je 2,4 milijarde dolara zadovoljavao bi, piše N1, gotovo 90 posto potreba Europe za litijem, čime bi kompanija Rio Tinto postala jedna od vodećih proizvođača litija u svijetu. Litij je ključna komponenta u baterijama za električna vozila i mobitele, bez kojih je sve teže zamisliti i sadašnjost, kamoli budućnost. Stoga je jasno da je rudnik litija u Srbiji itekako važan za svjetske interesne lobije, pogotovo u energetici, koji Srbiji obećavaju značajan rast gospodarstva i BDP-a, ali nasuprot tome stoje interesi građana koji bi eksploataciju litija platili golemim štetama po okoliš , pogotovo u poljoprivredno razvijenom kraju Jadra, ali i po zdravlje ljudi u neposrednom okruženju rudnika. I to je ono što je građane Srbije, a ne samo lokalne zajednice koja je izravno ugrožena, diglo na noge. U Hrvatskoj, takav pokret mase nezadovoljnih, svjesnih građana teško da je moguć…
Prosvjed na Vrelu Une (foto Maja Sever)
Ni sto ugroženih Una ne bi okupilo ljudi koliko “vatreni” ili Thompson!
Prvi i zadnji veliki prosvjed u Hrvatskoj bio je onaj za spas „stojedinice” kada se na Trgu bana Jelačića okupilo oko 120 tisuća ljudi. Tad, i više nikad!
Znalo je na Trgu biti na desetke tisuća ljudi, ali zbog dočeka „vatrenih”, nogomet je Hrvate uvijek više zanimao od demokracije, vladavine prava, nekmoli zaštite okoliša. Zato sada, dok u Beogradu, ali i širom Srbije, ljudi masovno prosvjeduju zbog rudnika litija koji prijeti opasnim ugrožavanjem okoliša i zdravlja stanovnika, u Hrvatskoj nema volje ni da se pristojno dočekaju hrvatski olimpijci koji su se s Olimpijade u Parizu vratiti s medaljama, a kamoli da bi se dali nagovoriti na masovniji prosvjed uz izvor Une na kojem je jedan „baja” s lovom odlučio graditi privatnu hidroelektranu i za to dobio dozvole ( srećom ne baš sve koje su mu potrebne ) od hrvatskih državnih institucija. Radovi su počeli iako je dokumentacija nepotpuna i manjkava, unatoč zabranama Državnog inspektorata i prosvjednicima koji svakodnevno, uz potporu hrvatskog glazbenika Darka Rundeka, dižu svoj glas protiv takve primitivne, bahate samovolje tzv. investitora.
No, nema tu mase, nema svijesti o odgovornosti svih nas za zaštitu svog okoliša i prirodnih resursa, od kojih je voda onaj najvrjedniji. Ne može ugrožavanje prirode i izvora pitke vode mobilizirati hrvatske građane, kao što iskapanje litija u Srbiji može građane susjedne države. Mobilizirali bi ih eventualno nogometaši ili Thompson, a ne nekakve “eko-tričarije”, javni interes i opće dobro. Što ti je primitivizam…
